Ovo je najbolji festival na svijetu - vidno iživcirana mojim pitanjima, ali i prisutnošću, s izrazom lica koje bi pripadnici mlađe urbane generacije okarakterizirali kao “shitface”, govori mi jedna iz grupice Londončanki koje su se u četvrtak navečer, zadnju večer Fresh Island festivala okupile oko stola u VIP dijelu kluba Aquarius na novaljskoj plaži Zrće, željno iščekujući početak nastupa američkog hip-hop dua Rae Sremmurd.
Unatoč buri u jačanju, punašna crnkinja bila je odjevena u nešto što bi se u širem smislu riječi moglo nazvati mrežastom haljinom, ispod koje je nategnula nekoliko brojeva premalen kupaći kostim koji vrlo eksplicitno ističe svu njezinu raskoš. U frizuru je zasigurno uložila podosta vremena pa su joj se niz leđa slijevali slapovi pravilno oblikovanih lokni od umjetne kose, lice joj je bilo prekriveno šljokicama, a na usnama je imala jarko plavi ruž koji se savršeno slagao s njezinim dugim, u špic oblikovanim noktima. Njezine su prijateljice izgledale slično. Jedna je nosila kratku nebesko plavu periku i minijaturnu svjetlucavu haljinu koja je jedva prekrivala pozamašnu pozadinu, druga najkraće traper hlačice na svijetu i grudnjak koji bi volio biti majica, treća najuži crni kombinezon na tržištu koji je uparila s umjetnim trepavicama, zahvaljujući kojima je jedva podizala kapke. Djevojke su pile Red Bull votku i unatoč tome što su djelovale kao da mrze cijeli svijet, fantastično su se zabavljale. Ovdje je baš kao na Ibizi, govori mi, samo što je hrana malo jeftinija i ukusnija. Prvi put su ovdje, a vratit će se i iduće godine, to je sigurno.
Potpuni autsajder
Dok sam kao potpuni autsajder promatrala tu nepreglednu masu slično izgledajućih pojedinaca koji su se u ekstazi izvijali u ritmu hip-hop beatova, pomislila sam kako se nikad u Hrvatskoj nisam osjećala više kao stranac nego sada i ovdje. Jer ovo nije Hrvatska. Tih tjedan dana u srpnju, kada se odvija jedan od najvećih hip-hop festivala u Europi, a na kojem su ove godine osim spomenutih klinaca iz Mississippija nastupili reperi French Montana, Young Thug i jamajčanska zvijezda Sean Paul, Zrće se pretvara u neki izdvojeni komadićak svemira u kojem bijelaca gotovo da nema, a hrvatski je moguće čuti samo na šanku. Nije ni čudno, jer je zabava na hrvatskoj Ibizi sve samo ne pristupačna.
Na Zrće smo pristigli oko 16 sati, dok je plaža još djelovala pitomo, a ljudi prisebno. Nakon što smo se parkirali “na divljaka” - jer službeno parkiralište stoji sto kuna za cijeli dan, krenuli smo u istraživanje šarolike turističke i gastronomske ponude. Otkad je prije dvadeset godina otvoren prvi klub Kalypso, Zrće iz godine u godinu raste, a ove je sezone, rekla bih, dosegnulo vrhunac. Na plaži, naime, možete kupiti gotovo sve što vam srce poželi, zabaviti se uz projekciju filma u sedam dimenzija (što god to značilo), nabaviti bong ili seks lutku na napuhavanje, otići na pedikuru Garra rufa ribicama koje će pojesti svu mrtvu kožu s vaših stopala, napraviti novu frizuru pa čak i tetovažu.
- Da, naravno, gomila ljudi tetovaže nosi kući kao suvenire - objašnjava mi zagrebačka majstorica tetovaže Bo koja je na Zrće došla odraditi sezonu. Tetoviraju se gotovo isključivo stranci, a tijela uglavnom oslikavaju sitnim motivima, kao što su logotipi festivala na kojem su bili, natpisima “Zrće” i slično. Studio smješten tik uz smiješno skupo parkiralište otvoren je od 17 sati do 5, a najviše posla ima između dva i četiri. Pitala sam jel’ to zato što su u sitne jutarnje sate ljudi potaknuti pićem nešto opušteniji, na što mi je Bo odgovorila “vjerojatno”, ali i da vidno alkoholizirane pojedince ne uslužuju. Dogodi se povremeno da netko poželi tetovirati lice po uzoru na Mikea Tysona, no takve zahtjeve ne ispunjavaju. Isto tako, na moje iznenađenje nitko se sljedeće jutro ne dolazi žaliti zašto su mu dopustili da se trajno ukrasi nekom glupošću. Iako se oko studija cijeli dan “muva” veći broj ljudi, a u Novalju je samo u lipnju pristiglo čak 40 posto posjetitelja više nego prošle godine, Bo kaže da je promet ove sezone mnogo slabiji nego prijašnjih godina. Za vrijeme festivala je dobro, govori, no u “obične” dane publika je drukčija nego prije. Sve je više srednjoškolaca, pogotovo iz Njemačke, koji umjesto španjolskog Lloret de Mara kao destinaciju za maturalno putovanje biraju upravo Zrće na kojem, u pravilu, ne potroše ni kune.
