Najkasnije 2019. godine vrtići u kojima roditelji djece iskažu potrebu za popodnevnom skrbi za djecu počet će raditi u dvije smjene, a oni u kojima roditelji trebaju uslugu i subotom, organizirat će i subotnja dežurstva. Jedna je to od glavnih demografskih mjera, koje je predstavio dr. Marin Strmota, državni tajnik za demografiju.
Također, vrtići će, sukladno potrebama roditelja, raditi tijekom cijele godine, bez ljetne stanke koje mnogi od njih prakticiraju.
- Dostupnost vrtića i skrbi za djecu svakako je jedna od najvažnijih usluga koje obiteljima trebaju u usklađivanju obiteljskog i poslovnog života. Vrtići, pak, dugi niz godina rade po istom ustaljenom radnom vremenu i u mnogima od njih već nakon 16 sati nema osigurane skrbi. Istodobno, mnogi roditelji rade i popodne i subotom i tu moramo napraviti ozbiljne promjene - kaže dr. Strmota.
10 sati
Vrtićki će program, ističe, i dalje trajati najviše 10 sati te vrtićarci neće moći dulje od tog vremena boraviti u vrtiću jer je to, upozoravaju psiholozi, maksimum koji dijete te dobi može boraviti u instituciji. Međutim, rad će se organizirati u dvije smjene te će dijete, primjerice, moći doći u vrtić u 13 sati, kada mu roditelj odlazi na posao.
- Pritom se teret ovih promjena ne smije slomiti na leđima odgajateljica. Njihovo radno vrijeme treba strogo poštovati i ne smije trajati dulje od pet i pol sati u izravnom radu s djecom. Popodnevne smjene organizirat će se u onim vrtićima u kojima roditelji istaknu da im takva usluga treba te će se zapošljavati dodatni kadar - dodaje dr. Strmota.
Danas u Hrvatskoj gotovo da ne postoje vrtići koji imaju redovne popodnevne smjene: u Zagrebu na takav način radi jedan jedini vrtić, koji ni blizu ne može pokriti stvarne potrebe. No, za najavljene promjene, svjestan je dr. Strmota, trebat će osigurati dodatni novac. Budući da su vrtići u financijskom smislu u potpunosti u nadležnosti jedinica lokalne uprave i samouprave, Ministarstvo demografije već je kontaktiralo brojne načelnike i gradonačelnike.
- Dobili smo izvještaj s terena, znamo da je u brojnim sredinama više djece nego što u vrtićima ima mjesta, da neki uopće nemaju sredstava da osnuju vrtić te da mnogi ne mogu financijski podnijeti dodatno zapošljavanje za popodnevne smjene bez ozbiljnog povećanja cijene za roditelje. To svakako želimo izbjeći te ćemo u idućem razdoblju osigurati posebni državni fond za pomoć lokalnim jedinicama u ovom dijelu - kaže dr. Strmota.
U načelnicima i gradonačelnicima, kaže gradonačelnik Zaprešića i predsjednik Udruge gradova Željko Turk, država će imati pouzdanog i zainteresiranog partnera.
76 općina
- Pitanje vrtića za nas je pitanje od ključne važnosti, a ovo je prvi put da je netko iz centra državne vlasti pozvao čelnike lokalne uprave i otvorio to pitanje. Apsolutno podržavamo demografske mjere i radno vrijeme vrtića usklađeno s radnim vremenom roditelja, više smo nego svjesni da to moramo osigurati roditeljima, no činjenica je da dio jedinica bez financijske pomoći države promjene neće moći provesti - kaže Turk.
