Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (BANU) na čelu s Muhamedom Filipovićem nedavno je objavila početak rada na pravopisu bosanskog jezika. Akademici su formirali pravopisnu komisiju koju čine znanstvenici koji bi trebali dogovoriti budući pravopis bosanskog jezika.
- Pravopis je kolektivni, a ne autorski rad, komisija treba imati barem deset članova - kaže potpredsjednik akademije Dževad Jahić, profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu. Jahić je poznat kao autor Rječnika bosanskog jezika. On očekuje da bi pravopis trebao biti gotov za dvije do tri godine. Neće biti prvi: Pravopis bosanskog jezika Senahida Halilovića objavljen je 1996., nakon samog završetka rata. U posljednih 20 godina bosnistika je znatno napredovala, objavljeno je 300 knjiga i puno znanstvenih radova posvećenih bosanskom jeziku, potreban nam je novi pravopis, ističe akademik Dževad Jahić za Jutarnji list.
Pravo na jezik
Je li cilj pravopisa da se bosanski jezik što više udalji od hrvatskog i srpskog? Jahić kaže da je ta potreba možda postojala neposredno nakon rata, ali ne postoji i sada. Danas su motivirani željom da se pravopis što više prilagodi jezičnoj tradiciji, govornoj i pisanoj. - Nema potrebe da se prave razlike u jeziku koje jezik sam nije napravio - kaže Jahić.
Radi li se o jednom jeziku s tri imena ili o tri sasvim odvojena jezika? Ni jedno ni drugo, odgovara potpredsjednik Bošnjačke akademije. - Već 45 godina proučavam jezičnu tradiciju. Štokavska jezična baza zajednička je svim trima jezicima. Profesorica Hasnija Muratović Tuna usporedila je sva tri pravopisa, hrvatski, srpski i bosanski. Mnogo toga je zajedničko, no postoje razlike proizašle iz različite tradicije, različite jezične prakse. Iluzija je da je to jedan jezik. Riječ je o jezicima koji su historijski formirani, na što svaki narod ima pravo - kaže akademik Dževad Jahić.
Moraju li danas Bošnjaci braniti svoj jezik od napada iz Zagreba i Beograda?
- Iz Zagreba nema te agresije koja uobičajeno dolazi iz Beograda, do te mjere da su učenicima zabranili upotrebu bosanskog jezika - kaže za Jutarnji predsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti Muhamed Filipović.
Bosna i Hercegovina zemlja je triju konstitutivnih naroda, a ta tri naroda govore trima jezicima: hrvatskim, srpskim i bosanskim. Rat oko bosanskog jezika još se vodi jer srpski nacionalisti i dio hrvatskih odriču pravo Bošnjacima da svoj jezik nazivaju bosanskim.
U Zvorniku, Srebrenici, Kotorskom i Janji đaci Bošnjaci lani su bojkotirali nastavu jer su im školske vlasti srpskog entiteta promijenile naziv materinskog jezika iz bosanskog u bošnjački. Djeca su dobila svjedodžbe iz srpskog jezika te iz “bošnjačkog”, što roditelji ne prihvaćaju. U Konjević Polju kod Srebrenice bojkot traje još od rujna 2013., otkako roditelji Bošnjaci od srpskih školskih vlasti traže bosanski jezik i uvođenje nacionalne grupe predmeta. Stotinjak djece roditelji su ispisali iz škole u Konjević Polju i premjestili ih u improviziranu školu u islamskom vjerskom objektu u obližnjoj Novoj Kasabi, također u srpskom entitetu. Smeta im i to što njihova djeca u Konjević Polju mogu učiti samo ruski, ne i engleski.
Povelja Kulina bana
Vlasti Republike Srpske slušaju Beograd, a tamo ne priznaju bosanski jezik. Bosanski jezik ne postoji, objavila je Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU). Prošlog ljeta, sa sjednice akademskog odbora za standardizaciju srpskog jezika, objavili su da za njih bosanski jezik ne postoji. Prema pravilima srpskog jezika moguće je izvesti samo bošnjački jezik, a nikako bosanski, objavio je SANU.
“Naziv bošnjački jezik odgovara nazivu bošnjački narod, dok bi bosanski jezik odgovarao terminu bosanskog naroda, a takav narod ne postoji. Prema tome, u srpskom jeziku jedino je moguće jezik Bošnjaka, koji je varijanta srpskog jezika, zvati ‘bošnjačkim jezikom’”, poručili su iz SANU.
