Ivica Vrkić kao da proživljava drugu mladost. Uspio je u 71. godini uvjerljivo obraniti dužnost gradonačelnika Osijeka i osigurati većinu u Gradskom vijeću.
Kao predsjednik Saveza omladine Hrvatske i suradnik Mike Tripala i Savke Dabčević-Kučar, bio je najmlađi sudionik sječe hrvatskih komunista u Karađorđevu, a danas je najstariji gradonačelnik u Hrvatskoj, što može zahvaliti i svom prijatelju, dojučerašnjem čelniku HNS-a Ivanu Vrdoljaku koji ga je 2013. iz mirovine vratio u politiku. S Vrkićem smo razgovarali o tome kako je sada složio koaliciju u Osijeku, ali i njegovoj ulozi u sklapanju nacionalne koalicije HDZ-HNS. I, naravno, o Titu.
Vi ste čovjek koji spaja nespojivo. U prošlom mandatu spojili ste u Osijeku SDP i HNS s HDZ-om i Antom Đapićem, sada, pak, HNS i Most te konačno i sebe s HDSSB-om (prije novog, svježeg raskola u ovoj stranci, op.p.) čiji su ljudi prema vama u posljednje četiri godine znali biti vrlo okrutni. Kako to uspijevate?
- Ako čovjek pokušava biti ‘normalan’, onda je to normalna komunikacija u kojoj se razlike ne niječu, nego udružuju. Na nacionalnoj razini to zbog ideologija i svjetonazora ima drugu dimenziju, a na lokalnoj ama baš ništa od toga ne stoji. Ovdje je najvažnije kakva nam je kanalizacija, hoće li se zakrpati rupe... Te zapreke i razlike stvorili su političari kako bi kroz njih sebi stvarali dobre pozicije, ucjenjivali jedni druge i kroz tu neposrednu borbu najviše radili za sebe, a najmanje za građane. To sam shvatio kada sam uvidio da svoj politički izraz ne mogu iskazati u strankama u kojima sam bio (HNS i HDZ, op. p). Shvatio sam da je najvažnije ulagati u vlastiti identitet, ali i tražiti stranačke partnere jer bez njih, na žalost, nema demokracije, pa kroz taj život, moj identitet i iskustvo pronaći rješenja i projekte koji su najbolji za one od kojih tražiš glas.
Osijek je godinama bio politički grad-slučaj, opterećen ideološkim temama. Vi ste situaciju uspjeli relaksirati pa to više nije tako, no danas je u Osijeku prisutan pragmatizam. Koliko je on dobar s obzirom na sve razlike?
- Kod pragmatizma postoji opasnost da se pretvori u klijentelizam pa i tu treba gledati drugu stranu te širine za koju se zalažem i koji kapital u nju unosim, a moj je kapital u mom javnom političkom djelovanju. Ako ne kalkuliram, svejedno mi je s kim idem. Ali, recimo da mi je sada HDZ nudio, kao što nije, da idemo u koaliciju, ali bez SDP-a doveo bih u pitanje svoj karakter, i to bi bilo nekorektno. To bi bila čista prostitucija, iako tu riječ ne volim, ali bi u politici bila ekvivalent za to. Mislim da je ova koalicija nastavak one koju sam odlično odradio u prvome mandatu. Tu su mladi ljudi koji su me napadali u kampanji, ali shvatio sam da bismo s njihovim odličnim idejama mogli napraviti iskorak, dobiti dodanu vrijednost i tu nema klijentelizma ni uhljebništva. Radimo na dugu stazu u uvjerenju da ćemo izdržati četiri godine.
U izbornoj noći 2. kruga lokalnih izbora pozvali ste HDZ i HNS da se dogovore. Jeste li vi ‘kum’ njihove nacionalne koalicije?
- Ne pripisujem si takvu ulogu, no moj je stav tu jasan još od 1994. godine kada sam se u utrci za predsjednika HNS-a, smatrajući da su HDZ i HNS prirodni partneri, zalagao za tu suradnju i onda zbog toga izgubio od Radimira Čačića. U prošlome mandatu, kada su me podržavali i SDP i HNS i HDZ, pokušavao sam spojiti Milanovića i Karamarka. Obojici sam govorio da Hrvatska ne ide u dobrom smjeru, da zbog antagonizama nema dovoljno širokog kadrovskog bazena i da će tako biti dok ne dođemo u situaciju da odlučujemo konsenzusom. Kao u Njemačkoj. Mi smo u Osijeku imali model, to je model abreagiranja gdje višak energije nismo trošili na svađe i odnose među strankama, nego na razgovor o pravim stvarima. Kad sam dolazio Milanoviću, rekao sam mu da ga pozdravlja Karamarko i obrnuto. No, tu nije upalilo, ali nisam odustao. Govorio sam to i Vrdoljaku, a onda i Plenkoviću. Meni kao gradonačelniku nije svejedno kakva će biti središnja vlast, a svima nam treba stabilna Vlada.
