Opći kirurg u ambulanti (broj SKZ pacijenata) KBC-a Sestre milosrdnice prošle je godine obradio 2965 pacijenata. To znači da je mjesečno obradio 247, a dnevno 12 pacijenata. Njegovi kolege također su imali posla, pa je jedan obradio 2717, a drugi 2184 pacijenta. Neki su ih odradili i malo manje - 1666, 1497, 730, 471, 484 ili 980 pacijenata godišnje.
S druge strane, kolega opći kirurg s potpuno istim opisom posla tijekom cijele prošle obradio je samo 97 pacijenata. Dakle, njegov je mjesečni učinak osam pacijenata, a prosječni dnevni njih 0,4!
Ovo je samo jedan od primjera koji govore da u bolnicama postoji zamjetan broj liječnika koji ne zarade svoju plaću, i to nauštrb kolega koji se “ubijaju” od posla, a koje smo izvukli iz godišnje statistike o učinku liječnika dobivene u KBC-u Sestre milosrdnice. Podaci koje smo dobili, a koji do sada nisu objavljeni na razini niti jedne bolnice, odnose se na sve zaposlene liječnike specijaliste bolnice u Vinogradskoj tijekom 2016. godine.
Najgore je to da i oni koji rade i oni koji ne rade imaju - ovisno o zvanju, poziciji u bolnici, dežurstvima... - istu plaću.
Neki ne zarade plaću
No, kako ne bi ispalo da je slučaj s opće kirurgije izoliran, tu su i primjeri s drugih odjela. Tako, primjerice, na internoj medicini (ambulanta) imamo liječnika koji je prošle godine obradio 8374 pacijenta, zatim kolege koji su obradili 8219, 6894, odnosno 2851 pacijenta, ali i one koji su u godinu dana obradili 67, 30 ili 42 pacijenta. Jedan gastroenterolog obradio je 1511 pacijenata, a u istom periodu njegov je kolega pregledao njih 60. I na fizikalnoj terapiji je slično te se pregledi kreću od 4800 do samo 175. I na većini odjela je slično.
Uz to što je to nekorektno prema kolegama koji svakodnevno ulažu trud, entuzijazam i znanje, ovaj je nerad, kažu liječnici, bezobrazan i pitaju se kako pojedincima nije neugodno.
O ovoj je temi još u rujnu lani, prije nego što je postao ministar, Milan Kujundžić izjavio da “50% hrvatskih liječnika ne zaradi plaću, niti znaju, niti hoće raditi”. Njegovu izjavu na nož je dočekao predsjednik HLK Trpimir Goluža, koji je tada rekao da su “liječnici stručne i odgovorne osobe koje etično i profesionalno obavljaju svoj poziv, nesebično se dajući svojim pacijentima iako često rade u neodgovarajućim uvjetima, imaju nametnutu protuzakonito visoku radnu satnicu, nisu adekvatno plaćeni te se susreću s brojnim drugim otežavajućim okolnostima svog rada” i pokrenuo disciplinski postupak na Časnom sudu protiv aktualnog ministra.
No, prema podacima kojima raspolažemo, ministar je ipak bio u pravu. Dio liječnika zaista ne zaradi plaću.
Svijest i savjest
Ravnatelj KBC-a Sestre milosrdnice Mario Zovak, koji nam je ustupio podatke, tvrdi da cijeli sustav zdravstva počiva na svijesti i savjesti većine.
- Istina je da dio liječnika ne radi dovoljno, ali ipak smatram da većina svoj posao radi profesionalno. Nažalost, nemamo sustav vrednovanja rada, nemamo sustav stimulacije ili kažnjavanja onih koji ne odrade ono za što su plaćeni - kaže Zovak. Pojašnjava da bi ovakva priča u privatnom sektoru izgledala potpuno drukčije. Naime, Zovak kaže da bi se onda nekome moglo reći “ti si dobar kirurg, ali nisi dovoljno dobar za nas, pa ti nećemo dati da izvodiš teške operacije”, a nekoga tko je izvrstan moglo bi se pohvaliti i platiti mu.
- Naime, nisu svi isti jer tu je riječ o više faktora - talentu, uloženom trudu i ostalom. A varijantu da nagradim izvrsnog kirurga nemam. Nemam mogućnost da ga stimuliram, i to ne samo da ostane nego i da znanje prenosi mlađim kolegama. Nije ni ministru lako jer sve počiva, kao što sam rekao, na svijesti i savjesti pojedinaca koji su, nasreću, u većini, ali mladi koji dolaze puno razmišljaju o svojim pravima, slobodnom vremenu, pauzama za ručak i kavu, što nama starijima nije padalo na pamet jer ovo nije dućan s cipelama - objašnjava Zovak. Smatra također da se svi pozivaju na uspjehe pojedinaca, i to ne zato što ih je sustav nagradio, nego su ti pojedinci poziv birali s razlogom i iz ljubavi i fanatizma. No, upozorava da se sustav ne može dugoročno održavati samo na temelju dobre volje i savjesti.
- Činjenica je da postoje oni koji daju maksimum i oni koji rade malo, ali u struci svi među sobom znamo tko je tko. Ovaj sustav u kojem nema vrednovanja također je jedan od razloga što mladi odlaze. Jer, to je čisti socijalizam - napominje Zovak i dodaje da svi liječnici imaju plaću prema kolektivnom ugovoru.
Vezane ruke
Zato je uvjeren da će njemu i svim drugim ravnateljima ruke biti potpuno vezane dok se cijeli sustav ne promijeni.
Resornog ministra Kujundžića zato podržava i poručuje mu: bit ćemo više nego sretni da nas se uhvati u neradu.
- To će nama kao šefovima pomoći da se poveća učinkovitost - zaključuje Zovak.
Nakon što smo mu predočili podatke, ministar zdravstva Milan Kujundžić rekao je da i on ima takve spoznaje te da je njegova izjava o činjenici da neki liječnici rade previše, a neki premalo, nažalost, točna. Naime, Kujundžić je bio dugogodišnji ravnatelj KB-a Dubrava, tako da je godinama bio suočen s takvim problemima, ali su mu, i svima ostalima, ruke bile vezane i nije mogao napraviti ništa konkretno.
Upravo je zato kao ministar odlučio da se nepravdi stane nakraj.
- Ministarstvo zdravstva počelo je s kontrolom izvršenosti i složenosti posla po pojedinim bolnicama, klinikama, zavodima, kao i pojedinih liječnika. Preliminarni podaci, nažalost, potvrđuju činjenicu da postoje velike razlike, tj. da postoje liječnici koji imaju veliku izvršenost i visoku kvalitetu te oni koji imaju malu izvršenost i vrlo jednostavne postupke - kaže resorni ministar i dodaje da će na tom tragu nastaviti s analizama, a osobno će se kao ministar zauzimati za uvođenje stimulacije za one koji rade više i znaju raditi bolje.
No, tu je i problem onih koji ne rade dovoljno, a za to primaju plaću. Ministar kaže da se i tome mora stati nakraj.
- Tražit ćemo rješenje i za taj problem jer isplaćivati pune plaće onima koji rade malo uistinu je model koji treba razmotriti i donijeti mjere u tom smislu. No, u ovom trenutku još nemamo razvijenu strategiju - kaže Kujundžić i dodaje da će se, uz regulaciju plaća, uvidom u rad liječnika riješiti i spajanje odjela. Naime, obrazlaže da tu ne govorimo o onima koji rade malo, nego o onima koji nemaju dovoljno posla, pa je logično da se spoje s drugom bolnicom, gdje će imati pacijente i moći kvalitetno obavljati posao.