Kritičari kaznenog djela sramoćenja, nove kontroverzne odredbe Kaznenog zakona kojim se od 1. siječnja 2013. sankcionira i iznošenje istine ako škodi nečijoj časti i ugledu, nisu trebali dugo čekati da vide kako će to u životu novinara i u društvu izroditi sramotne, brutalne restrikcije. Potkraj ožujka donesena je na zagrebačkom Općinskom sudu prva, nepravomoćna, presuda za sramoćenje kojom je novinarka Jutarnjeg lista Slavica Lukić proglašena krivom. Tužbu protiv novinarke pokrenula je Ivanka Trstenjak Rajković, suvlasnica privatne Poliklinike Medikol.
Medikolov monopol
Slavica Lukić otkrila je, podsjetimo, da je Polikliniku Medikol među privatnim zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj HZZO najizdašnije finacirao. Utvrdila je, na temelju ugovora sklopljenih između HZZO-a i Medikola, koje je HZZO dugo skrivao, da je ta privatna poliklinika od studenoga 2007. do kraja 2013. dobila nešto više od 500 milijuna kuna javnog zdravstvenog novca. Ustanovila je da je među deset privatnih poliklinika, koje dobivaju najviše novca od HZZO-a, Medikol godišnje dobivao 26 milijuna kuna više od ostalih devet zajedno. Najveći dio toga novca odnosio se na ugovaranje PET/CT pretrage kojom se prate učinci terapije na onkološke bolesnike. Zahvaljujući izdašnim ugovorima s HZZO-om, Medikol je mogao kupovati skupe PET/CT uređaje, čija se cijena kreće oko 3,5 milijuna eura. Do kraja 2011. Medikol je zahvaljujući ugovorima s HZZO-om nabavio čak četiri PET/CT aparata. Istodobno, HZZO državnim bolnicima nije osigurao novac ni za jedan takav aparat pa je Medikol sve do 2012. imao monopol na tu skupu pretragu. Tek u rujnu 2012., zahvaljujući javnom pritisku i pisanju medija, prvi PET/CT uređaj kupljen je za potrebe KBC-a Rebro.
Blokirani računi
Jutarnji je 2012. prvi objavio da je Medikol, unatoč golemom novcu dobivenom od HZZO-a, na listi poreznih dužnika s dugom od 25 milijuna kuna. Suvlasnicu Medikola, I. Trstenjak Rajković, navodno je pogodio i osramotio dio teksta iz veljače 2013. u kojemu je Slavica Lukić ustvrdila da je Medikol, unatoč milijunima dobivenim od HZZO-a, nestabilna zdravstvena ustanova. Uz činjenice, i razvoj događaja potvrdio je vrijednosni sud o nestabilnosti Medikola: potkraj 2013. računi Poliklinike su blokirani, a njezini su vlasnici u siječnju ove godine zatražili predstečajnu nagodbu. Unatoč svemu nevedenom, sudac Marko Benčić tužiteljici Ivanki Trstenjak Rajković dao je za pravo i presudio da je Slavica Lukić kriva za sramoćenje te privatne poliklinike.
Navodeći da je kazna primjerena ne samo okolnostima počinjenja djela, već i “samoj osobi okrivljene”, sudac Benčić se u presudi trudio biti “milostiv” prema Slavici Lukić. Kao olakotnu okolnost uzeo joj je što dosad nije kazneno osuđivana te joj je dosudio kaznu od 26.133 kune, odnosno 80 dnevnih dohodaka, a kao otegotnu to što je o Medikolu pisala duže vrijeme, i to, po ocjeni suda, “negativno”, te je poslovanje Medikola istraživala iz sudu “nepoznatog, ali očito neopravdanog razloga". “Kazna će”, tvrdi Benčić, osigurati da okrivljena više ne čini kaznena djela, “da shvati nedopustivost ovakvog ponašanja” i da utječe na druge da ne čine kaznena djela.
