Dok su europske zemlje proteklih godina smanjile broj jedinica lokalne samouprave za, u prosjeku, 15 posto, Hrvatska je tapkala na mjestu, pokazuje novo istraživanje Vijeća europskih općina i regija (CEMR).
Iako mnoge od hrvatskih jedinica lokalne samouprave ekonomski uopće nisu održive, mi i dalje imamo 128 gradova i 428 općina, odnosno ukupno 556 lokalnih jedinica. Zadržali smo i 20 županija te Grad Zagreb, koji se pojavljuje u dvojakoj funkciji - kao grad i kao županija.
Slovenci slični nama
Hrvatska je po fragmentiranosti svog sustava lokalne samouprave, upozorava Vedran Đulabić sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, od vremena raspada bivše države najviše povećala broj lokalnih jedinica. Po tome se s nama na području bivše Jugoslavije može uspoređivati jedino Slovenija, koja je također znatno povećala broj općina i sada ih ima 212. Ostale republike s kojima smo do 1991. živjeli u istoj državi, s izuzetkom Bosne i Hercegovine, no koja je zbog Daytona poseban slučaj, te Makedonije, uglavnom su ostale na približno istom broju lokalnih jedinica kao i prije osamostaljenja.
- Od početka 90-ih mi smo praktično ušesterostručili broj jedinica lokalne samouprave. Kad se uspoređujemo sa zapadnom Europom, koja je krenula u reformu lokalne samouprave, naš proces je retrogradan - ističe i Ivan Koprić iz Instituta za javnu upravu.
Hrvatska je izuzetak i po tome što je od osamostaljenja uvela i regionalne jedinice, odnosno županije. Ako iz usporedbe opet izuzmemo BiH, ostale republike bivše Jugoslavije, s izuzetkom Srbije, nisu uvodile regionalne jedinice. No, kako napominje Đulabić, ni podjela Srbije na okruge ne može se u potpunosti usporediti s našom podjelom na županije, budući da su srbijanski okruzi samo jedinice regionalne uprave, odnosno transmisija središnje vlasti na regionalnu razinu, dok su naše županije i jedinice regionalne uprave i regionalne samouprave.
Ušteda novca
Ne čudi stoga što se u Hrvatskoj već godinama govori o racionalizaciji regionalne i lokalne uprave i samouprave. Osim što se racionalizacija uklapa u europske trendove, na to nas sile i potrebe za uštedama u funkcioniranju države, ali i potreba za stvaranjem takvih regionalnih i lokalnih jedinica koje će biti u stanju potaknuti razvoj zemlje i privući ulaganja.
Sa sličnim je prijedlozima izašao i Most kada je s Domoljubnom koalicijom stvarao Vladu na čelu s premijerom Tihomirom Oreškovićem, no ideja teritorijalnog preustroja “nasukala” se na njihovu sukobu s HDZ-om. U HDZ-u, naime, ne žele mijenjati sadašnji županijski i lokalni ustroj, dok u Mostu drže najboljom podjelu zemlje na pet do sedam megažupanija i znatno smanjenje broja gradova i općina.
Unatoč tome, Dubravka Jurlina Alibegović, ministrica uprave iz redova Mosta, tvrdi da se nastavlja s reformskim procesima na regionalnoj i lokalnoj razini. Uskoro će, kaže, ići niz zakonskih prijedloga, kojima je cilj jačanje uloge građana na lokalnoj i regionalnoj razini. Cilj je i da se, po uzoru na Finsku, potakne spajanje siromašnijih općina s onim bogatijima.
- U EU, a i šire, provode se reforme s ciljem smanjenja broja jedinica i na lokalnoj i na regionalnoj razini. Smanjuje se fragmentacija kako bi se povećala učinkovitost i kvaliteta usluga te smanjili troškovi - poručuje D. Jurlina Alibegović.
Pritom se poziva na iskustva niza članica EU, koje su već provele ili provode reformu lokalne i regionalne samouprave. Među njima je i Grčka koja je, kaže ministrica, broj općina smanjila s više od tisuću na nešto više od 300, ili za oko dvije trećine. Slične reforme provela je i često spominjana Danska, kao i Irska i Finska. Izmjene u sustavu regionalne i lokalne samouprave provode i velike članice Unije - Njemačka, koja smanjuje broj općina, zatim, Francuska i Italija.
- Mi se nažalost ne uklapamo u te trendove, kod nas vlada status quo kada je riječ o sustavu regionalne i lokalne samouprave - ocjenjuje Đulabić.
Ne više od pet regija
Po njemu, za Hrvatsku bi bio optimalan ustroj s pet regija, od kojih bi jedna bila Grad Zagreb s prstenom, dok bi ostale četiri obuhvaćale sjeverni i središnji, zatim, istočni (Slavonija i Baranja), južni (Dalmacija) i zapadni (Istra, Primorje, Gorski kotar i Lika) dio zemlje. Iako takav ustroj ima svojih mana jer, kaže Đulabić, povlači pitanje statusa Istre i Zadra, koji žele vlastite regije, on bi, smatra, bio najlogičniji. Tako skrojenim regijama središnja bi država, po njemu, trebala prepustiti značajan dio funkcija, posebno u obrazovanju, zdravstvu, socijali, kulturi i prometu, ali i znatan dio novca, pa bi regije mogle postati jedan od generatora razvoja zemlje. Đulabić smatra i da bi trebalo smanjiti broj gradova i općina na ukupno oko 150, što znači da bi se nove općine formirale oko većih ili manjih urbanih centara, kojima bi se pripojila okolna naselja.
- Sadašnje lokalne jedinice u Hrvatskoj nemaju dovoljno kapaciteta za razvoj. Problem je i s funkcioniranjem demokracije, posebno ako uzmete u obzir mali broj lokalnih referenduma i mali broj udruga civilnog društva - napominje Đulabić.
I Koprić smatra da bi za Hrvatsku bilo optimalno da ima pet regija, a da lokalni ustroj svede na 120 do 130 općina. Takva bi se podjela, zaključuje, uklapala u suvremene europske trendove.