Upravitelji , brodovi, službenici i zatvorenici s Golog otoka sudjelovali su u operativnom dijelu šverca zlata, morfija i dragog kamenja
U javnosti je općeprihvaćeno mišljenje da mnoge države preko raznih struktura sudjeluju, pa čak i organiziraju šverc raznih roba, počevši od cigareta i alkohola do opojnih droga. Često se uz taj ilegalni posao vezuju i tajne službe. No, u većini slučajeva radi se o pričama i špekulacijama, a ponekad i o izjavama insajdera, zviždača, bivših špijuna ili pripadnika pojedinih državnih struktura. Rijetko kada o takvim rabotama dirigiranim izravno iz sustava postoje konkretni dokumenti.
Jutarnji list u posjedu je dokumentacije koja izravno potvrđuje da su državne strukture Jugoslavije ne samo sudjelovale, nego i organizirale šverc razne robe, u prvom redu u inozemstvo, od čega se ubirala dobra zarada koja je, među ostalim, korištena za potrebe tajnih službi. Radi se o dokumentima Službe državne sigurnosti i drugih tijela SFRJ iz 60-ih godina koji su pohranjeni, dijelom i na mikrofilmovima, u slovenskom arhivu.
Tranzit u italiju
Iz tih je dokumenata vidljivo da su se u državnoj režiji krijumčarile u prvom redu cigarete, kava i alkohol, ali isto tako i zlato, drago kamenje i morfij. Za potrebe krijumčarenja korištene su Luka Rijeka i Luka Koper, gdje su, kako se izravno navodi u dokumentima, bile “opskrbne baze za švercerske kanale”. Da ne bi bilo zabune, u izvještajima visokopozicioniranih državnih dužnosnika, prvenstveno tadašnjih sekretara za unutrašnje poslove na saveznoj i republičkim razinama, jasno se ističe da se radi o ilegalnim poslovima. Čak postoji i dokument Saveznog izvršnog vijeća (SIV) s odlukom o zabrani “tranzita cigareta u Italiju i sličnih transakcija”.
Zabrana
U studenom 1963. SIV je, naime, konstatirao da je došlo do poboljšanja ekonomskih i političkih odnosa s Italijom, ali je također uočeno da “izvesne forme naše trgovine ne odgovaraju više situaciji i da bi ubuduće trebalo sprečiti takve pojave”. Pritom se izravno navodi da je poduzeću Generaleksport i svim drugim poduzećima koja u tome sudjeluju potrebno zabraniti “da učestvuju u bilo kakvim poslovima (tranzita ili šverca) cigareta u Italiju”. Također se navodi da se više ne smije dopustiti korištenje drugih jugoslavenskih luka za ovaj posao osim slobodnih zona Rijeke i Kopra ako strane firme budu i ubuduće zainteresirane za ovaj posao preko Jugoslavije.
Ovaj dokument, kojim se zbog bilateralnih odnosa s Italijom zabranjuje daljnji šverc osim preko spomenutih slobodnih zona, uručen je svim članovima SIV-a, među kojima je bio i Mika Špiljak kao hrvatski republički predstavnik, a potom je upućen i svim republičkim sekretarima unutrašnjih poslova.
Međutim, šverc se nastavio i nakon te odluke SIV-a. Iz dopisa koji slovenski sekretar za unutrašnje poslove 1966. šalje tadašnjem predsjedniku Skupštine Slovenije proizlazi da je do 1960. svojevrsni monopol za ove ilegalne poslove imao Generaleksport, dok su se naknadno u cijelu priču uključila i poduzeća Brodokomerc, Intereuropa i ljubljanska Prehrana. U izvještaju se detaljno navodi kako iza svih poslova stoji jedan švicarski trgovac iz Basela, koji jugoslavenskim poduzećima najprije nudi legalne poslove preko konsignacijskih skladišta, uz isplatu odgovarajućih provizija, a potom “širi posao i na tranzit uz veću zaradu, što je čisti krijumčarski posao”. U dokumentu se navode razlike u prodaji cigareta uz obračunate trošarine i na crnom tržištu u Italiji, opisuje se način dopreme, kao i opskrba stranih jahti, brodova i turista koji borave u Jugoslaviji.
Obračun prihoda
No, najzanimljiviji je izvještaj iz svibnja 1964. koji tadašnjem saveznom sekretaru za unutrašnje poslove Vojinu Lukiću podnose “upravnici” Golog otoka Rade Radević i Slavko Barta. Radi se o svojevrsnom obračunu prihoda od krijumčarenje cigareta i kave za protekli period, ali se u njemu navodi još niz detalja. Primjerice, da u operativnom dijelu posla sudjeluju šefovi Golog otoka, koji koriste tamošnje objekte, brodove, službenike zatvora, ali i osuđenike, njih 12, koji su im služili kao radna snaga za pretovar “robe”.
“Informacija za saveznog sekretara druga V. Lukića o radu na ilegalnim poslovima s inostranstvom”, stoji u zaglavlju tog dokumenta koji su potpisali Radević i Barta, a odnosi se na zahtjev da se “pribave devizna sredstva za potrebe Saveznog SUP-a na ilegalan način”.
Imali ključeve
U njemu se opisuje kako su se cigarete preko Austrije dopremale skrivene ispod rezane građe u kamionima, koje bi vozači ostavljali na parkiralištu pred riječkom lukom i odlazili na spavanje. “Mi bismo uzimali kamione, ukrcavali cigarete i vraćali kamione na isto mjesto pošto smo imali ključeve od kamiona.” Cigarete su dolazile i vagonima iz Švicarske, kao tranzitna roba za Grčku, ali su umjesto u Grčkoj završile u riječkim skladištima, odakle su prema potrebi plasirane na ilegalno tržište u Italiju. Tako se švercala i kava. Ukupno se spominje šest “partija” s 16.000 kartona cigareta na kojima je zarađeno 218.000 dolara te 12 vagona kave, od kojih je polovica “na zalihi” i zaradom oko 30.000 dolara.
Spominje se i plan transporta alkohola u Njemačku, zlata u Indiju, s kojom su planirali razviti i posao transporta dragog kamenja.
“Iz Indije bi išlo neobrađeno, a za Indiju obrađeno drago kamenje. Za ovaj posao usluga bi iznosila 10.000 dolara za pol kilograma u jednom pravcu, što znači tamo i nazad 20.000 dolara”, navode upravitelji Golog otoka, koji tvrde da je “u toku i posao s morfiumom iz Makedonije”.
Od ove zarade, kako je vidljivo iz dokumenata, plaćane su nabavke razne, očigledno špijunske opreme, primjerice 500 komada mikrofona. Plaćanja su išla na račun stranih tvrtki u švicarskim bankama, a vidljivo je da je u dio transakcija bila uključena i vojska tadašnje države.