- Klinci cugu kupuju u dućanu i piju u hotelima i apartmanima, jedu u pekarnicama u gradu, a štede do te mjere da umjesto obične vode kupuju onu destiliranu jer je jeftinija - objasnila mi je tattoo majstorica koja će na Zrću provesti cijelo ljeto. Cijene tetoviranja gotovo su jednake onima u Zagrebu: start je 300 kuna, a cijena zatim raste ovisno o motivu i zahtjevnosti izrade. Inače, tetovaža je jedina stvar koju na Zrću možete kupiti po “pristupačnoj” cijeni. I upravo je u tome problem. Zahvaljujući sumanutim cijenama (primjerice, paketić žvaka na kiosku stoji 12 kuna), domaće publike gotovo uopće nema, a ni stranci nisu oduševljeni pomfritom za 30 kuna, kebabom za 50 ili šalicom svježeg voća za 40.
Ledene lizalice
Isto je primijetila i promotorica Dynamicea, energetskog pića u obliku ledene lizalice, koja radi na štandu desetak metara udaljenom od tattoo studija. Atraktivna crnka od dvadesetak godina kaže da je promet slabiji od očekivanog, a pogotovo zato što, tvrdi, nude fantastičan proizvod. Energetski sladoled po cijeni od 18 kuna izvrstan je za osvježenje, taman te “digne” da možeš izdržati cjelodnevno partijanje, jeftiniji je od Red Bulla koji u klubovima stoji između 30 i 40 kuna, a možeš ga ubaciti i u čašu alkohola, govori mi mlada prodavačica čija je dinamika govora sugerirala da joj ledeni štapić koji liže sigurno nije bio prvi u danu.
Između njezina štanda i tattoo studija smjestio se Noa, jedan od najnovijih klubova na Zrću u kojem je već u pola 5 bilo vrlo živo. Na pjena partyju, za koji sam bila duboko uvjerena da više ne postoji, mlađahna ekipa pila je šarene koktele od litre, Red Bull votke i pive. Iz nepoznatog razloga, dio posjetitelja bio je maskiran u Freda Kremenka. Brojni posjetitelji na licu su imali maske inspirirane onom kakvu nosi negativac Bane kojeg je u filmu “Vitez tame: Povratak” utjelovio neodoljivi Tom Hardy. Zašto, nitko mi nije znao objasniti. Po klubu su letjele plastične čaše koje bi povremeno nekoga pogodile u glavu, međutim, nitko zbog toga nije djelovao pretjerano iživciran. Ljudi su vrištali, smijali se i vrlo se dobro zabavljali.
Nekoliko desetaka metara dalje, ispred kluba Papaya, a tik uz, prigodno, bankomat, smjestile su se dvije Senegalke koje za 15-ak minuta i za naknadu od dvjestotinjak kuna ispletu najrazličitije pletenice, uz glavu ili ne, s umecima ili bez njih, a po želji i ukrašene šarenim koncima. I one ovdje odrađuju sezonu. Na Zrću će biti dva mjeseca, a s njima je i njihov poveći kompanjon koji pokraj “frizerskog salona” prodaje naočale. Kako sunce zalazi, i korpulentni Afrikanac se pomiče, jer tko će kupiti naočale u hladu.
U klubu je, pak, rasplesanu gomilu zabavljao britanski DJ Tim Westwood, uz Seana Paula i Rae Sremmurda, najveća zvijezda Fresh Islanda festivala. U podjednakom omjeru, muškarci i žene prljavo su se izvijali, drmali i stiskali, a cijeli je prizor djelovao poput orgija bez seksa. Dok su tamnopute ljepotice respektabilnih stražnjica i snažnih bedara bile odjevene u najmanje kupaće kostime na tržištu, s pomno uređenim frizurama i već pomalo, od znoja i vrućine, razmazanom napadnom šminkom, muškarci su se odlučivali za “hrabrije” modne kombinacije. Logotipovi modnih kuća Gucci i Balenciaga vrištali su s košulja, kupaćih gaća i majici, kao i s plastičnih natikača koje većina nosi uparene s - bijelim stopalicama. Kad sam jednog mišićavog Britanca, od glave do pete odjevenog u Louis Vuitton, upitala što će mu čarape (jer vani je vruće, sve je mokro i na plaži smo), zagrlio me i gromoglasno se smijući rekao “You’re so cool”.
I zaista, “cool” je idealan izraz za opis te nepregledne mase okupljene na najluđoj plaži u Hrvatskoj. Čim bi primijetili fotoaparat, vukli bi nas za rukav da ih slikamo, u sekundi se namještali u gangsterske poze, očito satima uvježbavane ispred ogledala. Svaka je odjevna kombinacija bez sumnje pomno osmišljena, a svaki plesni pokret uvježban do savršenstva - jer oni su ovdje primarno došli plesati.
