Te izborne nedjelje Zoran Milanović pojavio se nakratko u stožeru SDP-a, nakon krajnje neugodnih vijesti da HDZ uvjerljivo vodi. Još je u tom trenutku stidljivo vjerovao u neko čudo ili preokret do jutra, ali ni ta posljednja nada nije bila uvjerljiva. Drugo jutro, kada je sve bilo gotovo, nazvao je Ranka Ostojića, priopćio mu da se povlači s mjesta šefa stranke i predložio mu da se kandidira.
Drugi razgovor bio je mnogo neugodniji. Nazvao je Sinišu Hajdaš Dončića i ponovio mu svoju odluku o povlačenju, uz dodatak “mislim da se ti ne bi trebao kandidirati”. Bio je to za njegovog vjernog stranačkog druga i prijatelja hladni tuš. Upravo je Hajdaš Dončić bio taj koji je s tvrdim i često tvrdoglavim Milanovićem znao dugo i strpljivo razgovarati, i uvjeriti ga u neke stvari, što drugima nije polazilo za rukom. Često je Milanović i poslušao savjete i promijenio neke svoje stavove. “Smatram da je Ranko najbolji kandidat”, rekao je Hajdaš Dončiću.
“Za pretpostaviti je da mu to nije bilo drago čuti. Treba znati da je upravo Siniša poslije Zorana ostvario i najbolji rezultat na izborima, ali i kako je riječ o realnom čovjeku koji bi možda i sam procijenio da nije vrijeme za kandidaturu. Ovako, kako mu je plasirano, nije mu bilo po volji”, kaže jedan bliski suradnik obojice visokorangiranih SDP-ovaca.
Već tada su se zbrajale pogreške počinjene u kampanji, od one najvažnije da je Zoran Milanović podcijenio Andreja Plenkovića i njegovu pristojnu i uglađenu retoriku. Svi u stranci bili su sigurni da je Zoki nastavio onako kako je počeo na prvom sučeljavanju sa šefom HDZ-a da bi SDP postigao bolji rezultat. A katastrofa je slijedila kada je, bez dogovora s vrhom stranke, organizirao susret s braniteljima. “To je bio kraj, poslije se samo sve vrtjelo oko neugodnog Zoranovog karaktera i dugog jezika, pa su slijedile i uvrede na račun Plenkovićeve majke. Tada se više ništa nije moglo”, kažu prijatelji Zorana Milanovića, koji su sve ove godine bili uz njega.
Burna noć
Nakon te burne noći, u kojoj je SDP doživio debakl, bez obzira na matematiku koja se u slučaju političkih stranaka uvijek može iščitavati na nekoliko načina, svi oni blisku Zoranu Milanoviću tvrde da nije bio osobito pogođen. “Ne mislim da je čak bio osobno povrijeđen, ti izbori na njega nisu ostavili neki emotivni trag. Kao da se u posljednje vrijeme osjećalo da je zasićen politikom. Iako je svim silama želio da SDP dođe na vlast, nije više radio onim žarom kao prije”.
Zoran Milanović s roditeljima na 4. rođendan 1970.
Umjesto slavlja, karmine. Tako je uvijek u stožerima gubitnika, a SDP je u izbornoj noći bio “pometen”. Dan poslije mnogi su Milanoviću zamjerali što zivka okolo, čak i ljude s terena, i agitira za Ranka Ostojića. Iako mu se prije mnogi nisu usuđivali reći lice što misle, ovaj put bili su izravniji i tražili da prekine s kampanjom. I još veće iznenađenje, Zoran Milanović je poslušao, iako su se stranačkim hodnicima širile priče da je vrlo grubo reagirao kada je čuo da se i Orsat Miljenić želi uključiti u utrku za predsjednika SDP-a. “Ti si...”, navodno mu je rekao na mobitel, koristeći izraz koji nije za novine, te prekinuo vezu.