Muhamed Filipović kaže da se isto dogodilo 1967. kada je SANU ustao protiv Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika. SANU je tada odricao pravo Hrvatima da svoj jezik nazivaju hrvatsko-srpskim umjesto srpsko-hrvatskim. - Svaki narod ima pravo na jezik koji će nositi njegovo ime - ističe Muhamed Filipović. Međutim, upravo to je glavni argument onih koji osporavaju Bošnjacima pravo da svoj jezik zovu bosanskim - po zemlji, a ne po narodu, u čemu mnogi vide bošnjački pokušaj monopoliziranja prava na bosanskohercegovačku državnost. - Postoji bosanska država, pa prema tome i bosanski jezik. Nastao je u vrijeme srednjovjekovne bosanske države, kad je Bosna bila vojna, politička i kulturna sila na ovim prostorima - kaže Muhamed Filipović za Jutarnji. Ističe da im je bitan taj povijesni i kulturni kontinuitet. - To što je došlo do promjene u imenima naroda, jer su se bosanski pravoslavci i katolici srbizirali i kroatizirali, nešto je drugo - dodaje jedan od najdugovječnijih bošnjačkih političara i intelektualaca.
I Filipović i Dževad Jahić pozivaju se na stoljeća od Povelje Kulina bana: nastala je 1189., današnji je čitatelj uglavnom može razumjeti, a to nije slučaj s hrvatskim i srpskim povijesnim dokumentima, naglašavaju obojica. - To znači da u BiH još od srednjeg vijeka imamo najveću bliskost govora i pisanja. Vukovsko pravilo ‘govori kako pišeš, piši kako govoriš’ došlo je više stoljeća kasnije - objašnjava Dževad Jahić.
Bošnjacima se više ne osporava pravo na jezik, nego se dovodi u pitanje njegov naziv. - Ali, to je povezano. Čim dovedete u pitanje naziv jezika, ako jednom narodu osporavaš pravo da svoj jezik nazove kako želiš, u biti osporavaš pravo postojanja tog jezika - tumači Jahić.
Po čemu se bosanski jezik razlikuje od hrvatskoga? Uz zagrebačku predstavu Nušićeve “Gospođe ministarke” Oliver Frljić je osigurao titlove s prijevodom sa srpskoga na hrvatski. Slično je i s bosanskim jezikom. Prije rata, svi su u Bosni i Hercegovini pili kafu, kao uostalom i u većem dijelu Dalmacije. Nakon rata kafu piju još samo Srbi - Hrvati piju kavu, a Bošnjaci kahvu. Zagovornici razlikovne verzije bosanskog jezika (poput Hrvata koji će inzistirati na športu i grješki) posvuda umeću “h”: Prije nego što zaspu, požele svojoj hanumi lahku noć pa spuste glavu na mehki jastuk. U bosanskom se ne kaže amajlija nego hamajlija, nije propuh ni promaja nego promaha. Babu Atifa je kod Hadžića satro voz a ne vlak, domovina naša je rodila hiljade i hiljade junaka, a ne tisuće - (Srce, ruke i lopata, također stvar Zabranjenog pušenja). Kad smo kod lopata, bosanske mistrije i fangle kod nas se prevode kao “zidarska žlica (mistrija)” i “zidarska tavica (fangla)”.
Bi li postojao bosanski jezik da nije bilo rata i raspada zajedničke države? Nakon austro-ugarske aneksije Bosne, prvi službeni jezik bio je bosanski. Zemaljska vlada BiH 1880. tiskala je “Gramatiku bosanskog jezika za srednje škole”, mnogi su jezik kojim se govori u BiH kroz stoljeća nazivali bosanskim. Dževad Jahić kaže da je još 1986. u sarajevskim Sveskama za proučavanje nacionalnih odnosa objavio opširnu studiju “Tretiranje jezika u vezi s nacionalnim konstituisanjem bosanskih Muslimana”, a uoči rata knjigu “Jezik bosanskih muslimana”.
Pitanje identiteta
- Nema smisla o tome duljiti raspravu. Moj identitet ne može ovisiti o vašem mišljenju o meni. Moj identitet je apsolutno moje pravo, a to se odnosi i na naciju i na jezik i književnost - ističe Muhamed Filipović.
Pitanje identiteta i povijesti u BiH je poprište žestokih bitaka. Akademik fra Andrija Nikić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iz Mostara i mostarskog ogranka HKD-a Napredak, u svibnju prošle godine reagirao je na Neretvansku deklaraciju o bosanskom jeziku skupine bošnjačkih intelektualaca ustvrdivši da su današnji Bošnjaci islamizirani potomci pretežno hrvatskog naroda, a da je bosanski jezik u razdoblju srednjovjekovne i novovjekovne povijesti jedan od hijerarhijski nižih idioma hrvatskog jezika, na istoj razini poput dalmatinskog ili dubrovačkog.
Bojno polje
Fra Andrija Nikić reagirao je na Neretvansku deklaraciju, koju su krajem travnja 2016. u Mostaru na skupu bosnista donijeli Bosanska lingvistička akademija u Stocu, Matični odbor Bošnjačke zajednice kulture Preporod u Sarajevu i Odsjek za bosanski jezik i književnost Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru. Deklaracija govori o bosanskom jeziku u dolini Neretve i cilj joj je “afirmirati bosanskohercegovački jug kroz bosanski jezik, i obratno”, stoji u Deklaraciji. Za Nikića, to je bošnjačko presezanje i na hrvatsku Hercegovinu. U Hercegovini se od osmanskog i austrougarskog doba koristi bosanski jezik, ističe se u deklaraciji, i to ne samo među muslimanima nego i među pravoslavcima i katolicima. U vrijeme Bečkog književnog kongresa 1850., prije i nakon njega u upotrebi je bilo bosansko ime jezika, koji je bio službeni jezik u školama u Mostaru i okolini, tvrde u Neretvanskoj deklaraciji. A detaljno demantira fra Andrija Nikić, povjesničar s nizom objavljenih knjiga.
