Socijaldemokratska partija pobjeđuje tamo gdje imate zgrade više od pet katova. To su urbane, gradske cjeline u kojima žive ljudi koji na izborima glasaju za vrijednosti koje brani SDP, socijalnu pravdu, jednakost, antifašizam, slobodarstvo. Jednostavno, naša izborna baza su gradovi i stanovništvo koje živi u njima, misao je koju je često ponavljao Zoran Milanović, bivši predsjednik SDP-a, u poluprivatnim razgovorima o tome tko predstavlja glasačku bazu Socijaldemokratske parije Hrvatske.
Iako je griješio u nekim drugim pitanjima, Milanovićev koncept o urbanim sredinama kao SDP-ovoj bazi bio je prilično točno formuliran. Socijaldemokrati su rijetko, skoro nikada, mogli računati na pobjede u malim i ruralnim sredinama, dugo su “držali” Zagreb i Rijeku, a na izborima osvajali najmanje 30 posto glasova od Splita i Osijeka do Šibenika i Velike Gorice. Situacija se počela mijenjati na lokalnim izborima održanima prije četiri godine i danas SDP-ovci imaju vlast u samo četiri veća grada: Rijeci, Koprivnici, Sisku i Čakovcu. Imali su još Split i Vukovar, no Ivo Baldasar se posvađao s Milanovićem i napustio stranku, a Željko Sabo je osuđen na zatvorsku kaznu i sada Vukovarom vlada HDZ.
Mjesec dana prije svibanjskih lokalnih izbora SDP i njegov novi šef, Davor Bernardić, nalaze se u delikatnoj situaciji. Formalno, SDP-ov status druge po snazi stranke u državi je neupitan, i to će, vjerojatno, pokazati i idući izbori. No, u stvarnosti, 21. svibnja vidjet će se i kakav je stvarni rejting ove partije, ali i njezina novog čelnika. I nisu isključeni unutarnji potresi ne uspije li sadašnji, Bernardićev, SDP barem ponoviti rezultate otprije četiri godine.
Ispod očekivanja
To u prvom redu znači sačuvati vlast tamo gdje je već imaju i, možda, osvojiti još neki veći grad, kako je u ovom Magazinu pojasnio Rajko Ostojić, član prvog Bernardićeva ešalona. Iako ni 2013. rezultati nisu bili bajni, čak ni u sredinama s peterokatnicama, ako ćemo parafrazirati Milanovića. Samo, ako SDP ima silne probleme s privlačenjem birača u velikim gradovima, kakva je budućnost glavne stranke lijevog centra u Hrvatskoj?
Neke naznake ovog problema postale su vidljive još prije četiri godine.
Na lokalnim izborima koji su održani u svibnju 2013. Milan Bandić je uz neslužbenu podršku HDZ-a skupio gotovo dva puta više glasova nego SDP-ov kandidat Rajko Ostojić koji je priznao poraz i dodao kako je Zagrebu potrebna kvalitetna opozicija, a obzirom na to da je SDP nakon 1995. izgubio i prevlast u Gradskoj skupštini. Situaciju su popravili neki drugi rezultati.
SDP-ovac Ivo Baldasar pobijedio je HDZ-ova kandidata Vjekoslava Ivaniševića u Splitu, a Vojko Obersnel u Rijeci je pobijedio Hrvoja Burića iz HDZ-a i tako osvojio četvrti gradonačelnički mandat. Zanimljivo, ankete sugeriraju da će se Obersnel i Burić, ovaj put kao nezavisni kandidat, i ove godine naći u drugom krugu.
Ivica Vrkić, kojega su 2013. podržavale stranke Kukuriku koalicije, pobijedio je dotadašnjega gradonačelnika Krešimira Bubala, a u Vukovaru je gradonačelnik Željko Sabo iz SDP-a pobijedio svog izazivača HDZ-ovca Ivana Penavu. Kandidatkinja SDP-a Kristina Ikić-Baniček pobijedila je HDZ-ovca Dinka Pintarića, a SDP-ov Stjepan Kovač je pobijedio i u utrci za gradonačelnika Čakovca u Međimurju. I to je bilo sve.
SDP je u drugom krugu očuvao sve sredine u kojima je bio na vlasti, osim Požege u Slavoniji, a osvojeni su i neki manji gradovi i općine.
Ipak, rezultat je bio ispod očekivanja jer je nešto ranije jedan od glavnih SDP-ovaca rekao ovom novinaru kako će, prema njegovu mišljenju, “za SDP izbori biti dobiveni ako osvojimo Zagreb, Rijeku, Split i Zagrebačku županiju uz, razumije se, ostanak na vlasti tamo gdje smo pobijedili na prošlim izborima”.
