Svaki dan u Hrvatskoj policija oko 50 puta intervenira zbog nasilja u obitelji. Tek svaki drugi počinitelj bude priveden, a u petini slučajeva privode i žene jer su bile nasilne dok su se branile. Prekršajni suci nerijetko izriču više kazne žrtvi nego počinitelju, Državno odvjetništvo ne traži za počinitelje pritvor dok čekaju izricanje kazni, pa oni i prije presude opet premlate ženu.
Centri za socijalnu skrbi obeshrabruju žrtve, često im prijeteći da će im oduzeti djecu jer su dopustile da ih muž zlostavlja pred djecom i nisu ih zaštitile. Šokantna je to praksa koju je u iscrpnom izvještaju “Implementacija hrvatskog zakonodavstva vezanog za partnersko nasilje” - na osnovi desetaka intervjua s policajcima, državnim odvjetnicima, sucima, socijalnim radnicima i žrtvama iz 11 hrvatskih gradova - napravila Autonomna ženska kuća Zagreb u suradnji s američkom udrugom The Advocates for Human Rights te bugarskom Bulgairan Gender Research Foundation. Na kraju je izneseno čak 100 preporuka za poboljšanje, a mi ćemo danas i sutra donijeti izvatke iz izvješća.
Naime, zakonodavni okvir koji regulirasankcioniranje nasilja u obitelji je dobar, a stupanjem na snagu novog KZ-a bit će i iznad europskog prosjeka.
- Pimjena zakona iznimno je loša. Mi koje se svaki dan u praksi susrećemo s konkretnim slučajevima dobro znamo i koje su posljedice. Praksu treba popraviti, i to ne sutra, nego jučer - kaže Neva Tölle iz Autonomne ženske kuće Zagreb.
UNATOČ NAPRETKU POLICIJE JOŠ UVIJEK SE ČUJE: Nije pravo vrijeme, nemamo auto, a i gdje su vam modrice?
SLUČAJ 1
- Sada nije pravo vrijeme, možete li nazvati u ponedjeljak, kad su ovdje kolege koji rade na obiteljskom nasilju - pitao je policajac ženu koja je policiju nazvala u petak popodne, nakon što je njezin nasilni muž sjekirom napao sina. Prije toga godinama ih je zlostavljao, prijetio joj nožem i pred djecom vikao da će je prepiliti napola.
SLUČAJ 2
Muž me pretukao i usred noći izbacio iz kuće. Zvala sam policiju da mi pomogne, no odbili su jer “imaju samo jedan policijski auto koji se koristi za službeni posao”. Otišla sam susjedi, ali se bojala mog nasilnog supruga i nije me željela primiti. Tri sata sam hodala šumom da bih došla do grada u kojem sam se mogla skloniti.
Napredak MUP-a
Policija je ostvarila najveći napredak u učinkovitosti kad je riječ o obiteljskom nasilju. No, i dalje postoji niz prigovora, prvenstveno oko hitnosti reagiranja na poziv i vjerovanja da žrtva govori istinu. Detektirano je da policijski propusti najčešće proizlaze iz kroničnog manjka edukacije, pa tako postoje primjeri u kojima policija ne vjeruje ženi koja tvrdi da je godinama zlostavljana jer se pitaju zašto ih nije zvala ranije ili trivijaliziraju slučaj kad pozivi opetovano dolaze iz istog domaćinstva.
Također su vrlo sumnjičavi ako na mjestu događaja “nema krvi”, odnosno nasilje se ne događa kad policija stigne. Ako žena tvrdi da je istučena, a nema krvi i masnica, policija često ne reagira.
Što učiniti:
Osigurati i financirati obavezno rodno osjetljivo educiranje o partnerskom nasilju u obitelji i prisilnoj kontroli.
IZJEDNAČAVANJE ŽRTVE I NASILNIKA POTIČE ZLOSILJE: Prebio me, ali ga neću prijaviti, prošli put su nas oboje kaznili
SLUČAJ 1
Šest puta sam ga prijavila policiji jer mi je prijetio i bojala sam se da će me ubiti. Svaki su put odmahnuli rukom i rekli: “Ma neće vas ni pipnuti”. Sedmi put je uzeo nož i počeo trčati za mnom vičući: “Ubit ću te, zaklat ću te”. Zvala sam policiju i brzo je došla. Rekla sam im da mi opet prijeti, a on je policiji rekao da sam mu rekla: “Ti si stara senilna budala”. Reakcija policije je bila: “Pa gospođo, vi ste ga stvarno izvrijeđali”. Napisali su optužni prijedlog u kojem su sudu za njega kao prvooptuženog predložili da plati 1000 kuna kazne, a za mene - 6000 kuna.