Prema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, trenutno u Hrvatskoj u 76 općina i gradova uopće nema organiziranog vrtićkog smještaja djece. U mnogim vrtićima nema dovoljno mjesta za svu djecu koja se žele upisati, dok u drugima roditelji ne upisuju djecu jer im je prepreka - cijena. Cijena vrtića za roditelje ovisi o mogućnostima lokalnih proračuna te svaka jedinica posebno donosi odluku o tome kolikim će iznosom sufinancirati punu cijenu vrtića (koja se kreće od 1400 do 3300 kuna), a koliko će participirati roditelji. Tako je vrtić u četiri lokalne jedinice - Kalinovac, Gola, Bibinje i Vir - potpuno besplatan za roditelje, dok se u nekim vrtićima cijena za isti program penje gotovo do 1000 kuna. Primjerice, jaslički program u Pakracu roditelje košta 344 kune, u Zagrebu od 150 do 600 kuna, ovisno o primanjima roditelja, u Kninu, Grubišnom Polju, Lipiku i Orahovici 500 kuna, u Osijeku i Bujama 640 kuna, u Poreču 750, u Krapini 850, u Makarskoj 880, a u Kraljevici 980 kuna!
- Te su razlike ogromne i nastojat ćemo u dogovoru s čelnicima lokalne uprave vidjeti kako možemo intervenirati. Optimalno bi bilo da vrtići za svu djecu budu besplatni i to je sigurno cilj koji bi željele ostvariti i država i lokalna uprava. Međutim, objektivne mogućnosti to ne dopuštaju. Pokušat ćemo stoga barem okvirno ujednačiti postojeće cijene - kaže dr. Strmota. U posljednjoj Obiteljskoj politici iz 2015. godine predloženo je da cijena programa predškolskog odgoja koju plaćaju roditelji ne bi trebala prelaziti 10 posto prosječne plaće u državi iz protekle godine, što bi trenutno iznosilo oko 570 kuna.
Manje sredine
Cijena je, pokazuju istraživanja, glavni razlog zbog kojeg roditelji, mahom u manjim sredinama u kojima im je dostupan “baka-servis”, ne upisuju djecu u vrtić ili ne prihvaćaju najslabije plaćene poslove jer im je takav rad, nakon što podmire vrtić, na rubu isplativosti. Hrvatska je na samom dnu EU kad je u pitanju obuhvat djece predškolskim odgojem te u vrtić ide tek nešto više od polovice trogodišnjaka. Unutar same Hrvatske razlike su još veće nego između Hrvatske i država s najboljim i najefikasnijim obiteljskim politikama: u Brodsko-posavskoj županiji u vrtić ide samo 21 posto djece u dobi od tri i četiri godine, a u Zagrebu je takvih 88 posto. U još tri istočne županije - Vukovarsko-srijemskoj, Požeško-slavonskoj i Virovitičko-podravskoj - obuhvat djece manji je od 30 posto, a više od polovice djece u vrtić ide u samo osam županija i Gradu Zagrebu.
Zaposlenost
Koliko je važan dostupan i priuštiv vrtić za cjelokupnu kvalitetu života obitelji, ali i prosperitet zajednice, pokazuje i usporedba stope zaposlenosti žena s obzirom na obuhvat djece vrtićima: u županijama s najmanjim udjelom djece u vrtiću najmanja je i stopa zaposlenosti žena. U Brodsko-posavskoj županiji, prema podacima HZZ-a, zaposleno je manje od 37 posto žena u dobi od 20 do 64 godine!
Takva situacija traje već gotovo 20 godina. Mi smo ovu usporedbu radili temeljem posljednjih raspoloživih podataka, no dr. Teo Matković i dr. Ivana Dobrotić iz Studijskog centra za socijalni rad zagrebačkog Pravnog fakulteta sličnu su analizu napravili 2009. godine, i to za prethodno desetogodišnje razdoblje: odnosi su bili gotovo isti. Obuhvat djece vrtićima narastao je (u Brodsko-posavskoj županiji, primjerice, sa 17 na 21 posto, a u Gradu Zagrebu sa 70 na 88 posto), no međusobni odnos među županijama ostao je gotovo podjednak.