U Zagrebu je u dobi od osamdeset i devet godina umro Slavko Goldstein, publicist i povjesničar, autor i urednik mnogobrojnih knjiga, te jedan od najistaknutijih hrvatskih intelektualaca. Rođen je 1928. godine u židovskoj porodici Ive i Lee Goldstein, a Slavko Goldstein rođen je kada se obitelj na proputovanju našla u Sarajevu. Djetinjstvo je proveo u Karlovcu, a na početku rata ustaše su uhapsile njegovog oca, dok je sam uspio pobjeći Bački Kovačevac.
Od 1942. Slavko Goldstein surađivao je s partizanskim jedinicama, a kraj rata dočekao je u činu poručnika. Mnogi iz njegove obitelji stradali su i završili u koncentracijskim logorima.
Poslije rata Goldstein je jedno vrijeme živio u Izraelu, a u Zagrebu je studirao književnost i filozofiju. Radio je i kao novinar, te u Jadran filmu, a bio je jedan od osnivača Vjesnika u srijedu i urednik Vjesnika.
Zajedno sa bratom pokrenuo je krajem osamdesetih inicijativu za osnivanje HSLS-a, prve hrvatske političke stranke kojoj je u početku bio i predsjednik.
Nakon njega stranku preuzima Dražen Budiša, a Goldstein je bio predsjednik Židovske općine Zagreb, a kasnije židovske vjerske zajednice Beth Istrael. Jedno je vrijeme bio i savjetnik Zorana Milanovića, te predsjednik Savjeta Spomen područja Jasenovac. Objavio je niz knjiga o novijoj hrvatskoj povijesti, založivši se da se ne manipulira brojkama žrtava i izrazi sućut prema svim žrtvama, bez obzira na nacionalnost i vjeru.
Bio je među onima koji su se žestoko protivili da se krivotvori povijest, ali i koriste fašistički simboli u modernoj Hrvatskoj, među kojima je i ustaški pozdrav Za dom spremni.