U stvarnosti, SDP se još nije oporavio od poraza u Zagrebu, a u međuvremenu je izgubio Split i Vukovar. Osim toga, od izbora do izbora smanjuje se broj onih koji glasaju za Socijaldemokratsku partiju, na što Milanović nije uspio naći odgovor, a izgleda da ni Bernardić nema rješenje. Uostalom, nisu jedini.
Europski trendovi
Ljevica se nalazi u krizi u većini europskih država: od Velike Britanije u kojoj laburisti imaju golem zaostatak za konzervativcima, preko Španjolske u kojoj su socijaldemokrati u posljednjem desetljeću s 40 posto potpore pali na 20-ak posto i Grčke u kojoj se PASOK strovalio s 40 posto u 2009. na manje od pet posto u 2015. godini, pa do Mađarske i Poljske u kojima socijaldemokratske stranke imaju manje od deset posto biračke potpore.
Sličan je trend i u Hrvatskoj jer je još 2011. Kukuriku koalicija osvojila 958.000 glasova, a na parlamentarnim izborima prošlog rujna dobila ih je samo 626 tisuća. I to iako su prije sedam mjeseci upravo veliki gradovi podržali tadašnju koaliciju predvođenu Zoranom Milanovićem, koja je osvojila najviše glasova u Zagrebu, Rijeci, Puli, Varaždinu, Sisku, Dubrovniku i još nekoliko županijskih sjedišta. Što se onda dogodilo u međuvremenu da SDP grčevito pokušava sačuvati vlast u Rijeci, dok je promatrač borbi za gradonačelnike u Osijeku, Splitu, pa čak i Zagrebu?
Siniša Hajdaš-Dončić, koji je 2009. pobijedio na izborima za krapinsko-zagorskog župana i na taj način ušao u visoku politiku, zagovornik je teze o socio-demografskim promjenama u Hrvatskoj koje dugoročno ne idu u prilog SDP-u. U razgovoru koji smo vodili u četvrtak Hajdaš-Dončić je obrazložio svoju tezu: “Glavni je problem za SDP to što je najveći dio generacija starijih od 20 godina ideološki blizak desnom centru.
Kontinuirano u Rijeci
U pitanju su mladi koji su odrastali pod utjecajem naslijeđa Domovinskog rata i puno su im bliže vrijednosti koje nudi desnica od onih ljevice. Paralelno, na žalost, pomalo odlazi generacija koja pretežno glasa za SDP i sada se otvara pitanje kako prevladati taj trend. Rekao bih, puno aktivnijim javnim radom i Foruma mladih i vodstva SDP-a, popularizacijom socijaldemokratskih vrijednosti. U protivnom, osuđeni smo na polagano odumiranje”.
Dragan Bagić, profesor sociologije politike, polazi od ponešto drukčije premise i tvrdi kako je prilično nategnuta teza o velikim i srednjim gradovima kao uporištima socijaldemokrata. Navodi i dokaze za svoju tvrdnju: SDP kontinuirano vlada samo u Rijeci, Baldasarova pobjeda u Splitu predstavljala je eksces u 25 godina višestranačja, kao i nekadašnji jednomandatni trijumfi u Šibeniku i Velikoj Gorici. Zapravo je SDP u tim gradovima stalno u opoziciji, kao što je i u Osijeku, Zadru ili Karlovcu. Izuzetak je bio Grad Zagreb prije nego što je došlo do razlaza s Milanom Bandićem. Ali, i u tim vremenima “zagrebački SDP” nije bio “pravi SDP”, nego mješavina svega i svačega, klijentelizma i raznoraznih pojedinaca i skupina bliskih Bandiću. Prema Bagićevu mišljenju, dojam kako je SDP utjecajan u urbanim sredinama posljedica je nečega drugog.
Lokalni deficiti
“Stvar je u tome da SDP prilično redovito plasira nepoznate političare koji se uspješno etabliraju na nacionalnoj razini. Uzmimo primjer Borisa Lalovca koji je bio poznat samo u stručnim krugovima kada je imenovan ministrom financija, a danas je ugledan političar na nacionalnoj razini. Ali na lokalnim razinama, osim u Rijeci, SDP već godinama ne uspijeva promovirati političare koji bi uspješno vodili svoje gradove i županije i bili prepoznati kao takvi. Kada nađu takvog, to rezultira uspjehom, kao što je bilo sa Sabom koji je vodio Vukovar. Ali u globalu, taj kadrovski deficit SDP-a u lokalnim sredinama traje tako dugo da je teško odgovoriti kako to da sve ovo vrijeme ništa ne pokušavaju promijeniti i poboljšati”, skeptičan je Bagić.
