U Agrokoru se, kao što je Ivica Todorić osobno poručio najvažnijim dobavljačima, odbrojavaju ključni dani. Javna je tajna da je najveća hrvatska kompanija u vrlo ozbiljnim financijskim problemima te da hitno mora postići dogovor o osiguravanju likvidnosti s najvećim vjerovnicima.
Radi se o pravoj financijskoj drami. Ako se Agrokoru ne osigura likvidnost, upitna je sudbina ne samo maloprodajnog lanca Konzum i proizvodnih tvrtki koncerna koje mogu ostati bez sirovine nego i više stotina njihovih dobavljača s izrazito visokom stopom izloženosti.
Iako su ključni akteri osjetljivih pregovora o Agrokorovoj budućnosti odlučili spustiti taman, neprobojni zastor pred poslovnu i opću javnost, ipak uspijevamo djelomično rekonstruirati tijek zbivanja.
Dva pitanja
Ovog su trenutka ključna dva pitanja. Prvo, hoće li Ivica Todorić popustiti pritiscima kreditora koji javno traže preuzimanje barem dijela operativne kontrole, tj. minimalno imenovanje svojeg čovjeka glavnim financijašem Agrokora. Neslužbeno, vjerovnici traže i puno više: smjenu ključnih menadžera, kao i ulazak u vlasničku strukturu. Ivica Todorić već je oko tri tjedna suočen sa zahtjevima vjerovnika, a do trenutka zaključenja ovog članka nije poznato je li pristao na bilo koji zahtjev, odnosno, ako jest, kakav je ustupak napravio. Dio kreditora, valja naglasiti, i javno je počeo govoriti o nužnosti ne samo operativnog i financijskog, nego i vlasničkog restrukturiranja.
Drugo, u igru se na najozbiljniji način uključila država, i to na više načina. Još prije tjedan dana potpredsjednica Vlade Martina Dalić, otkrivaju nam izvori u ministarstvu, poslala je pismo Ivici Todoriću u kojem ga je, između ostalog, upozorila na nužnost poštovanja zakonskih obveza, tj. rokova plaćanja dobavljačima. Pretpostavlja se da je upravo pritisak potpredsjednice Vlade prisilio Ivicu Todorića da održi sastanak s ključnim dobavljačima.
Nadalje, više nije tajna da ministarstvo Martine Dalić u suradnji s odvjetničkim kućama priprema Zakon o postupku privremene uprave, odnosno svojevrsni lex Agrokor po uzoru na Prodijev Dekret o Parmalatu. Kako doznajemo, Ministarstvo i pravnici upravo rade na brzim izmjenama prve verzije lex Agrokora, ali već su i njegovi obrisi, koje je prvi objavio Jutarnji list, imali izuzetno važne učinke. To su bili: a) vrlo burne reakcije i b) mobiliziranje financijskog sektora i vrha Agrokora u traženju što hitnijeg rješenja.
Naime, zakon koji Martina Dalić gura zbog zaštite sistemskih gospodarskih interesa Republike Hrvatske ima za prioritet a) zaštitu dobavljača, a ne financijskog sektora i vlasnika te b) predviđa mogućnost da vjerovnici s potraživanjima višim od 50-ak milijuna eura aktiviraju izvanrednu upravu.
Stoga Ivica Todorić više nema manevarski prostor u kojem može taktizirati razvlačenjem pregovora bez bojazni da netko od krupnih vjerovnika ne izgubi živce te upravljanje Agrokorom de facto preda državnom povjereniku na cijele dvije godine, a vjerovnici iz financijskog sektora pak moraju puno ozbiljnije doživjeti započete pregovore o tzv. standstill aranžmanu.
Vjerovnici
Prema informacijama koje dopiru do Jutarnjeg, vjerovnici financijskog sektora počeli su puno intenzivnije pregovarati o “standstill agreementu” nego što su to činili prije prvih javnih informacija o sadržaju lex Agrokora.
Što je “standstill agreement”? U načelu, to je sporazum kreditora i dužnika u kojem se suspendira dosadašnji ugovor o zajmu te se pregovara o novom kreditnom aranžmanu kako bi se osiguralo kakvo-takvo dužnikovo ispunjavanje obveza. “Standstill” se u pravilu koristi za sprečavanje bankrota kada dužnik više ne može vraćati kredit prema početnim uvjetima. U standstill agreementu postojeći dioničari najčešće moraju pristati na smanjenje vlasničkih prava ili čak puno razvlaštenje. Standstill agreementom vjerovnici spašavaju dio uloženog kapitala, ali u pravilu ne prolaze bez značajnih gubitaka.
Kad je u pitanju standstill agreement u slučaju Agrokora, valja naglasiti da se iza spuštenog zastora vode osjetljivi razgori ne samo između Ivice Todorića i ruskog Sberbanka kao najvećeg vjerovnika nego i između ruskih Sberbanka i VTB-a te najvećih hrvatskih banaka - Zagrebačke, PBZ-a, RBA i Erstea. U najmanju ruku, ruski bankari od hrvatskih očekuju da ne smanjuju svoju izloženost prema Agrokoru. Svjesni su da su hrvatske banke dosegnule limite izloženosti Agrokoru koju im je nametnula Hrvatska narodna banka, ali od hrvatskih banaka navodno očekuju da nastave s financiranjem Agrokora na dosadašnjoj razini.
