Da su nekim slučajem na prijevremenim parlamentarnim izborima, održanima u rujnu ove godine, glasali samo birači mlađi od 30 godina, HDZ bi ostvario još uvjerljiviju pobjedu nad SDP-om od one koju je uistinu ostvario, no dvije najjače stranke zajedno imale bi bitno manje mandata od onih koje doista imaju. Živi zid bi zato dobio dvostruko više glasova, a Most oko 25 posto više nego što su mu svi izašli glasači dodijelili.
Stranka staraca
Nešto bolje nego u stvarnosti stajao bi i Milan Bandić, a stranka Pametno vjerojatno bi ušla u parlament: mladi bi joj dali dva i pol puta veći udio glasova od onog koji je na izborima osvojila.
Da su pak glasali samo oni stariji od 60, SDP bi odnio nadmoćnu pobjedu s prednošću nad HDZ-om od gotovo sedam postotnih poena u broju ukupno osvojenih glasova, Živi zid i Bandić Milan 365 vrlo vjerojatno bi ostali izvanparlamentarne stranke, a Most bi bio na granici za ulazak u Sabor.
SDP je postao stranka starih birača, HDZ je daleko bolji u mobiliziranju birača, što mu je, prema mišljenju stručnjaka, donijelo pobjedu u rujnu, a nove stranke - Živi zid, Most i Pametno - privlače velik broj mladih birača zbog čega bi - uspiju li ih svojim djelovanjem zadržati - u narednim godinama mogle igrati sve važniju ulogu na političkoj sceni.
Ovakvi zaključci mogu se iščitati iz podataka o spolu, dobi, obrazovanju te političkom odabiru glasača koje je tijekom izlaznih anketa napravljenih za četiri nacionalne televizije - HTV, N1, RTL i Novu TV - na dan izbora prikupila agencija Ipsos Puls.
Sociodemografski podaci o izašlim biračima jedan su od najzanimljivijih i najanaliziranijih skupova podataka nakon izbora u, primjerice, Velikoj Britaniji i Americi - danima se analiziralo tko su birači koji su Veliku Britaniju izveli iz EU, a tko oni koji su Donalda Trumpa doveli u Bijelu kuću. U Hrvatskoj se pak ti podaci dosad nisu objavljivali, iako se prikupljaju tijekom svakih izbora, i to na jednaki način kao i u ostalim državama - izravnim anketiranjem dijela glasača nakon izlaska s odabranih birališta, odnosno tijekom izlaznih anketa.
GLASOVI PREMA OBRAZOVANJU
Malo odstupanje
Ovogodišnje ankete, koje je provodila agencija Ipsos Puls po narudžbi četiriju nacionalnih televizija, konačne rezultate izbora “pogodile” su s visokom preciznošću: ukupno odstupanje iznosilo je 0,6 posto. Stoga se i podaci o strukturi birača, temeljem odabranog uzorka, mogu smatrati vjerodostojnima, iako bi, kako naglašava dr. Goran Čular, nositelj kolegija Hrvatska politika: akteri i procesi na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, jedina mogućnost da se dođe do točnih podataka bila postizborna analiza popisa birača sa selektiranih biračkih mjesta. Ti popisi, pak, ni u anonimiziranom obliku nisu javni dokumenti, zbog zaštite privatnosti.
Analiza podataka iz izlaznih anketa - koji su objedinjeni te se odnose na ukupni broj osvojenih glasova, kao da je Hrvatska bila jedna izborna jedinica - potvrđuje niz zdravorazumskih pretpostavki, poput one da visokoobrazovani birači izlaze na izbore u bitno većem udjelu od onih sa završenom osnovnom školom, ali i ruši niz uvriježenih uvjerenja, poput onog da su mladi nezainteresirani za politiku te, posljedično, u manjem broju izlaze na birališta.
- Uopćene teze općenito, pa tako i o mladima, obično su pogrešne. Tako se i na mlade pogrešno gleda kao na jednu politički homogenu grupu koju homogenizira sama činjenica da su mladi. Međutim, oni imaju različito zaleđe, različite mogućnosti, različito obrazovanje i različite interese. Ono što ih zajednički obilježava jest da, za razliku od srednje generacije, većinski još nemaju relativno stabilne političke stavove. Stoga njihov odaziv oscilira jer odluka o tome hoće li izaći na izbore prije svega ovisi o samim izborima - o naboju koji konkretni izbori nose te listama kandidata koji su im atraktivni ili nisu. Na posljednjim izborima 2015. i 2016., koji su ponudili retorikom i programima nove stranke novih lica, poput Živog zida, Mosta i Pametnog, odaziv mladih bio je sasvim solidan - kaže dr. Dragan Bagić, nositelj kolegija Sociologija politike na Odsjeku za sociologiju zagrebačkoga Filozofskog fakulteta.