A SDP-ovcima je preostalo tražiti uzroke debakla, svjesni da je Zorana opet vukao instinkt i kako se nije držao dogovora uoči kampanje, kada je jasno rečeno da neće biti desničarenja. “Nakon što su u medije isplivali detalji o susretu s braniteljima, i svega što je Zoran rekao, nagovarali smo ga da se ispriča, povuče teške riječi, ali nije htio ni čuti”.
Nema novca za Browna
Od svega što se dogovaralo uoči kampanje, nije ostalo gotovo ništa. Milanović je krenuo u soliranje, Alexa Browna nije bilo na vidiku, a ostalo je poznato.
Ovaj put SDP nije imao novca za ponovni angažman izbornog čudotvorca Alexa Browna. Razgovaralo se o tome da ga se ponovno pozove, ali se došlo do zaključka kako je to preskupo. “U šest mjeseci, drugi put, bio bi to veliki trošak. Postojala je i procjena da se izbori ovaj put mogu dobiti lakše, a da je vrh stranke mnogo toga naučio i iz prethodne kampanje. Uostalom, ni tada Browna nije bio tu stalno, a u Zagrebu je cijelo vrijeme boravio samo njegov suradnik”, kaže jedan Milanovićev prijatelj, koji se nije mogao sjetiti kome je uopće palo na pamet da se Browna angažira. “Znam samo da to nije bila Zoranova ideja, i mislim kako je Dan Špicer to predložio. A Hrvati kao Hrvati, kada se nešto skupo plati, onda se i sluša. Da je Zorana tako savjetovao netko drugi iz našeg miljea, sigurno efekti ne bi bili kao s Brownom”.
Milanovićev prijatelj tvrdi da se angažman Alexa Browna često zna i precjenjivati, iako nitko ne negira njegove zasluge. “Recimo, za vrijeme prošle kampanje, smatralo se da je Brown bio kreator Milanovićeve politike prema braniteljima i braniteljskom prosvjedu, a to jednostavno nije točno. Zoran je sam osmislio strategiju koju je provodio i koja se tada pokazala efektnom, a Brown s time nije imao veze. Bilo je i obrnutih slučajeva, da je Brown neke stvari predlagao, a Zoran onda odlučio što će prihvatiti, a što ne”.
Ante Kotromanović i Franko Vidović dogovorili su susret s braniteljima, iako je u SDP-u postojao striktni dogovor da se tijekom kampanje ne ide u desničarenje, a još manje u podilaženje desnici. Zoran to jednostavno nije poslušao. Isto tako, stranka nije željela da se ide u personaliziranu kampanju, da na kraju to bude politički obračun Milanovića i Plenkovića. “Tako nije postojao plan za susret s braniteljima, no naprosto se dogodio. Moram priznati da ni danas ne znamo sve detalje kako je snimka procurila do medija, ali većina nas se pitala zašto se s ovim predstavnicima braniteljskih udruga, o kojima je imao krajnje negativni stav, Zoran uopće išao naći. Taj ad hoc dogovoreni sastanak koštao nas je izbora”, kaže jedan visokopozicionirani član stranke, inače bliski suradnik Zorana Milanovića.
Mnogi su se prisjetili i onog, za SDP, kobnog sastanka Drage Prgometa s Milanovićem i Kotromanovićem, kada je suradnja s Mostom i teoretski bila izbrisana. “Ni tada to nije bila neka unaprijed dogovorena strategija. Prgomet je zvao Milanovića, i on je pristao da se nađu. Sve dalje znate”.
Ne da se “krstiti”
Većina Milanovićevih prijatelja i stranačkih kolega slaže se da je njihov šef naprosto podcijenio Andreja Plenkovića kojeg dugo poznaje. “Rekao bih, preciznije, ne samog Plenkovića kao političara, već njegovu strategiju da će mirnom i pristojnom retorikom i kampanjom dobiti izbore. Zoran nije vjerovao u promjenu kursa HDZ-a, mislio je da će to duže i teže ići, i tu se prevario”, kaže jedan njegov prijatelj.