Ruske informacije
Hrvatski su bankari, pak, do zaključenja ovog broja s nestrpljenjem očekivali da im Rusi prezentiraju osjetljive nalaze financijske forenzike koje im je o Agrokorovu poslovanju pripremio ugledni Deloitte.
U međuvremenu, kao što smo već pisali, Agrokorov sat otkucava. Prošao je drugi od tri ključna Todorićeva dana. Situacija je napeta i neobična; svi su revolveraši već trepnuli, ali nitko ne namjerava pucati.
Agrokorova PIK obveznica vrijedi 18,5 posto nominale
Obećanjem dobavljačima da će učiniti “sve na zaštiti njihove izloženosti prema koncernu”, Ivica Todorić možda je i pridobio povjerenje nekih domaćih kompanija, ali sasvim sigurno nije uspio smiriti ulagače u obveznice i dionice Agrokora.
Cijene dviju obveznica s dospijećem 2020. godine, primjerice, jučer su na Berlinskoj burzi pale 4,2 posto i 7,1 posto, a ona koja dospijeva 2019. izgubila je 1,6 posto vrijednosti. Tako su sve tri obveznice jučer vrijedile samo 56 do 57 posto nominale, a iako iza toga ne stoje značajniji volumeni trgovanja, silazna putanja ipak odražava raspoloženje investitora.
Slično vrijedi i za PIK obveznicu izlistanu na Londonskoj burzi, koja dospijeva u svibnju 2018. godine, a čija se cijena opet urušila na rekordno nisku razinu od 18,5 posto nominale.
Većina dionica Agrokorovih kompanija jučer je također nastavila silaznu pitanju.
- Nema novih informacija, osobito ne pozitivnih, i nervoza ulagača raste. Očito je da ima dosta onih koji se na kraju odlučuju na prodaju obveznica ili dionica - kaže jedan analitičar tržišta kapitala.
Kada je riječ o PIK obveznicama, međutim, čini se da su pravila ipak malo drukčija. Budući da trenutačno tako malo vrijede, nameće se zaključak kako bi se dug od oko 530 milijuna eura mogao jednostavno otkupiti za 100-tinjak milijuna i tako riješiti problem.
No, upućeni u stanje na tržištu ističu da te obveznice nisu utržive. Jednostavno, ako ih netko želi kupiti, to ne može realizirati.
Iz toga bi se moglo zaključiti da imatelji PIK obveznica ipak očekuju da će ih na kraju uspjeti bolje unovčiti. No, treba imati na umu i to da su mnogi detalji o njihovu poslovnom aranžmanu s vlasnikom Agrokora velika nepoznanica.
Za razliku od investitora u tri obveznice koje je izdao Agrokor, kupci PIK obveznica nisu novac posudili kompaniji, nego osobno Ivici Todoriću odnosno nizozemskoj tvrtki u njegovu stopostotnom vlasništvu, pri čemu je založena imovina - dionice Agrokora.
Zašto su baš oni najviše zabrinuti da će na kraju ostati bez uloženog novca? Obveznice u vrijednosti od 485 milijuna eura izdane su u svibnju 2014. godine, a na naplatu dolaze u lipnju iduće godine, uvećane za kamate. Ako im Ivica Todorić ne može isplatiti konačan iznos od oko 530 milijuna eura, kao jamstvo ostaje njegova imovina.
I sve bi bilo u redu da u posljednjim kreditnim aranžmanima s ruskim bankama od jesenas Todorić nije pristao na klauzulu koja kaže da 90 dana prije dospijeća PIK obveznica mora osigurati način njihova refinanciranja. U protivnom, ti krediti, vrijedni 840 milijuna eura, poduprti jamstvima, odnosno zalogom dionica Agrokorovih proizvodnih perjanica, dospijevaju na naplatu.
Taj “detalj” pokrenuo je najprije snižavanje kreditnog rejtinga. Agencija Moody’s odlučila je uključiti PIK obveznice u ukupni dug Agrokora, a time se značajno pogoršao pokazatelj zaduženosti kompanije.
Uslijedilo je odustajanje od sindiciranog kredita u siječnju i imatelji PIK obveznica su se ozbiljno zabrinuli da, nakon što se namire ostali kreditori, njima neće ostati ništa. Stoga nastoje aktivirati neke od klauzula iz tog aranžmana, a dio tih nastojanja je, čini se, i osporavanje financijskih izvješća.
Negativan sentiment tržišta, kako to uvijek biva, mogu zaustaviti samo dobre informacije, u ovom slučaju dogovor vjerovnika te kredibilan plan likvidnosti i restrukturiranja. (Marina Klepo)