Jezik je bojno polje nacionalista. “Na potpuno identičan način jeziku su pristupile sve tri bosanske nacionalne političke oligarhije, pri čemu su srpska i hrvatska autokolonizirale jezike bosanskih Srba i Hrvata prihvaćanjem jezične politike iz tzv. zemalja matica, Srbije i Hrvatske”, napisao je u jednom tekstu Enver Kazaz, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Podsjeća na pokušaj ratnog vođe Srba u BiH Radovana Karadžića da Srbima u BiH nametne ekavicu. Ni Hrvati nisu nevini. “Hrvatska politička oligarhija i njezini lingvisti praktički su uništili tradiciju hrvatskog jezičkog izraza u BiH, opredjeljujući se da slijede zagrebocentrični koncept hrvatskog nacionalnog identiteta”, piše Kazaz, podsjećajući da je o tome izvanredno još 2003. pisao Ivan Lovrenović u knjizi “Bosanski Hrvati, esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture”. “Ove dvije nacionalne oligarhije svojom jezičnom politikom debosnizirale su jezik, a to isto bosanskom jeziku učinila je bošnjačka politička moć”, upozorava profesor Kazaz. Bošnjaci su svoj jezik debosnificirali i maksimalno ga bošnjakizirali, još od Pravopisa Senahida Halilovića, koji je pokušavao maksimalno naglasiti razlike u odnosu na hrvatski i srpski. Bošnjakiziranjem bosanskog jezika razorena je multikulturna tradicija bosanskog jezika, ističe Kazaz, kako bi ga se koristilo kao sredstvo za realiziranje novog tipa bošnjačkog kulturnog identiteta.
- Paradoks prekida s tradicijom bosanskog jezika u njegovoj suvremenoj standardizaciji ogleda se prije svega u arhaizaciji pravopisne norme, njenoj dijalektizaciji, orijentalizaciji, turkizaciji, derusizaciji, desrbizaciji, ali i primjetnoj kroatizaciji. Arhaizmi su bukvalno preplavili pravopisnu normu, čime je ukinuta njena stilogena vrijednost, dok su dijalektizmi s rubova jezične prakse ušli u njeno središte i ukinuli mogućnost piscima da na osnovu jezika karakteriziraju svoje likove - navodi Kazaz.
Pitanje naziva jezika u Bosni i Hercegovini našlo se i na Ustavnom sudu: Ustav BiH daje pravo konstitutivnim narodima i ostalima da jezik kojim govore nazovu imenom kakvim žele. Ovakva odredba ne daje pravo vlastima u RS-u da samovoljno određuju ime jezika kojim govore Bošnjaci, presudio je Ustavni sud Bosne i Hercegovine. No, vlasti RS-a ionako ne poštuju odluke toga suda.
Nije tako samo u srpskom entitetu. Potpredsjednica Federacije BiH Melika Mahmutbegović požalila se prije mjesec dana i kako hrvatske vlasti u livanjskoj županiji (Kanton 10 ili Hercegbosanska županija, ali je Ustavni sud zabranio taj naziv) ne poštuju prava malih Bošnjaka na školovanje na materinskom jeziku.
Jaka podrška
- Postoji diskriminacija i segregacija kada je u pitanju obrazovni program i obrazovanje na bosanskom jeziku kao jednom od službenih jezika BiH. Isto tako, postoji diskriminacija u ostvarivanju prava na obrazovanje po bosanskom nastavnom planu i programu - rekla je ministrica u Livnu. Hrvati se, također, žale da nemaju pravo na školovanje na svojem jeziku tamo gdje su Bošnjaci u većini ako se ne računaju institucije poput Katoličkog školskog centra.
Borbu za nacionalne identitete vode stare i nove institucije. Rad na novom pravopisu bosanskog jezika najavila je Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (BANU). BiH je iz Jugoslavije naslijedila Akademiju nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBIH), koja i dalje postoji, no prvo su Srbi osnovali svoju Akademiju nauka i umjetnosti Republike Srpske, pa je u lipnju 2011. osnovana Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti u Novom Pazaru (BANU) i, konačno, u lipnju 2014. u Mostaru hrvatska HAZU BiH, koju vodi fra Andrija Nikić. Mlada Bošnjačka akademija ima jaku podršku dijela Islamske zajednice BiH, jedan od osnivača joj je tadašnji poglavar IZ Mustafa Cerić, generalni tajnik sad joj je novopazarski muftija Muamer Zukorlić.