Zoran Milanović sa suprugom stiže u izborni stožer
Greška je bila i to što je Milanović u nekoliko navrata, doduše stidljivo, najavljivao mogućnost da neće još dugo ostati u politici. “Govorio je to čak i javno, a često i među nama. Isticao je da mu je to zadnji mandat, a mi smo ga upozoravali da tako ne može govoriti u kampanji. Ideš po pobjedu, a govoriš da ćeš se povući. Bedasto”.
Svi se u SDP-u slažu, pa čak i oni najvjerniji, koji su uz Zokija i danas, da je nedostajala komunikacija šefa stranke i njegovih suradnika. Ali, to za Milanovića i nije neka novost. “Često je svoje poteze temeljio na političkom instinktu, što je u prošlosti dalo rezultata. Ovaj put nije”, kaže njegov prijatelj i podsjeća na dva važna trenutka iz vremena Milanovićeva premijerskog mandata. “Poslije Lex Perković dva najteža tereta bila su mu ‘slučaj Linić’ i braniteljski prosvjed. U oba slučaja Milanović se prepustio instinktu i nije pogriješio. Kada je krenulo s Linićem, bio je svjestan da će to izazvati turbulencije u stranci, i zato je predložio javno glasanje na Glavnom odboru. Linić je ‘na knap’ isključen, a da je bilo tajno glasanje, to se ne bi dogodilo. Zoki je to dobro znao i lukavo odigrao”, kaže sugovornik iz vrha SDP-a.
Na pitanje je li postojala mogućnost primirja i pomirbe s Linićem, odgovor je kategoričan: “Ni govora, nije htio ni čuti. Kada donese neku odluku, čvrsto stoji iza nje. Smatrao ga je krivim zbog pogodovanja Šegonu, što je prema Zoranovom mišljenju, bilo loše za politiku. Bio je kategoričan da je Slavko Linić naštetio SDP-u i nije imao želju za bilo kakvim kompromisom”. Milanovićevi stranački drugovi kažu da je njegov dobar politički instinkt proradio i za vrijeme braniteljskog prosvjeda. “Neki su predlagali da ode među njih, onako fajterski, kako zna, ali on je ocijenio da je to populizam. Smatrao je da je riječ o ucjeni države te kako on u tome neće sudjelovati”. U ovim izborima Milanovićev politički instinkt potpuno je podbacio. Sve odluke iz kampanje bile su krive, i poraz se nije mogao izbjeći.
Uvijek je isti
Znao je Zoran Milanović razgovarati s mnogima, posebno onima koje je na neki način cijenio, ali to nije bio preduvjet da će i prihvatiti njihova mišljenja. Tako je bilo i u posljednjoj kampanji, kada su se mnogi trudili ukazati da je brod krenuo u krivom smjeru. Nisu pomogle ni sugestije onih za koje se smatralo da su mu više od stranačkih kolega, zapravo prijatelji.
Ali, u takvim odnosima Zoran Milanović je inače bio suzdržan i imao je vrlo mali krug pravih prijatelja, a mnoge iz stranke, koliko god su mu bili bliski, nije smatrao i prijateljima. “Znamo da se privatno družio s ljudima iz vremena kada je studirao, i koje je upoznao još u mladosti. Među njima bili su Siniša Petrović, Dinko Novoselec, Emil Tedeschi i još neki, ali nama u stranci nikada nije govorio o čemu razgovaraju i jesu li imali utjecaj na njega”, kaže jedan donedavno bliski Milanovićev suradnik.
Na fotografiji: Emil Tedeschi, Boris Vujčić i Zoran Milanović
Uz dodatak, svoje prijatelje koji su bili izvan politike, za razliku od Ive Sanadera, nikada nije pozivao u Vladu. Isto tako, utjecaj njegove supruge Sanje Musić Milanović nikada se nije osjećao u stranci. “Možda su doma razgovarali o politici, ali Zoki nikada, ali nikada, nije dao naslutiti što ona misli, a još manje da je njene sugestije prihvatio i primijenio”.