SLUČAJ 2
Žena je došla k nama puna masnica, s crnim okom, tragovima ugriza. Rekla nam je da ga neće prijaviti. Kad ju je zadnji put pretukao, uzela je glavicu luka i bacila je u njega. Policija je zaključila da su oboje nasilni i oboma im odredila 800 kuna kazne. (radnica skloništa)
SLUČAJ 3
Porazbijao je sve u kući. Ja sam radila salatu i imala sam nož u ruci. Kad mi je prišao, zaprijetila sam mu da ću ga ubiti. Istrčala sam iz kuće i pozvala policiju. Kad su došli, rekla sam im da suprug ima dvije puške, sačmaricu i pištolj. Mene i djecu odveli su u mali policijski auto, a njega u stanicu. Napravili su mi alkotest, nisam znala zašto. Odveli su me na prekršajni sud. Tek kad sam dala svoju izjavu i kad mi je sudac rekao da mogu slobodno ići, shvatila sam da sam bila uhapšena.
Dvostruka uhićenja
Policija u Hrvatskoj vrlo rijetko uhiti počinitelja: od 20.566 prijavljenih u jednoj godini, uhićeno ih je samo 6610, a razlika u postupanju između policijskih postaja je ogromna. A i kad uhićuju, nevjerojatan je udio dvostrukih uhićenja: za nasilničko ponašanje u obitelji uhićuju i muža i ženu a da ne utvrđuju tko je primarni agresor i je li žena muža ozlijedila ili izvrijeđala u samoobrani. Žrtva koja se pokuša obraniti najčešće bude uhićena.
PREPORUKA:
Hitno od policije tražiti identificiranje primarnog agresora u slučajevima nasilja da bi se spriječilo uhićenje žrtava partnerskog nasilja kada djeluju u nužnoj obrani.
PRAKSA EUROPSKOG SUDA: Nasilnik koji je tužio Hrvatsku i usporio pravdu
PRESUDA MARESTI
Presuda Europskog suda za ljudska prava iz 2009. godine Maresti protiv Hrvatske drastično je promijenila pravni okvir i mogućnosti zaštite žrtava obiteljskog nasilja.
Naime, hrvatska je policija prakticirala, osobito kod opetovanih zlostavljača, optužiti ih i po Prekršajnom zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji i po Kaznenom zakonu. Prekršajni zakon, naime, nudi mogućnost hitnih zaštitnih mjera po kojima je prekršajni sudac u roku od 12 sati mogao udaljiti zlostavljača iz zajedničkog kućanstva ili mu zabraniti približavanje žrtvi, što Kazneni zakon ne nudi, a po Kaznenom su ih optuživali kako bi dali djelu težinu i mogli tražiti višu kaznu.
Po Prekršajnom zakonu, naime, kazna je najčešće novčana ili maksimalno do 90 dana zatvora, dok po Kaznenom iznosi od šest mjeseci do pet godina zatvora.
U slučaju Maresti ESLJP je presudio da je takva praksa neodrživa i da se nikome ne može dva puta suditi za isto djelo. Stoga policija sada gotovo sve zlostavljače procesuira po Prekršajnom zakonu jer jedino tako mogu odmah zaštititi žrtvu, zbog čega su kazne postale minorne.
PREPORUKA:
Osigurati u kaznenom sustavu dugotrajne zaštitne mjere.
DORH nesklon postupku po kaznenom zakonu: Izudarao je nepokretnu majku, postupka nema jer nema kaznenog djela
SLUČAJ 1
Jedan me slučaj stvarno razljutio. Čovjek je fizički i verbalno napao svoju nepokretnu majku i sestru. Udarao je majku i šutao je, izbio ju je iz invalidskih kolica i nastavio tući dok nije pala. Ostavio ju je da tako leži na podu. Sestra je pozvala policiju koja je obavijestila Državno odvjetništvo. Ono je pak reklo da to djelo ne sadrži elemente kaznenog djela i nisu pokrenuli postupak. (policijski službenik)
SLUČAJ 2
Odvezao me u šumu, natjerao me da se skinem i tukao me remenom. Za to vrijeme djecu je doma zaključao u sobu i ostavio im je kantu da je koriste kao WC. Prijavila sam policiji, bili su jako korektni. Uspjeli su uvjeriti državnog odvjetnika da se radi o kaznenom djelu. Nakon 48 sati moj muž je bio pušten.
