Rolete na prozorima stana u kojem živi Sandra Zeljko posljednjih su dana spuštene. U susjedstvu ovih dana ne viđaju 44-godišnju donedavnu administrativnu tajnicu iz Vlade, ali šokirani su raspletom afere s putnim nalozima jer njezinu obitelj prati tužna prognanička priča.
Isto tako Sandru Zeljko, oni koji je znaju, opisuju kao ljubaznu, ugodnu i dragu ženu pa im ni na kraj pameti, komentiraju, ne bi bilo da bi se ona mogla naći u takvoj situaciji.
- Radila je za četiri premijera, svi su je željeli, bila je profesionalna, vrijedna, pedantna - govori nam naš izvor te dodaje kako njezin životni put nije bio nimalo lagodan. Ističe isto tako da nije primijetio da Zeljko u posljednje vrijeme ima više novca ili da na neki drugi način pokazuje bolju materijalnu situaciju, dapače govori da ne posjeduje ni automobil jer da su im stari, jedino što im je ostalo iz Vukovara, ukrali prije 10-ak godina.
Težak životni put
- Naprotiv, više su bili gladni nego siti, kako bi se reklo u žargonu. Žive u tom stanu od 50-ak četvornih metara, ne znam je li u njihovu vlasništvu, ali znam da su prognanici iz Vukovara, isprva su u stanu živjele baka, majka te Sandra i mlađa sestra, ali baka je preminula prije nekoliko godina. Mislim da se s bakom i majkom pojavljuju i na televizijskim snimkama prilikom napuštanja Vukovara krajem 1991., kad su napuštale Vukovar s torbama, njezina majka je bila trudna sa sestrom, sve su tada izgubile - priča naš sugovornik. Nimalo im lakše nije bilo ni u Zagrebu, kaže te dodaje da je zapravo Sandra Zeljko jedina radila i pretpostavlja da je prehranjivala obitelj.
- Mislim da je djed završio u logoru. Uglavnom, imali su izuzetno težak životni put, ali Sandra je oduvijek odavala dojam sposobne poslovne žene, znam da govori jezike, služi se kompjutorom, ne znam je li se kasnije obrazovala, ali djelovala je izuzetno profesionalno i sposobno, njezina majka je bolesna, nije im bilo lako, tim više me sve ovo šokira - kaže naš sugovornik. U zemljišnim knjigama Sandra Zeljko nije upisana kao vlasnica zagrebačkog stana u kojem živi, ali nisu upisani ni ostali sustanari jer se već godinama pokušavaju uknjižiti kao vlasnici, a to se oduljilo zbog nekih problema oko gradnje.
Što se tiče stana u Vukovaru na adresi na kojoj Zeljko ima prijavljeno prebivalište, također nije njezina obitelj u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik te na toj adresi stanuje druga obitelj koja se ne želi medijski eksponirati. O obitelji Sandre Zeljko zapravo u vukovarskim krugovima malo se zna jer se ona početkom 90-ih preselila u Zagreb te se nije vraćala. Što se tiče mature Sandre Zeljko, ravnateljica Ekonomske škole u Vukovaru Mira Majstorović nije udovoljila našem zahtjevu za uvid u Matičnu knjigu škole, ali nam je potvrdila da ona nije maturirala u Ekonomskoj školi u Vukovaru u školskoj godini 1991./92.
Stav škole
- Ne možemo vam pokazati Matičnu knjigu. Takav smo stav zauzeli u školi na upite brojnih medijskih kuća - rekla nam je ravnateljica, koju smo potom upitali može li nam barem reći nalazi li se u Matičnoj knjizi ime Sandre Zeljko, na što nam je odgovorila potvrdno, a onda smo je upitali: “Je li gospođa Zeljko maturirala?”
- Nije - odgovorila nam je ravnateljica na kraju razgovora. Zeljko je podsjetimo u studenome 1992. godine na Općinskom sudu u Vukovaru s privremenim sjedištem u Zagrebu ishodila rješenje u kojem stoji da je u školskoj godini 1990./91. završila srednju ekonomsku školu u Centru za usmjereno obrazovanje “Edvard Kardelj” u Vukovaru i stekla zvanje ekonomskog stručnog radnika. Takve potvrde izdavale su se brojnim Vukovarcima, ali i drugim hrvatskim prognanicima tijekom Domovinskog rata koji zbog objektivnih okolnosti nisu mogli pribaviti originalne svjedodžbe, diplome, pa čak i vozačke dozvole, koje su im ostale u domovima iz kojih su protjerani. No, za njih je netko morao posvjedočiti izjavom i potpisom pod punom materijalnom, moralnom i kaznenom odgovornošću.
Zeljko je rješenje izdano temeljem izjave izvjesnog Borisa Martića, bivšeg učenika iste škole, a u spis su priložene i izjave profesora Jelene Ambrinac i Zdravka Pehara, iako oni pisane izjave nisu potvrdili na sudu, s obzirom na to da nisu dobili poziv za sudsku raspravu na kojoj se o tome odlučivalo.
Štoviše, profesori su nam rekli da se imena Sandre Zeljko i ne sjećaju.
Sudsko rješenje izdano joj je za potrebe zaposlenja, no nepoznanica je za koje radno mjesto.
Nije nam poznato ni je li gospođa Zeljko nakon 1992. godine negdje drugdje maturirala i stekla diplomu, kao ni je li prilikom zapošljavanja u Vladi Republike Hrvatske priložila sudsko rješenje o završenoj školi iz 1992. godine ili neki drugi dokument kojim dokazuje stručnu spremu.