I u Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske su svjesni kako problem postoji, ali, za razliku od Bagića, očekuju da će predstojeći izbori biti pozitivna prekretnica.
Rajko Ostojić, potpredsjednik SDP-a i prije četiri godine gradonačelnički kandidat u Zagrebu, drži kako su socijaldemokrati griješili jer su godinama zapostavljali odnose s dvije važne skupine: prva su mladi, a druga je široka nevladina scena, od akademske zajednice, preko alternativnih organizacija do sindikata. Analiza posljednjih parlamentarnih izbora pokazala je da je porazno malen broj 20-godišnjaka glasao za SDP, iako je u pitanju generacija koja uvelike podržava socijaldemokratske vrijednosti. Isto je i s intelektualcima ili sindikatima, koji su donedavno bili potpuno zanemareni od nekadašnjeg vodstva s Iblerova trga, upozorava Ostojić.
“Nikoga neću optuživati, ali takva politika dovela je do osipanja glasova na koje smo mogli sa sigurnošću računati u prošlosti. Usto, na hrvatskoj političkoj sceni svjedočimo razvoju situacije koja nije išla u prilog SDP-u. Dok su na desnici populistički pokreti, kao što su Hrast ili Pokret za obitelj, uglavnom ostali svojevrsne skupine za pritisak, slične grupacije na ljevici su se transformirale u stranke, primjerice OraH, Pametno, Zagreb je naš i Nova ljevica. Nitko od njih nije se etablirao kao snažna alternativa SDP-u, ali svi su nam uzeli dio glasova lijevo orijentiranih birača. Sada želimo formulirati novu socijaldemokratsku politiku kojom ćemo vratiti povjerenje ljudi koji su nekada glasali za nas i steći neke nove birače, prvenstveno mlade i urbanu populaciju”, objasnio je Rajko Ostojić.
Izazov za Obersnela
Posljedica treba biti bolji rezultat nego na prošlim lokalnim izborima. Niži cilj je zadržati SDP na vlasti u Rijeci, Čakovcu, Koprivnici i Sisku, a kako smo saznali, na Iblerovu trgu misle kako njihovi kandidati mogu pobijediti i postati gradonačelnici u Varaždinu, Zadru i Požegi. Zdravko Ronko je godinama vodio Požegu, Sabina Glasovac je prepoznatljiva političarka i hrabro je ušla u utrku u Zadru, a Alen Kišić ima solidnu potporu građana Varaždina. Barem tako rezoniraju u vodstvu SDP-a.
S druge strane, neizvjesno je hoće li njihovi kandidati obraniti mandate u gradovima u kojima su na vlasti. Obersnel se prvi put u posljednjih 16 godina suočava s kandidatom koji ga možda može pobijediti, a i tamošnji Novi list prilično otvoreno zagovara promjenu vlasti u Rijeci.
Prerano za pesimizam
U još je težoj situaciji Kristina Ikić-Baniček u Sisku: njezinu smjenu posljednjih tjedana otvoreno traži čak i tamošnji biskup Vlado Košić koji bez krzmanja iznosi optužbe o SDP-u kao antihrvatskoj stranci. Ukratko, možemo nagađati rezultate skorih izbora, no sve je otvoreno i SDP će, možda, osvojiti šest ili sedam važnih gradova, ali mogu izgubiti i neke u kojima su na vlasti. A to onda prijeti novim otvaranjem priče o tome je li Davor Bernardić kriv i treba li odstupiti, premda je on u siječnju rekao da će i zasluge i krivnja za rezultate pripasti lokalnim organizacijama SDP-a, a ne njemu. Naravno, Bernardić spada među optimiste koji očekuju pobjede u Zadru, Varaždinu i Požegi, a uz to i u Koprivničko-križevačkoj i Šibensko-kninskoj županiji.
S time se ne slaže Dragan Bagić koji očekuje da će SDP postići malo slabije ili u najboljem slučaju iste rezultate kao i 2013. godine. “Oni će i dalje biti druga stranka u ovoj zemlji, ali bez realne snage da mogu ugroziti HDZ. Što se tiče Bernardića, nije isključeno da će u slučaju slabog izbornog rezultata doći do pobune protiv njega. Ali, još je prerano pričati o takvom scenariju”, zaključio je Dragan Bagić.