Prema podacima Ministarstva uprave, najmlađa skupina birača, onih u dobi od 18 do 29 godina, u registru birača čini 17 posto. Među izašlim biračima mladi su pak činili 15,6 posto - dakle, tek neznatno manji udio od onog koji čine u ukupnom broju birača. Glasači iznad 60 godina su također u nešto manjem udjelu izašli na izbore (činili su 30,5 posto izašlih birača, dok ih u registru ima 32,5 posto), a srednja generacija - birači u dobi od 30 do 59 godina - glasala je u malo većem udjelu u odnosu na udio u registru (53,9 posto izašlih naspram 50,5 posto s pravom glasa).
Stvar navike
- Ranija istraživanja koja smo provodili na fakultetu pokazivala su da dob ipak više utječe na izlaznost nego što bi se iz ovih podataka dalo zaključiti, posebno kad je u pitanju najmlađa dobna skupina. Ovdje prikazane razlike čine mi se male, što može biti jednostavno rezultat činjenice da je odaziv na izlazne ankete veći kod mlađih nego kod starijih birača - kaže pak dr. Čular. Nove generacije, ne samo kod nas, tumači, ulaze u biračko tijelo s bitno smanjenim postocima participacije u odnosu na one prije pedeset ili šezdeset godina. A kako je participacija u izborima velikim dijelom stvar navike, nastavlja, te mlade generacije zadržavaju tu smanjenu izlaznost te participacija u cijeloj populaciji nužno opada. Na rujanske parlamentarne izbore u Hrvatskoj je ukupno izašlo tek nešto više od polovice birača upisanih u registar - njih 52,6 posto.
Nove generacije, pokazuju podaci, mnogo su raspršenijih političkih preferencija od ostalih dobnih skupina. Dok dvije trećine birača srednje generacije i čak 80 posto starijih od 60 godina svoj glas daju jednoj od dviju najvećih stranaka - HDZ-u ili SDP-u - u najmlađoj biračkoj skupini gotovo polovica glasova odlazi manjim strankama: udio mladih koji su, primjerice, glasali za Živi zid ili Pametno dvostruko je veći od udjela glasača drugih dobnih skupina.
Obje stranke su trećinu od ukupno osvojenih glasova dobile od najmlađih glasača - koji su među ukupno izašlim biračima činili dvostruko manji udio.
- Distribucija mladih glasača otprilike izgleda ovako: 35 posto za novo - Most, Živi zid, Pametno i Milana Bandića, 30 posto za HDZ, 25 posto za SDP i ostatak za druge opcije - rezimira dr. Bagić.
Uvidom u obrazovni status, jednu od najvažnijih varijabli kod birača i za izlaznost na izbore i za odluku za koga glasovati, dobiva se dodatna podjela mladih: mimo dviju najvećih stranaka, glasovi visokoobrazovanih većim su dijelom odlazili Pametnom i Mostu, a onih srednjeobrazovanih Živom zidu. No, kaže dr. Bagić, tu treba imati određene rezerve, jer mnogi mladi birači još uvijek studiraju te je njihova mladost glavni razlog što (još) nisu visokoobrazovani.
- Most je pri tom dobio i značajan broj glasova srednje generacije birača, također nešto bolje obrazovanih - vjerojatno onih koji su još dovoljno mladi da traže nešto novo - kaže dr. Bagić.
Stupanj obrazovanja, kaže dr. Čular, izrazito je važna varijabla koja objašnjava i čitav niz drugih ne samo političkih stavova i ponašanja, što govori o već prepoznatom velikom socijalizacijskom potencijalu obrazovnog sustava, ali, dodaje, mogućnosti da se kroz njega ideološki djeluje.
Vjerni glasači
Visokoobrazovani u ukupnom punoljetnom stanovništvu Hrvatske, prema podacima Eurostata, čine nešto manje od 20 posto, no među glasačima koji su izašli u rujnu na izbore činili su 32 posto. Istovremeno, oni sa završenom samo osnovnom školom ili manje od toga u društvu također čine 20 posto, no na izborima su činili tek nešto više od 11 posto izašlog biračkog tijela.
Sa stupnjem obrazovanja participacija na izborima raste, a obrazovanje uvelike ovisi i o izboru za koga će glasati.