- Ovo je puno drukčija publika nego na festivalima elektroničke glazbe. Puno se pije i puši se trava, ali to je manje-više to. Dok smo za trajanja nedavno završenog Hideouta imali i po dvadesetak intoksiciranih pacijenata dnevno, mahom bez svijesti, na Fresh Islandu ih bude možda dvoje na dan - govori Ivan Tomić, vlasnik Cromedica, privatne tvrtke za pružanje medicinskih usluga na festivalima i drugim javnim okupljanjima. Iz njegova iskustva, publika koja se zabavlja na hip-hop ne zabavlja se uz pomoć ketamina ili ecstasyja, nego alkohola. Za razliku od prethodnog festivala na kojem su potrošili veliku količinu vrećica s infuzijom, na Fresh Islandu najbolje idu flasteri i aspirini.
- Ljudi dolaze s minijaturnim ogrebotinama i traže dezinfekciju ili su, pak, unezvjereni zbog reakcije na ubode naših, za njih prilično agresivnih, komaraca - objasnio nam je mladi liječnik. Upravo u trenutku kad smo završavali naš razgovor, pokraj nas su prošli zaštitari koji su sa sobom vodili tamnoputog mladića od oko 25 godina, ruku zavezanih lisicama. Vjerojatno je diler, govori Tomić, ali ovo je posljednjih nekoliko dana stvarno rijedak prizor. Na ovaj broj ljudi - a prodano je 12.000 festivalskih karata, zakon velikih brojeva radi svoje.
Oko 20 sati, Zrće je gotovo sasvim utihnulo i tako će ostati do 23 sata, uputili su nas domaćini festivala, a mi smo to slobodno vrijeme odlučili iskoristiti za večeru u Novalji. Tada mi je napokon postalo jasno zašto se lokalci žale na golotinju. Sjeli smo u jednu prilično finu, a cijenama pristupačnu trattoriju, gdje je usluga na visokoj razini, a konobari profesionalci hodaju odjeveni u bijele košulje i crne hlače na crtu. Nekoliko stolova do nas smjestilo se društvo od osam tamnoputih Britanaca, redom golih do pasa, što u trenutku kad u prostoriji unose hranu koju ćeš zatim jesti, i nije baš “apetitlih”. Izuzetno dobro raspoloženi, smijali su se, družili i nadvikivali. Bili su toliko veseo i pozitivan prizor da ti i ta, za naše prostore nedopustiva golotinja, u jednom trenutku prestane smetati. Stol do njih sjedilo je drugo društvo, također stranaca, ali svjetloputih. Oni su pak, umjesto da provode vrijeme jedni s drugima, svaki buljili u svoj telefon.
Glavni događaj
Dok smo se vraćali na plažu na glavni događaj festivala, koncerte Rae Sremmurda i Seana Paula, počela je jačati bura, zbog čega su koncerte preselili u klubove. More ljudi slijevalo se u Papayu i Aquarius, željno iščekujući početak spektakla. Mi smo se odlučili smjestiti u Aquarius i otamo ne mrdati jer sve da smo poziciju i htjeli promijeniti, to zbog broja ljudi ne bi bilo moguće. Čekali smo strpljivo i nepomično pijuckajući svaki svoje precijenjeno pivo (Becks od 0,33 stoji 35 kuna).
Koncert je počeo nešto prije jedan sat, a čim su zvijezde večeri stupile na stage, počeo je dernek: braća Swae Lee i Slim Jxmmi zapalili su publiku, ali i nekoliko jointova koje su podijelili s okupljenima u prvom redu. Iz nekog su razloga na pozornici razbili i jedan ananas te jednu sretnicu izvukli iz publike i odvukli je u backstage. Za kasnije. Ovaj je koncert, baš kao i cjelodnevna zabava na Zrću, bio enciklopedijski primjer dobrog tuluma i fantastične atmosfere, a s tim se složio i menadžer kluba Aquarius, Dejan Labor.
- Kada dolaze ovako velike zvijezde, logistika je užasno kompleksna, ima jako puno posla i gomila neizbježnih problema. Ali onda vidiš razgaljenu gomilu kako se dobro zabavlja i uživa u nečemu što si pomogao stvoriti, e to je stvarno poseban osjećaj - govori Dejan dok oko nas žene, ali i mnogobrojni muškarci vrište jer Rae Sremmurd upravo izvode svoj najveći hit, Black Beatles.
Da, ima mnogo alkohola, da, svi su goli i da, ima seksa. Ljeto je, vruće je, a mi smo na plaži na kojoj tulum traje cijeli dan i noć. Onog zloglasnog Zrća koje zlonamjerni nazivaju Sodomom i Gomorom ovdje nema, barem za trajanja Fresh Island festivala. Umjesto toga, dočekat će vas pozitivna atmosfera, dobro raspoloženi i nasmijani ljudi koji ne zanima droga, nego drmanje kukova i stražnjica u ritmu hip-hop beatova.