Danas u 19 sati u zagrebačkom hotelu Esplanade počelo je predstavljanje knjige bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera "Doba politike-detuđmanizacija".
Podsjećamo, Sanader je premijer Hrvatske bio od 2003. do 2009. godine, a predsjednik HDZ-a od 2000. do 2009. godine. Nedugo nakon povlačenja iz politike protiv njega je pokrenut niz procesa zbog korupcije, a Županijski sud ga je nepravomoćno osudio na 4,5 godine zatvora i proglasio krivim zbog afere Planinska.
Odmah na početku predstavljanja Sanader je upitan ima li tremu s obzirom da dugo nije javno nastupao i da li se iza ovoga kriju neke druge ambicije.
- Imam veliku tremu, ali ne bih o ambicijama sad odgovorio nego na kraju kako bi bilo zanimljivije - rekao je bivši premijer.
Na predstavljanju su, između ostalih, bili bivši predsjednici Sabora Luka Bebić i Vladimir Šeks, bivši glasnogovornik Vlade Ratko Maček, nekadašnja ministrica Bianca Matković...
Prije Sanadera govorio je upravo Bebić:
- Prvo pitanje koje želim postaviti cijeloj hrvatskoj javnosti jest da li čovjek koji je predvodio stožernu hrvatsku stranku, HDZ, ima pravo nešto reći ili bi, što se događalo posljednjih 7 godina, trebao šutjeti?
Sada bi rekao nekoliko riječi o tome kako je akademik i bivši predsjednik Hrvatske Vlatko Pavletić opisao što je to "detuđmanizacija Hrvatske". Nekoliko stvari bih mogao reći o Tuđmanu kao svjedok - upoznao sam ga 1971. godine, 5 dana nakon Karađorđeva kad je Tuđman pozvan da otkrije bistu Stjepana Radića u Metkoviću. U lipnju 1989. Tuđman osniva HDZ, a mi u Metkoviću se pitamo u koju ćemo stranku otići. Bio je izbor između HDZ-a, HSS-a i HSLS-a, a ja sam rekao da "ja sam za generale".
Tuđman je nositelj partizanskog spomena iz 1941. i Titov general - dok se njemu nadjene ime ustaša proći će barem 5,6 mjeseci, a do tada ćemo se mi konsolidirati, rekao sam tada. Uostalom, isti naziv je "dodijeljen" i Ivici Račanu nedugo poslije. Zato sam se opredijelio za Tuđmana, koji je pozvao na ujedinjene svih Hrvata, uključujući onih iz iseljeništva - tu sam vidio odgovor na ona pitanja koja je on odgovorio na pravi način. On je na taj način stvorio temelje za stvaranje hrvatske države i zato sam ja "tuđmanovac". Njegovo opredjeljenje sam vidio u njegovim knjigama od 60-ih godina na dalje. On se uzdao u sebe i svoj narod i svoj potencijal i tu je Tuđmanov uspjeh.
Sanader je u svojoj knjizi povezao nasljeđe Starčevića i Radića s Tuđmanom, koji je sve dobro i pozitivno istakao u neku sintezu kako bi se stvorili uvjeti za uspostavu i obranu Hrvatske. Tuđman je imao problema s razgraničenjem sa Slovenijom još kad je bio živ, samo mi o tome u Hrvatskoj otvoreno ne razgovaramo.
Pop Anton Korošec i Radić, pa onda Kardelj i Hebrang - pozicije po tom pitanju su u kontinuitetu. Što osobno očekujem? Da se u pogledu Tuđmanova djela postigne određeni konsenzus u politici. Po meni je politika Ive Sanadera samo nastavak provođenja Tuđmanove politike u novim uvjetima i okolnostima.
Što ovdje znači detuđmanizacija? Predlažem da se suočimo s time i da shvatimo da je samo riječ o provedbi iste politike u novim uvjetima. Ne navijam i želim gledati stvari otvorenim očima. Ne želim nikoga diskvalificirati, što se često radi u hrvatskom političkom prostoru. Ova knjiga je prvi doprinos tome da se tako počnemo ponašati.
Zato toplo preporučujem ovu knjigu koja poziva na bitne stvari razvoja hrvatske države u novim uvjetima - rekao je Bebić.
Napokon je došao red i na Ivu Sanadera:
- Naravno da nemam tremu, ali imam duboko poštovanje prema svima koji su ovdje došli. Pokazujete da u Hrvatskoj još uvijek postoji jako zanimanje za politiku. Politika je visoka, vrijedna i odgovorna dužnost služenja našem narodu. Stoga da odgovorim na vaše pitanje s početka - naravno da se ne vraćam u politiku, ali ću pisati o politici.
Htio sam pisati o politici o temama koje su uvijek aktualne - ako ih budemo apsolvirali, o njima više nećemo trebati govoriti. Kao nacionalne manjine - one su dio hrvatskog naroda i takvima ih treba gledati. To smo učinili 2004. godine kad smo ih "izvukli" i pokazali da poštujemo njihovu drugačijost. Taj "Hristos se rodi" izazvao je potres, a samo smo ljudima išli reći "Sretan Božić" - ništa posebno, ali opet toliko prevratnički. I bilo je takvih poteza još.
Manjine su, ja sam rekao, naše bogatstvo, Jer kad nemaš drugoga s kojim se možeš usporediti, onda ni sam nisi svjestan što si i tko si. Ja ne zaboravljam pritom da smo imali krvavi teški Domovinski rat u kojem smo bila žrtva velikosrpske agresije. Ali smo u tom ratu pobijedili i zato se ne moramo bojati dijela srpske manjine koji je sudjelovao u tome i to je njihova sramota. Već je 1992. Franjo Tuđman donio zakon o amnestiji i kasnije ga još nadopunjavao. Nadam se da smo tu temu apsolvirali i dobro je da manjine sudjeluju u Vladi.
Što se tiče suradnje s Haagom - ima nekih ljudi s desnice, ne u HDZ-u koji je stranka centra i desnog centra, nego s onu stranu prostora koji zauzima HDZ, koji je osporavaju. Nitko od onih koji su u vrijeme Franje Tuđmana bili optuženi nije bio, a da nije otišao u Haag.
Posebno mi je drago da je Luka Bebić spomenuo nešto što se malo znalo u hrvatskoj javnosti - pet dana nakon Karađorđeva Tuđman je otvarao spomenik Stipicu Radiću u Metkoviću.
Naravno da ja ne mogu zanemariti situaciju u kojoj se nalazim i da želim pobijediti u ovim procesima u kojima se nalazim i u kojima nema dokaza. Još jednom zahvaljujem svima i kažem da se ne vraćam u politiku, nego u političko pisanje - završio je Sanader.