Dok predstavnici Vlade i mađarskog MOL-a vode pravi medijski rat prijeteći jedni drugima da će svoje udjele u Ini prodati Rusima, potražiti zaštitu pred međunarodnim sudovima ili čak proglasiti dosadašnje ugovore o suradnji ništavnima, u najvećoj hrvatskoj naftnoj kompaniji priprema se raspisivanje natječaja za modernizaciju riječke rafinerije, vrijednog 400 milijuna eura. U tako veliku investiciju Ina, dakako, nikad ne bi ulazila bez suglasnosti najvećih dioničara, hrvatske Vlade i MOL-a.
U konkurenciji tri tvrtke
Dakle, dok se na javnoj sceni razmjenjuju bespoštedne optužbe i prijetnje, kada je riječ o gradnji novog koking postrojenja u Urinju pokraj Rijeke - Vlada i MOL ponašaju se kao da je u njihovim odnosima sve u najboljem redu i kao da suradnja ni sa čim nije dovedena u pitanje. To je, dakako, odlična vijest za Inu, ali i za hrvatsko gospodarstvo budući da će se tim velikim ulaganjem osigurati budućnost rafinerije nafte u Rijeci. I to u situaciji kada gotovo sva naftna postrojenja u Europi i svijetu rade s ozbiljnim gubicima.
Kao posljedica krize, u svijetu je u posljednjih pet godina došlo do smanjenja potražnje za naftnim derivatima, pa mnoge rafinerije rade s bitno smanjenim kapacitetima i jedva sastavljaju kraj s krajem. Budući da su rafinerijske marže dramatično smanjene, u posebno teškoj situaciji našle su se starije rafinerije kapaciteta manjih od deset milijuna tona nafte godišnje, u koje valja uložiti golema sredstva da bi njihovo poslovanje opet postalo isplativo. Prema analizi konzultantske tvrtke A. T. Kearney, čak dvije trećine rafinerija u našoj regiji ne udovoljava osnovnim poslovnim kriterijima: loše upravljaju lancem nabave nafte, a njihovi proizvodi nemaju visoku dodatnu vrijednost.
Rafinerija u Rijeci može opstati jedino pod uvjetom da se sagradi koking postrojenje u kojemu će se prerađivati ostaci nafte nakon što se iz nje, rafinerijskim postupkom, proizvedu benzinska i dizelska goriva. Riječ je o postupku sekundarne konverzije u kojem se teški ostaci nafte ponovno prerađuju u visokokvalitetne proizvode. Taj je proces poznat pod nazivom DCU, Delayed Coking Unit.
U Ini upravo traže proizvođača postrojenja za obradu teških ostataka koji će ponuditi najpovoljnije uvjete i jamčiti zaštitu okoliša. U konkurenciji su tri velike američke tvrtke: Bechtel Hydrocarbon Technology Solutions, Foster Wheeler i CB&I. Rezultati natječaja za lincencora u vrijednosti od oko deset milijuna dolara bit će objavljeni vrlo brzo, a nakon toga slijedi procedura za odabir izvođača radova.
Koking rafinerije
Inini stručnjaci, ali i predstavnici Ministarstva graditeljstva te Primorsko-goranske županije te općine Kostrena nedavno su posjetili takvo postrojenje nedaleko od Houstona u SAD-u, a prije toga upoznali su se i s radom koking rafinerija u Bilbau u Španjolskoj i Fort McMurrayu u Kanadi. Obilasci su otklonili sve sumnje u opasnost od zagađivanja okoliša.
Gradnja takvog objekta bila bi od višestruke koristi za rafineriju u Rijeci, kao i za poslovanje Ine. Ponajprije, osigurao bi se nastavak proizvodnje u rafineriji i sva radna mjesta u njoj, uz nova radna mjesta u koking postrojenju. Smanjio bi se i uvoz naftnih derivata. Takozvani teški ostaci ili crni derivati koji ostanu nakon prerade nafte u benzin i dizel gorivo - a njih je oko 20 posto od ukupne količine prerađene nafte i znatno su jeftiniji od sirove nafte - ponovno bi se preradili i iz njih bi se dobili skupi, visokokvalitetni bijeli derivati.
Inače bez perspektive
A to znači da bi se istim količinama uvozne sirove nafte dobile veće količine benzina, dizel goriva i ukapljenog naftnog plina, koje zadovoljavaju najviše europske standarde. Također, umjesto crnih proizvoda loživog ulja, od ostatka bi se dobilo 70 posto više visokovrijednih proizvoda, što bi na minimum smanjilo opasnost od zagađenja okoline. Došlo bi i do maksimalnog smanjenja proizvodnje visokosumpornog loživog ulja i znatno bi se povećao indeks kompleksnosti rafinerije. I, s financijske točke gledajući, najvažnije: više se ne bi trebala kupovati najskuplja, niskosumporna nafta jer bi se iz one crne, odnosne teške, puno jeftinije, mogle dobiti iste količine najkvalitetnijih benzina i dizel goriva.
Iako je riječ o golemoj investiciji od čak 400 milijuna eura, taj projekt za Inu nema alternative: ako se ne sagradi to postrojenje, rafinerija u Rijeci ostat će bez ikakve perspektive i uskoro bi jedini izlaz bio njeno zatvaranje.