Fatalne posljedice
Vesna Alaburić, odvjetnica Slavice Lukić, smatra da se presuda teško može smatrati egzemplarnom za kazneno djelo sramoćenja definiranog u članku 148. KZ-a jer se u presudi grubo brka činjenično stanje s vrijednosnim sudom. Najavila je žalbu na presudu.
Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka, koji je opetovano tražio uklanjanje kaznenog djela sramoćenja iz Kaznenog zakona, naglasio je da je presuda protiv S. Lukić kontra novinarstva i slobode medija, primjer kako se novinarima u Hrvatskoj pokušava začepiti usta, što može imati fatalne posljedice za demokraciju. U Ministarstvu pravosuđa kažu da radna skupina koja se bavi analizom Kaznenog zakona nije raspuštena, a zadaća joj je da prati učinak primjene odredbi Kaznenog zakona.
Ministarstvo pravosuđa upoznato je s inicijativom HND-a da se sporna odredba o sramoćenju ukine i razmotrit će je u sklopu mini kaznene reforme koja bi se trebala provesti do ljeta.
Osuđena novinarka Slavica Lukić o presudi: Država napokon pronašla način da ukroti novinare
Ako je država željela smisliti savršen instrument za “kroćenje” novinara,njihovo zastrašivanje i autocenzuru, napokon je uspjela. Kaznenim djelom sramoćenja koje je na snazi od početka prošle godine, usmjerenim ponajprije na autora, a ne nakladnika, zakonodavac je akterima iz sive zone u ruke gurnuo ubojito oružje za odmazdu nad novinarima. Za bilo koji tekst u kojem se novinar drzne propitivati nečije poslovanje, protuzakonito ili nemoralno postupanje, prozvani ga može tužiti za sramoćenje, a sud ekspresno osuditi, čak i ako je napisao istinu.
Nejasni kriteriji
Sramoćenje je, naime, jedino kazneno djelo protiv časti i ugleda u kojem novinar može biti osuđen jer je napisao istinu, ako po prosudbi suda, objava istine nije bila u javnom interesu. U seriji tekstova o Medikolu uporno sam ukazivala na to da se od studenoga 2007. do kraja 2013. nešto više od pet stotina milijuna kuna iz HZZO-a prelilo na račune vlasnika privatne poliklinike Medikol. Iako nikome ne bi trebalo posebno objašnjavati zašto je propitivanje načina trošenja javnog zdravstvenog novca javni interes, sudac Marko Benčić, i nakon mog detaljnog iskaza u sudnici, u presudi je napisao da je “jedino razumno obrazloženje zašto okrivljena upravo redovno istražuje poslovanje i rad privatnog tužitelja, tj. Medikola, neki sudu nepoznati, ali svakako neopravdani razlog”. Dakle, “svakako neopravdan razlog” je javno propitivati zbog čega je HZZO mogao 500 milijuna kuna našeg novca izdvojiti za poslovanje privatne poliklinike, a već godinama ne može izdvojiti 20 milijuna kuna za preuređenje Odjela onkologije u Klaićevoj bolnici. Ako se u slučaju Medikola sucu ne može dokazati postojanje javnog interesa - u kojem to slučaju može!?
Sudac Benčić konstatira da je kazna primjerena ne samo okolnostima počinjenog zločina, već i “osobi okrivljene”. No, ni riječju ne argumentira koja su ga to svojstva moje osobe ponukala da Medikolu dosudi i mojih, za mene ogromnih 26.000 kuna.
Kolegica na ročištu
Nejasno je i zašto je u Benčićevoj sudnici na prvom ročištu sjedila njegova kolegica, sutkinja Jasna Zoretić-Rendulić. To više što sam o njezinu suprugu, Vladi Renduliću, 2012., objavila neugodan tekst o tome da je kao član Uprave MORH-ova poduzeća Pleter primao plaću od 12.000 kuna, a istodobno kao član Markačeva odvjetničkog tima od Ministarstva pravosuđa mjesečno dobivao 60.000 kuna bruto. Možda zato da mi izazove dodatnu nelagodu i dade do znanja na čiji teren sam došla.
Slavica Lukić