Njihove baze bile su vrtovi, uredi i kafići, a svatko je imao svoju zadaću. Jedni su bili zaduženi za organizaciju, drugi za financije, treći za scenarij prosvjeda. Ostali su vodili kampanju na društvenim mrežama.
Sastanci u stožerima za obranu obrazovanja održavaju se svaki dan u 18 ili 19 sati. Na njima dramaturzi i profesionalci za javne nastupe pripremaju govornike. Dizajneri izrađuju transparente. Pišu se govori. Kampira se ispred gradskih ureda zbog dozvola. Unajmljuje se razglas. Od Gabi Novak traži se dozvola za himnu prosvjeda.
A sve kako bi prosvjed podrške Kurikularnoj reformi u potpunosti uspio.
Imali su samo sedam dana, no sindikati i udruge uključene u organizaciju uspjeli su na trgove 13 gradova izvući 40-ak tisuća građana i poručiti političarima da kad je obrazovanje u pitanju, ne dopuštaju manipulacije.
Htjeli su masovku
A konačna odluka je pala u vrtu, u Berislavićevoj 16, gdje je Kurikularna reforma i počela.
Tamo su se 27. svibnja, u petak, prvi put sastali predstavnici sindikata i udruga i počeli dogovarati detalje. Među njima predstavnici inicijative Građanski odgoj i obrazovanje (GOOD), timovi iz udruge Roda i Foruma za slobodu i odgoj, sindikati učitelja.
Dva dana prije Rodama se javila, kažu, nepoznata majka iz Rijeke i pitala ih kako joj mogu pomoći u prosvjedu ako se reforma zaustavi.
- Ona je, a da to i ne zna bila ta naša prva iskra - kaže Ivana Zanze iz Rode.
Oni su se u srijedu okupili u Formu za slobodu odgoja i na veliki papir bilježili prve ideje. Dvije stvari bile su sigurne, kažu. Prosvjed će se zvati Hrvatska može bolje, po paroli koju je Jokić često koristio u svojim javnim nastupima, i drugo: znali su da žele masovku, zbog čega su se odmah krenuli povezivati s udrugama okupljenima u Platformu 112.
Dan roditelja
- Tada smo si rekli: imamo tjedan dana, neka prosvjed bude iduće srijede, a netko se sjetio da na taj dan pada Dan roditelja i sve se jednostavno posložilo - kaže Zanza, a Eli Pijaca Plavšić iz GOOD-a dodaje da se u početku mnogi nisu ni znali, a danas su velika obitelj.
Istovremeno, na svojoj su se strani počeli organizirati i sindikati. Još u nedjelju, prisjeća se, prije nego što će javnost uopće doznati za Jokićevu ostavku, Sanji Šprem intuicija je govorila da priča oko reforme ne ide u dobrom smjeru.
- To je bio trenutak kad je trebalo reagirati, odmah. Zvali smo udruge i krenuli jer vremena nije bilo. Prvi zajednički sastanak bio je u Berislavićevoj, gdje smo bili ujedinjeni oko najvažnije ideje: politici na ovom prosvjedu nije mjesto - kaže Sanja Šprem.
Strategiju su izrađivali u prostorijama Foruma za slobodu odgoja, Hrvatskog debatnog društva i na sam dan prosvjeda u GONG-u.
Kad bi svi ljudi na svijetu
Sindikalisti nam kažu da su se sastajali u sindikalni prostorima u gradu i da je njihov zadatak bila pozornica s razglasom te organizacija zaštitara. Kreativa i dizajn pali su na leđa volontera iz udruga.
No nije sve išlo glatko. Dok udruge čine ljudi sličnog svjetonazora, u sindikatima je stvar složenija.
- Dio naših članova skloniji je ljevici, a dio desnici. Zato smo morali biti precizni i oprezni u izričaju - kaže Vilim Ribić, predsjednik Matice sindikata, suorganizatora prosvjeda.
Zato je u program ubačena državna himna, a korigirali su se i tekstovi govornika.
- Išli smo tako daleko da smo izbacivali pojedine riječi u govorima. Htjeli smo da se u govorima jednako odmaknemo i od SDP-a i od HDZ-a - objašnjava Ribić.
Troškovi su se u međuvremenu gomilali pa su se organizatori podijelili. Sindikatima je na naplatu došlo sljedeće: 38.000 kuna za binu i ozvučenje, 2000 kuna za priključke, ali i 7000 kuna od ZAMP-a za izvođenje pjesme “Kad bi svi ljudi na svijetu” Arsena Dedića.