Na pitanje zbog čega nije uvidio da njegov politički protivnik Andrej Plenković vodi sasvim drukčiju kampanju i zašto se sam Milanović nije mijenjao, jedan njegov prijatelj samo je odmahnuo rukom. “Zoran da se mijenja? Mi koji ga dugo znamo, svjesni smo da je uvijek isti, a u krajnju ruku, to je i pozitivna vrijednost da čovjek ima svoj stav i principe. Treba to cijeniti, a Zoran je uvijek mislio da treba govoriti istinu i biti izravan. Naravno da to mnogi nisu voljeli čuti i kako bi bilo učinkovitije da je bio oprezniji. Problem njegova rječnika ostao je ključan, a sam je znao govoriti ‘neću se mijenjati, uvijek sam isti’”.
Njegova kolegica iz dana mladosti u diplomaciji Kolinda Grabar-Kitarović opet smatra suprotno, jer je u mladom Zoranu vidjela ‘finog dečka’, kojeg je visoka politika, očito, pokvarila. “Kada je riječ o odnosu prema Predsjednici nikada nismo razumjeli Zorana. Često smo mu sugerirali da bude pristojan, da se rukuje s njom, da ima poštovanja prema instituciji, da se naprosto treba ponašati drukčije. Ovako je Grabar-Kitarović davao ‘municiju’, a ljudi njegovo ponašanje nisu odobravali”, kaže Milanovićev prijatelj.
S Tomislavom Karamarkom nije imao nikakav odnos, upravo je bio onakav kakva je bila i percepcija u javnosti. “Tu se vidjela njegova dosljednost i nije želio od politike stvarati predstavu, da je ‘na van’ jedno, a iza kulisa drugo. Nije bilo između njih dvoje komunikacije”. Mnoge je iznenadio i kuršlus između Milanovića i Milorada Pupovca. “Zoran mu je zamjerao ‘trčanje u Beograd’, iako je uvijek naglašavao da nema ništa protiv Srba, ni onih u Hrvatskoj, ni onih u Srbiji. Smatrao je da je odnos SDP-a prema manjinama korektan, kako se oko ćirilice i sam izložio i smetao ga je Pupovčev stav za koji je govorio da je ‘trgovanje’”.
Poslušao savjet
Polako je gubio i sve više prijatelja i suradnika, udaljavao se od mnogih, a neke potpuno odbacio, kao Tonina Piculu. Njihov odnos već duže vrijeme nije dobar, još od kada je Picula glatko prošao u Europarlament, oporbenom retorikom koja je u to vrijeme ciljala i na Milanovića. Nisu razgovarali, nisu se čuli mobitelom, a slično zahlađenje je zavladalo i između Milanovića i Zlatka Komadine nakon nedavnih stranačkih izbora. “Smatrali smo da je i to greška, jer Komadina je stari član stranke, zna teren, može pomoći. Šteta”, kategoričan je Milanovićev prijatelj.
Kada je Milanović priopćio svojim stranačkim drugovima kako smatra da je Ranko Ostojić najbolji kandidat, mnogi su bili zatečeni. Ne zbog činjenice što se šef izjasnio, već zbog mogućih posljedica. Naime, dio u SDP-u smatra da je Ostojić “Zoki nakon Zokija”, a da za stranku nije dobro daljnje produbljivanje podjela i frakcija. Sada su jedni za Ostojića, drugi za Piculu, pa je stidljiva najava ulaska Orsata Miljenića u ring za mnoge SDP-ovce dobra odluka. “Zoran je shvatio da nije dobro da ‘navija’ za bilo koga i sada je odlučio da će ostati izvan svega, potpuno pasivan u daljnjoj bici za predsjednika. Svako daljnje lobiranje bilo bi pogubno i za ‘Milanovićeva kandidata’, tko god to bio”.
Kažu, ovaj je put Milanović poslušao savjete svojih SDP-ovaca. Zaključio je, “odmaknut ću se od te priče”. Za sada se i odmaknuo, ali sa Zoranom Milanovićem nikada se ne zna do samog kraja.