SLUČAJ 3
12. prosinca pokušao me ubiti. Držao mi je nož za vratom, a samo 12 dana ranije izašao je iz zatvora. Priveli su ga i pritvorili. Prvo ročište je bilo 24. prosinca, a drugo 31. prosinca. Dopustili su mu da pozove sedam svjedoka koji su svjedočili o njegovu karakteru, koji su rekli da je on dobar čovjek i da se samo šalio s tim nožem. Po njihovim izjavama, uzeo je nož samo zato jer je jeo paštetu. Ja sam imala porezan vrat, izjavu liječnika, vidljive tragove noža. Djeca, četverogodišnji blizanci, sve su vidjeli. Stalno ponavljaju: “Tata neće ubiti mamu”.
Na drugom ročištu, 31. prosinca, pustili su ga da se može proveseliti za Novu godinu. Konačnu presudu čeka na slobodi. Državni odvjetnik nije poduzeo ništa.
TRI INTERVENCIJE
Državno odvjetništvo vrlo je nesklono pokretati postupke po Kaznenom zakonu, koji kaže da je nasilničko ponašanje kazneno djelo kad drugog člana dovodi u posebno ponižavajući položaj. A prema nekakvom prešutnom dogovoru, čini se da državni odvjetnici ne misle da se u takav položaj osobu može dovesti samo jednim činom nasilja te ne reagiraju do treće policijske intervencije. Osim toga, vrlo su neskloni zadržavanju zlostavljača prije izricanja presude, čak i kad postoje visoki indikatori rizika.
ŠTO UČINITI:
Odlučno procesuirati kaznene predmete nasilja u obitelji te beskompromisno tražiti zaštitu žrtava i odgovornost počinitelja pritvarajući počinitelje nasilja do izricanja kazne.
ŽRTVE ODBIJAJU SVJEDOČITI U STRAHU OD SANKCIJA: U strahu sam, svjedočim li o zlostavljanju, oduzet će mi djecu
SLUČAJ 1
Suprug ju je gurnuo u kupaonici, razbio joj je glavu na zahodskoj školjci, a potom joj je glavu gurnuo u školjku i pustio vodu nekoliko puta. Na suđenju je žrtva odlučila iskoristiti blagodat nesvjedočenja. Ispostavilo se da je događaju prisustvovalo dvoje maloljetne djece. Radilo se o tome da se, kad su djeca pristuna, smatra da je i žrtva kriva jer nije zaštitila djecu. Bojala se da će je procesuirati i oduzeti joj djecu. Nije željela svjedočiti.
SLUČAJ 2
U Centru za socijalnu skrb su mi objasnili da sam ja podjednako loš roditelj jer moja djeca sve gledaju i jer ih ja moram zaštititi. Onda sam ih pitala kako da to učinim. Recite im da ostanu u sobi, rekli su mi. Kako? Da ih zaključam u sobu i onda trčim po kući dok me on proganja? I kako da kasnije objasnim masnice, suze i plač?
Strah
Postupci zbog partnerskog nasilja u Hrvatskoj usko su vezani uz svjedočenje žrtve jer postupak nije moguće provesti u odsutnosti žrtve. Stoga je svjedočenje ključno. A brojne žrtve ga odbijaju u strahu da će im u suprotnom biti oduzeta djeca. Naime, prema zakonu, dužnost je roditelja zaštititi dijete od nasilja, a i svjedočenje nasilju smatra se nasiljem. U centrima za socijalnu skrb vrlo često žene upozoravaju na to i smatraju ih odgovornima što je dijete to trebalo preživjeti. I nerijetko upozore žrtvu da bi joj djeca mogla biti oduzeta ako ih nije u stanju zaštititi. Sve veći broj žrtava, zbog bezizlazne situacije u kojoj su se našle, odbija prijaviti nasilje ili svjedočiti na sudu.
Preporuka
Ukinuti zakonske odredbe koje smatraju žrtve odgovornima kada djeca svjedoče nasilju.