Jeste li direktno sudjelovali u tim dogovorima i na koji način?
- Jesam. Stalno sam bio u kontaktima i s Vrdoljakom i s Plenkovićem, ali najmanje je važno ima li tu mog doprinosa. Zadovoljan sam raspletom jer to znači da imamo stabilnost i mir.
Imate li velika očekivanja od nove Vlade?
- Očekujem jak mandat, stvaranje prostora za kreativnost i rad. Znate što još očekujem? Da ove protestne stranke nemaju dominaciju jer nemaju iskustvo. Mislim da će to biti pozitivna priča, bez obzira na sve neutemeljene i neprimjerene objede da smo ušli u fazu prostitucije, koje nam nameću neki ljudi koji su izgubili svoje pozicije i ambicije. Smiješne su mi priče o nekim izdajama i prostituciji.
Zar potez HNS-a nije određena izdaja SDP-a kao koalicijskog partnera?
- Ne. HNS i SDP u jednom su se trenutku javno razišli i nitko nije krio da taj brak više ne vrijedi i ne može se sada HNS-u prigovarati da je nekoga izdao ako su se već razišli. Vrdoljak je već neko vrijeme tražio drugi put i išao je prema centru. On je liberalan, a oni koji su sada otišli iz HNS-a većinom su lijevi i on je imao pravo sebi tražiti poziciju. Žao mi je samo što je od sebe napravio žrtvu jer je, kada je to napravio, trebao i ostati. Mogu razumjeti da je iz stanja u kojem se našao jedino htio dokazati da ništa nije kalkulirao.
Ali zašto je predložio da se ne ide u koaliciju s HDZ-om nakon što je prethodno sve dogovorio?
- A što da kaže? Ako se za cijeli projekt dogovorio s nekim ljudima i ako te netko dovede u poziciju da odustaneš, što drugo nego ‘da se udariš u glavu’ jer si vjerovao nekome tko sada odustaje. Bilo mu je najvažnije dokazati da ga ne zanima karijera, nego čast i moral, jer je mislio da Hrvatskoj treba stabilnost i on je žrtva te svoje ideje.
Može li Vlada izdržati do kraja mandata?
- Može. Kažu da je Vrdoljak priveo HNS HDZ-u, a ja pitam tko je tu koga priveo ako je i HDZ prije toga krenuo prema centru i odustao od nekih svojih desnih ljudi. Nitko nikoga. Mislim da je to bio dobar i odgovoran proces koji će pomoći i stabilizaciji HDZ-a koji će se još više povući prema centru jer mu ne trebaju ekstremizmi. Pogledajte što znači ako ne skineš ploču u Jasenovcu. Dobiješ Francetića u Otočcu. Što je sljedeće? Treba nam mirno vrijeme odgovornih ljudi s pozitivnim biografijama.
O Josipu Brozu: 'S Titom se ne bih obračunavao, tako se šalje kriva poruka'
Jeste li sretni što u Osijeku nemate ni trg, ni ulicu s Titovim imenom?
- Nije to ni sreća, ni nesreća. S Titom sam se poznavao i on je puno učinio za hrvatski narod jer je preko antifašizma Hrvatskoj dao mogućnost da danas bude to što jest. S druge strane, ne znam što mu je trebalo da bude diktator kada je imao toliko političke snage da bi osvajao vlast u parlamentarnim uvjetima. Sigurno da je bio čovjek koji je koliko je radio dobra, vjerojatno činio i više zla, ali ne bih se s njim obračunavao na ovaj način. Šaljemo krivu poruku jer se bavimo čovjekom kojega povijest nije verificirala. U političkom smislu izvlačiti njega mrtvoga da bismo se mi živi međusobno dijelili nije dobra politička priča za Hrvatsku, a pogotovo nije ključna tema. Loša je politika koja na takvim temama misli nama nametnuti strategiju budućnosti. Što možemo očekivati od tih nositelja koji se snalaze dobro samo u prošlosti?
Zašto je vaš kolega Milan Bandić popustio takvim politikama i njihovim nositeljima?
- On je prepragmatičan. Ja bih postupio drugačije.