- Najvjerniji dio HDZ-ova biračkog tijela, kako pokazuju i ovi podaci, jest onaj s najnižim završenim obrazovanjem: gotovo polovica svih izašlih samo s osnovnom školom glasala je za HDZ. Međutim, na ovim izborima HDZ je popravio situaciju i među visokoobrazovanom populacijom, među kojom je gotovo 30 posto glasača glasalo za tu stranku. Taj udio, prema analizama koje su mi dostupne, varirao je od izbora do izbora i uvelike ovisio o aktualnom lideru koji privlači ili odbija visokoobrazovane glasače, prvenstveno iz srednje dobne generacije. Primjerice, retorika i maniri Andreja Plenkovića ili Ive Sanadera toj su populaciji bitno bliži od one, primjerice, Tomislava Karamarka, i to se vidi i po udjelu visokoobrazovanih birača koji im daju glas. Razlika u broju glasova visokoobrazovanih koje je na ovim izborima dobio HDZ manja je u odnosu na glasove te populacije koji su otišli SDP-u nego na ranijim izborima - kaže dr. Bagić.
GLASOVI PREMA DOBI
Zadržavanje baze
SDP je tradicionalno stranka kojoj su visokoobrazovani u Hrvatskoj najskloniji: 38 posto svih izašlih iz te obrazovne skupine glasalo je u rujnu za SDP. Relativno visoki postotak od 12 posto dobio je i Most, a bitno veći udio glasova onih sa završenim fakultetom u odnosu na ukupni udio osvojenih glasova dobila je i stranka Pametno.
Međutim, najizraženija karakteristika SDP-a na ovim izborima - a naši sugovornici kažu da to traje već neko vrijeme - jest da SDP najveću podršku uživa među najstarijom biračkom skupinom, onom starijom od 60 godina.
- Naši podaci pokazuju da je već na izborima 2011. godine biračko tijelo starije od 60 godina bilo najbrojnije među glasačima SDP-a - kaže Ante Šalinović, direktor iz Ipsos Pulsa. Tijekom 2000-tih stekao se dojam da je SDP stranka mladih sklonih promjenama, što se prije svega temeljilo na rezultatu parlamentarnih izbora iz 2000., kad je koalicija na čelu sa SDP-om odnijela pobjedu nad HDZ-om. To je bila promjena koju su iznijeli mlađi birači, no od tada se svašta promijenilo.
- SDP je od tada uspio zadržati starije birače, ali gubi srednju generaciju i teško privlači mlađe. Dolazak Zorana Milanovića na čelo stranke 2007. godine zapravo je posljednja promjena u SDP-u koja je privlačila mlađe birače. Od tada, SDP nije uspijevao ponuditi ništa novo i privlačno, ni na razini osoba, ni sadržaja, ni emocija. Biračko tijelo se nije osvježavalo gotovo cijelo desetljeće, a to nije kratak period - kaže dr. Bagić.
SDP ima, čini se, još jedan važan problem: mobilizacija birača. Naime, podaci o tome kako su birači glasali 2016. u odnosu na to za koga su glasali 2015. pokazuju da je i HDZ i SDP u približno jednakom omjeru uspio zadržati svoju biračku bazu: oko 85 posto onih koji su 2015. glasali za HDZ, odnosno SDP, za istu su stranku glasali i u rujnu 2016. Iako su lani SDP i HDZ imali vrlo sličan broj glasova, SDP je u rujnu izgubio izbore.
- Ono što iz podataka ne možemo nedvojbeno iščitati, a ne možemo potvrditi ni podacima koje je postizborno prikupio fakultet, jest da su za pad participacije ‘najzaslužniji’ birači Hrvatske raste iz 2015. koji 2016. nisu izašli na izbore. Međutim, to je hipoteza koju ne treba odbaciti - kaže dr. Čular.
Isti broj
Postoji evidentna razlika, dodaje dr. Bagić, u broju onih koje je uspio na prijevremene izbore privući HDZ i onih koje je privukao SDP: HDZ tu stoji bitno bolje.
- Izlaznost je 2016. godine bila 14 posto manja nego 2015. godine. SDP je istovremeno osvojio 15 posto manje glasova, a HDZ - 8,5 posto manje. Dakle, HDZ je uspio izvući na prijevremene izbore bitno veći dio onih koji su za tu stranku glasali 2015. Najočitije je to u Zagrebu. Ukupna je izlaznost 2016. bila 16 posto manja, a HDZ je osvojio praktički isti broj glasova u apsolutnom broju, dok je SDP dobio 16 posto manje. To je jasan pokazatelj da je mobilizacija birača od strane SDP-a bila nikakva - kaže dr. Bagić.
Most je pak između dvaju izbora, u manje od godinu dana, uspio izgubiti više od polovice svojih birača, koji su najvećim dijelom otišli (ili se vratili) SDP-u i HDZ-u, a značajniji dio odnio im je i Živi zid te Pametno. Međutim, uspjeli su privući nove birače, najvećim dijelom iz skupine koja 2015. uopće nije izašla na izbore, a pogodovala im je, kaže dr. Bagić, i niska izlaznost.
