“Za mene je to završena priča koja nema veze s antifašizmom. Tita pamtim kao osobu koja mi je omogućila da živim i radim nakon povratka iz ropstva, dao mi je pasoš, mogao sam da se školujem i putujem. Nisam želio sudjelovati u tome da se makne njegovo ime i to je sve”, kaže nam slavni oskarovac Branko Lustig koji je izazvao pravu malu pomutnju prije formiranja većine u Skupštini grada Zagreba kada je Bandiću otkazao suradnju i nije pristao glasati za micanje Tita s trga, gdje su HNK, Rektorat, Muzička akademija.
Ovih dana Lustig proživljava teške trenutke, razočaran što se uopće dao uplesti u mrežu politike. Poodmakla dob i bolest učinili su svoje, pa Lustig kaže “shvatio sam da sam prestar za takve stvari”. Njegov kratki ulazak u prostorije Skupštine, sa šeširom na glavi od kojeg se ne odvaja, očito je bio i posljednji kontakt s gradskom politikom.
Znači li to da odustajete od politike, prije svega one koja se kreira u Zagrebu?
- Da, neću dalje s tim. Shvatio sam da život ima svoj kraj, da su godine tu i da treba znati kada je dosta. Sada je upravo taj trenutak.
Ali, bilo je mnogo različitih reakcija oko vaše odluke da ne podržite micanje Titova imena iz Zagreba?
- Pustite to, sve je to rekla-kazala. Rekao sam sve što je na tu temu trebalo reći. Tita sam doživio kao onoga koji mi je omogućio nastavak mog života kada sam se vratio iz tuđe zemlje, gdje sam bio u ropstvu. Dao mi je sve, završio sam Titovu gimnaziju, primili su me na Akademiju i mogućnost da idem raditi gdje želim. Zar to nije dovoljno?
Je li to bilo i presudno da ne podržite uklanjanje naziva Trga maršala Tita i da vas zbog toga Milan Bandić zamijeni?
- A zašto bih ja sudjelovao u tome? Ja sam mali čovjek koji je zadovoljan sa skromnim i čemu da to sada poništavam. Ja mogu dati svoj glas samo pametnom čovjeku. Ali ako ova odluka o micanju Titova imena ljude čini sretnima, onda sam i ja sretan. Ali nisam u tome htio sudjelovati.
U kakvim ste odnosima ostali s Bandićem, je li vam zamjerio što ste u zadnji trenutak odustali dati glas za opciju koju je on predložio?
- Ne vidim razloga zašto ne bih ostao i dalje dobar s Bandićem. Njemu osobno nisam ništa napravio već sam se samo usprotivio glasati za nešto što ne podržavam. A suprotstavio bih se takvim prijedlozima i u drugim okolnostima, pa i u vremenu komunizma. Nisam inače nikada bio komunist, nisam išao među njih, a nikada nisam bio ni među onima koji će pokorno slušati. Imao sam uvijek svoju glavu.
Očito se potvrđuje da se veliki umjetnici ipak ne smiju motati oko politike jer to za njih uvijek loše završi?
- Ajde, prvo treba dokazati da sam ja umjetnik i da sam iz tog umjetničkog miljea. I to će se kad-tad dogoditi, ako ne prije, onda kada umrem. Znate, danas me netko na ulici kada sam rano ujutro vodio svog psa u šetnju pitao koliko je star. Rekao sam deset godina, što za pse znači sedamdeset, a prolaznik mi je odgovorio: “Bogami dobro izgleda, bolje nego vi”.
Ako je ova avantura sa Skupštinom grada završena, koje daljnje planove imate?
- Nastojimo napraviti centar tolerancije u staroj Uljari i to je moj zadnji plan. To mi je velika želja da se zna za dvadesetak-tridesetak godina da je tu bilo Židova.
Do sada je festival tolerancije Milan Bandić uvijek zdušno podržavao. Hoće li biti i sada tako, nakon ove vaše epizode u politici?
- Pa ja se s njim nisam posvađao. Ako on tako smatra, to je nešto drugo, ali za mene je on ostao isti čovjek. Vjerujem da ćemo surađivati i dalje.
Dojam je da je Bandić pristao da se miče Tita iz Zagreba pod pritiskom stvaranja koalicije, u prvom redu zbog suradnje s Brunom Esih i Zlatkom Hasanbegovićem, čiji su mu glasovi trebali. Mislite li da će ovi “prvaci desnice” kočiti vaše daljnje projekte?
- Onoliko koliko bude koštala realizacija tih planova, toliko će kočiti. S druge strane, mi to radimo volonterski, ja dosad nisam ništa dobio za svoj rad. Nemam plaću od početka.
Otkako ste se vratili u Hrvatsku, zalažete se za toleranciju. Kako ste, kad je riječ o toleranciji, doživjeli ove posljednje događaje?
- Još je kod nas dugačak put do tolerancije. Moramo se itekako boriti, jer nije samo to da se kaže “ja sam tolerantan”. Mora se tolerancija pokazati i u praksi.
Mislite li da pokušaji sagledavanja prošlosti u drugom svjetlu, da se okreće leđa antifašizmu i pokušava rehabilitirati one koji su sudjelovali u zločinima, mogu ugroziti hrvatsko društvo?
- Moram vam reći da u zadnje vrijeme nemam dojam oko svega toga, jer se ja naprosto ne krećem u društvima gdje bi se iskazivale takve pojave. I ne poznajem nikoga tko bi pokušavao negirati antifašizam i rehabilitirati fašizam.
A što mislite o ljudima kao što su Hasanbegović ili Bruna Esih, mogu li oni biti opasnost za toleranciju u hrvatskom društvu?
- Ne vidim njih kao opasnost, premali su da bi bili opasnost. A isto tako mislim da je naša mladež dovoljno pametna, iako još uvijek pjeva rock’n’roll. A nitko ne kaže da rokenrolaši nisu bili pametni ljudi.