Novi ministar kulture dr. Zlatko Hasanbegović rođen je 1973. u Zagrebu. Kao tinejdžer navodno se pridružio desnoj subkulturnoj sceni te studira povijest.
Nakon završetka oružanih bitki (rat je ipak završio tek mirnom reintegracijom Podunavlja) sad već stasao intelektualac ulazi u Hrvatsku čistu stranku prava. Također jednu alternativnu skupinu. Povlači se od ustaša sve dalje prema Starčeviću. Godinama je ostao na pravaškoj sceni, ali eto u posljednje vrijeme priklonio se HDZ-u.
Urednik časopisa
Gradi karijeru povjesničara. Postupno stječe znanstveni ugled. Danas je urednik časopisa, cijenjen akademski građanin, u politici građanski desničar.
Hasanbegović je doktorirao kod profesora dr. Ive Goldsteina, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Tročlano povjerenstvo - dr. sc. Ivica Šute, viši asistent, dr. sc. Ivo Banac, redoviti profesor i dr. sc. Ivo Goldstein, redoviti profesor - odobrilo mu je 27. studenoga 2007. da pristupi izradi i obrani disertacije “Jugoslavenska muslimanska organizacija u političkom životu Kraljevine Jugoslavije 1929. - 1941.”, a za mentora imenovalo upravo dr. Goldsteina.
Osim doktorata, drugi velik stručni rad objavio je 2007., monografiju “Muslimani u Zagrebu 1878. - 1945.”.
Relevantan znanstvenik
Ukratko, Hasanbegović je relevantan znanstvenik, a ne nekakav luđak kakvim ga se nastoji prikazati u javnosti. On je predsjednik Nadzornog odbora Počasnog bleiburškog voda. Godine 2012. održao je pomirljiv govor na Bleiburgu. Hasanbegović je naglasio da svatko ima pravo na sjećanje. I poraženi i pobijeđeni.
Zločine ustaškog režima ne opravdava niti relativizira. Njegova je glavna politička teza i znanstvena hipoteza da je i komunistički režim bio zločinački. I da je današnja Hrvatska stvorena u Domovinskom ratu. Za hrvatski antifašizam drži da je velikim dijelom krinka za skrivanje partizanskih i komunističkih zločina.
Aktivan je član Medžisla Islamske zajednice Zagreb. Bio je aktivist inicijative U ime obitelji.
Pet karakterističnih izjava u medijima
“Tuđmanova politika u BiH posebice ne može biti krštena ‘neoustaštvom’ s obzirom na to da su protumuslimanska kampanja, uključujući i rušenje džamija, zamisao o diobi Bosne i ostalo u suprotnosti sa svim temeljnim ustaškim postulatima o Bosni i muslimanima, kao i konkretnoj stvarnosti NDH.”
U intervjuu Jutarnjem listu, 21. travnja 2007.
“Počasni bleiburški vod je iznad stranačkog i ideološkog sektaštva. Njegova je jedina zadaća čuvati uspomenu na bleiburšku tragediju. Blajburški vod priznaje kao civilizacijsku stečevinu pravo komemoriranja svih žrtava Drugoga svjetskog rata, kao i svih ratova na način kako potomci tih žrtava drže primjerenim, ne niječući nikome pravo na vlastito pamćenje i obilježavanje grobišta bez obzira na ideološku pozadinu i stranu u ratu.”
U govoru na Bleiburškom polju, 12. svibnja 2012.
“Za razliku od dobro organizirane Katoličke crkve, Islamska je zajednica bila lak plijen za jugoslavenske komuniste koji su je vrlo brzo putem svojih pouzdanika pretvorili u jednu vrstu partijske frontovske ispostave.”
U intervjuu Oslobođenju,
2. studenoga 2013.
“Peđa Grbin, Igor Kolman, Nenad Stazić, Nikša Spremić... svojim će izjavama ući u anale govora mržnje i zastrašivanja političkih i ideoloških neistomišljenika. Osim neodgovornog lupetanja ovdje se pojavljuje i jedan dublji problem, a to je kriminalizacija konzervativnog svjetonazora kao takvog, a koji je jedan od nosivih stupova liberalne demokracije u koju se zaklinju, ali koju ne mogu razumjeti zbog mentalne kontaminacije samoupravnim socijalizmom zamotanim u neoliberalni celofan.”
U intervjuu Večernjem listu, 30. studenoga 2013.
“Domovinski rat je jedini u 20. stoljeću u kojem su Hrvati izašli kao istinski pobjednici i jedini temelj na kojem se treba graditi Hrvatska.
Duhovi i zlodusi prošlosti izazivat će stalni rascjep i beskrajne debate. Antifašizam nije temelj ove države, već floskula koja nema utemeljenje u ustavnom tekstu, ne spominje se nigdje ni jednom riječju u Ustavu.”
U emisiji “Otvoreno”,
8. svibnja 2015.