Antonio Alvarez, direktor za restrukturiranje Agrokora, još uvijek je u postupku imenovanja u Upravu najvećeg hrvatskog koncerna, neslužbeno doznajemo, a njegovo imenovanje dozvoljava i statut Agrokora, u kojem se u članku 2 navodi da se “uprava društva sastoji od najmanje jednog i najviše 11 članova”. Naime, postoji i mogućnost da Alvarez proces restrukturiranja vodi kao vanjski konzultant, ali je prihvaćen model da ipak postane član Uprave.
To znači da bi, prema članku 12 stavak 1 Statuta, Alvarez bio solidarno odgovoran za vođenje Uprave društva zajedno sa svim ostalim članovima društva, što je dosta velika odgovornost koju preuzima. Statutom Agrokora je, jednako tako, određeno da članove Uprave imenuje Nadzorni odbor, te da će u roku od 60 dana od dana imenovanja NO sklopiti ugovor s članom Uprave. Ono što je bitno, međutim, jest to da će, sukladno predloženom ugovoru između njega i Agrokora, Alvarez ne samo direktno nadgledati i provoditi sve financijske i pravne poslove tijekom cjelokupnog procesa restrukturiranja, nego će imati pravo veta na sve odluke koji se tiču plaćanja i zaduživanja. Naravno, i njegove odluke će moći blokirati Uprava Agrokora, što znači da sadašnji vlasnik Agrokora i dalje, u određenom smislu, ima zadnju riječ u upravljanju Agrokorom.
Dali mu legitimitet
No, Alvarezov status je pojačan činjenicom da je, kako neslužbeno doznajemo, Odbor vjerovnika Agrokora, koji je potpisao tzv. standstill agreement, donio odluku o njegovu imenovanju za glavnog direktora za restrukturiranje, a Agrokor je potpisnik tog standstill agreementa. Doduše, u tom dokumentu se, kako doznajemo, uopće ne strukturira hijerarhija odgovornosti u trokutu između Odbora vjerovnika, glavnog direktora za restrukturiranje i Agrokora. Moglo bi se, stoga, zaključiti da ta suradnja neće teći baš tako glatko, ali to su i inače postupci u kojima se povjerenje u partnera stječe svakim novim provedenim potezom.
Alvarezova glavna zadaća je, pak, hitno pronalaženje kreditora za osiguranje likvidnosti Agrokoru kako bi se mogle plaćati tekuće obveze, a to bi onda dovelo i do dogovora o povlačenju blokada od strane vjerovnika. Ali, prema dostupnim informacijama, čini se kako svi zainteresirani kreditori također traže da se njihova financijska injekcija tretira kao najstarije potraživanje, odnosno da prvo dođe na naplatu u slučaju bilo kakvih daljnjih problema s funkcioniranjem tvrtke ili stečaja. Stoga se trenutno unutar Odbora vjerovnika pokušava pronaći model kojim bi se jamčilo budućem kreditoru da njegov novac ima “super senior status” ili “prime status” u odnosu na sve ostale vjerovnike.
Izmjene zakona
No, jako je teško pronaći model koji bi jamčio da nakon povlačenja tih blokada dobavljači ili faktoring društva neće opet aktivirati prisilna sredstva naplate kada nova likvidnost uđe u sustav. Naravno, bit će teško postići i dogovor da taj kreditor ima “prime status” i u slučaju daljnjih financijskih problema Agrokora. Na ovom mjestu valja podsjetiti i da dobavljači Agrokora još nisu potpisali standstill agreement i da među njima ima različitih struja od kojih svaka vuče na svoju stranu. Zbog svega toga u Odboru vjerovnika razmišljaju o tome da kontaktiraju Vladu kako bi se pronašao model po kojem bi se tom kreditoru mogao jamčiti povrat novca putem određenog oblika državnog jamstva ili putem izmjene nekih propisa kako bi se pravnim putem omogućilo da to potraživanje ima pravo prvenstva naplate potraživanja. Iz Vlade smo, naravno, dobili negativnu reakciju na takav mogući prijedlog Odbora vjerovnika, što i ne čudi jer bi bilo vrlo teško u javnosti opravdati takav potez. To znači da potpisnicima standstill agreementa slijedi težak posao pronalaska kreditora koji neće tražiti “super senior status” pri naplati potraživanja u slučaju daljnjih financijskih problema Agrokora ili da između svih vjerovnika, uključujući i dobavljače, pronađu sistem po kojem bi se svi odrekli naplate svojih potraživanja prije nego što se naplati novi kreditor. U slučaju da Alvarez i vjerovnici ne uspiju postići ni jedan od tih ciljeva, tada bi, neslužbeno doznajemo, aktivirali plan B, a on podrazumijeva da Agrokor zatraži realizaciju zakona o prinudnoj upravi, odnosno Lex Agrokor. Uvjet vjerovnika u tom bi slučaju bio taj da izvanredni povjerenik, kojeg bi imenovala Vlada, u svoj tim uključi Alvareza i njegove konzultante.
Politički ispit
Prva reakcija iz Vlade na takav prijedlog nije bila sasvim negativna, ali nije bila ni pozitivna. Smatraju kako bi bilo bolje da su ih vjerovnici prije Alvarezova imenovanja kontaktirali u tom smislu jer sada postoji opasnost da se Alvarez i njegovi ljudi, koliko god bili svjetski priznati stručnjaci, u javnosti percipiraju kao “ruski igrači”, s obzirom na to da ruske banke imaju glavnu riječ u Odboru vjerovnika. No, to još ne isključuje, rečeno nam je u Vladi, mogućnost da se Alvarez, sa svojim savjetnicima, uključi u Lex Agrokor, ali za sada u Vladi o tome nemaju decidiran stav i skeptični su. Naravno, veliko je pitanje i koga će Vlada, u slučaju aktiviranja Lex Agrokor, imenovati za izvanrednog povjerenika, ali je sigurno da to mora biti osoba s velikim iskustvom i autoritetom. To će biti, ako do toga dođe, veliki ispit za HDZ i Most, odnosno za premijera Plenkovića, jer imenovanje izvanrednog povjerenika ne bi trebalo podlijegati trulim političkim kompromisima u HDZ-u i Mostu. Na koncu, ako ne prođe Alvarezov plan A u kojem bi se sve riješilo u okviru standstill agreementa, te ako se odluče za plan B, to bi značilo da moraju nagovoriti Ivicu Todorića ili dvoje ljudi iz Uprave Agrokora ili Nadzornog odbora da aktiviraju Lex Agrokor, a to znači da bi familija Todorić sasvim ostala bez mogućnosti upravljanja Agrokorom. Jer, podsjetimo, barem u prvoj fazi restrukturiranja Agrokora Ivica Todorić i sinovi bi ostali na pozicijama u Upravi i Nadzornom odboru i utjecali bi na upravljanje koncernom, dok bi u slučaju aktiviranja Lex Agrokor izgubili sve ovlasti, a upravljanje Agrokorom bi preuzeo izvanredni povjerenik. Očito je, stoga, da je sve i dalje otvoreno u “slučaju Agrokor”.