Ratni put Ratka Mladića, "popločan" zločinima, za mnoge od kojih je i optužen, počeo je u Hrvatskoj, u dalmatinskom zaleđu, gdje je u ljeto 1991. postao zapovjednikom Devetog korpusa Jugoslavenske narodne armije (JNA) u Kninu, podsjeća Al Jazeera Balkans.
U tom su području JNA i srpske paravojne snage terorizirale hrvatsko stanovništvo na obali i u zaleđu, u Cetinskoj krajini, počinile masovni pokolj u Škabrnji i Nadinu, zločine i palež u Kijevu, Vrlici, Maljkovu i drugim mjestima.
Mladićeve snage granatirale su i pokušavale osvojiti Zadar, Šibenik i Sinj, a krajnji cilj Ratka Mladića bio je izbiti na more.
Najbliže je ostvarenju tog plana došao napadom na Šibenik u rujnu 1991., kad su snage JNA došle nadomak svog cilja, do Šibenskog mosta.
No, dalje nisu stigle – tu ih je čekala obrana Šibenika, kojom je zapovijedao hrvatski general Rahim Ademi, bivši časnik JNA koji se priključio Hrvatskoj vojsci.
Mladićeva namjera bila je presjeći Hrvatsku na tom dijelu napola, s pravcima i prema Sinju i Biogradu. U tom slučaju otvarali bi mu se novi pravci, posebno prema Splitu i južnije, te bi pad Šibenika, kaže general Ademi za Al Jazeeru Balkans, bio pitanje cijele Dalmacije. Zato obranu Šibenika smatra jednom od najvećih hrvatskih pobjeda.
Bio je to prvi vojni poraz Ratka Mladića u Hrvatskoj, a mnogi kažu da Mladić i nije bilježio drugo do poraze.
- To je bila vojska koja je bila modernizirana, s tenkovima, a u to doba mi se nismo imali čime braniti. Onda sam organizirao osvajanje vojarne u Rogoznici, gdje smo došli do teškog naoružanja i topova i tu smo preko noći formirali topničke bitnice i postavili obranu ispred Šibenika. I tako smo obranili Šibenik, a poslije toga smo išli negdje 25 kilometara iza Vodica, prema Gaćelezama se uspjeli prebaciti i s tim smo izvršili deblokadu Šibenika. To je bio njegov poraz, a ja smatram kao vojnik da je to najveća pobjeda Hrvatske vojske i prva pobjeda u Domovinskom ratu, u ratu u Šibeniku, kaže Ademi.
Ademi je, dok je to područje bilo pod njegovim zapovjedništvom, onemogućavao Mladiću i zauzimanje brane Peruća, čijim je rušenjem kasnije prijetio, a suđenje za njezino miniranje još je u tijeku – na optuženičkoj je klupi general Borislav Đukić, prije dvije godine izručen Hrvatskoj iz Crne Gore. Tada je bilo ugroženo više od 50.000 ljudi.
- Bio sam tamo zapovjednik 126. brigade u Sinju i u to doba, dok sam ja bio zapovjednik, on se nikad nije uspio približiti Perući, a miniranje Peruće se desilo poslije mog odlaska iz 126. brigade, rekao je Ademi.
Mladića, navodi, nije nikada sreo ni upoznao – "hvala Bogu", kaže, jer misli o njemu i kao čovjeku i kao časniku sve najgore. Gledali su se samo preko nišana, a u svakom napadu na Šibenik, ističe, "polomio je zube".
- Mogu reći da on nije bio nikakav vojnik. On svoje vojničke vještine ratovanja nikada nije pokazao, on je pokazao samo 'hrabrost' na nedužnim civilima, ubijajući civile i ljude koji su bili nenaoružani. A što se tiče bitaka, tu je uvijek bio veliki gubitnik, a njegova osoba se najbolje vidi u Škabrnji što je napravio – tamo je ubijao civile – i u Srebrenici. To je njegova najveća sramota, načinio je ratni zločin na civilima, i to ne jedan nego više. On je bio tu zapovjednik, najodgovorniji je bio i jedino je znao da tuče po civilima, a kad je naišao na Hrvatsku vojsku, uvijek se povlačio – gdje je osjetio da su civili, nenaoružan narod, tu je poslao tenkove i pravio je zločine, a gdje je naišao na otpor Hrvatske vojske uvijek se povlačio, tako da je doživio poraze od Hrvatske vojske dok god je bio ovdje, priča Ademi za Al Jazeeru.