Poznati splitski svećenik i nekadašnji saborski zastupnik don Ivan Grubišić preminuo je u dobi od 80 godina, piše Radio Dalmacija.
Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a potom i na Filozofskom fakultetu u Zadru, sociologiju i filozofiju. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Bavio se i politikom te 2011. bio izabran za zastupnika u Saboru, kao neovisni kandidat na vlastitoj listi “Savez za građansku i etičnu Hrvatsku”. Vodstvo Crkve branilo mu je aktivno bavljenje politikom te je dobio suspenziju, ali je unatoč tome nastavio s političkim djelovanjem. Zalagao se za reviziju Vatikanskih ugovora i protivio nastavi vjeronauka u državnim školama.
Bio je utemeljitelj Hrvatske akademske udruge “Čovjek nadasve” i voditelj tribina Suvremeno društvo i duhovnost. Autor je 12 knjiga i pokretač časopisa Dijalog.
Dobitnik je brojnih nagrada, među ostalim i Godišnje nagrade Grada Splita i Nagrade “Velimir Terzić” za promidžbu demokracije u Hrvatskoj. Predsjednik Stjepan Mesić odlikovao ga je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, za osobite zasluge u kulturi, 2007. godine.
Grubišić je, kako piše Slobodna Dalmacija, preminuo u nedjelju ujutro u Svećeničkom domu u Zrinsko-Frankopanskoj ulici u Splitu.
- Don Ivan Grubišić je u Svećeničkom domu boravio od prošlog Božića. Odnosno u Dom je došao direktno iz bolnice, dva dana prije Božića 2016. godine. Istini za volju bio je malo boležljiv, ali ništa nije ukazivalo na to da će tako brzo preminuti. Jučer ujutro nije došao na doručak, što je redovito radio i to nam je pobudilo sumnju kako nešto nije u redu. Tada smo se časna sestra i ja popeli do njegove sobe i pronašli ga mrtvog u krevetu. Pretpostavljamo da je preminuo od srca, kazao je za Slobodnu Dalmaciju don Ante Šošić, upravitelj Svećeničkog doma.
Kako kaže don Šošić, don Ivan Grubišić je bio vedar i dobrog raspoloženja za vrijeme boravka u domu za umirovljene svećenike.
- Bio je izuzetno dobro raspoložen. Večer prije svoje smrti najnormalnije je, kao i svake večeri došao na večeru. Iako se otežano i uz pomoć hodalice kretao, svaku je večer sam, bez ičije pomoći silazio iz svoje sobe na večeru, kao i na sve druge obroke. Uredno je pio i svoju terapiju lijekova koju mu je svaki dan davala časna sestra koja je o tome brinula. Jako smo iznenađeni ovim događajem, zaključio je don Ante Šošić.
Termin pokopa don Ivana Grubišića još se uvijek ne zna, ali se zna i to po želji pokojnika, koji je upusttva o pogrebu ostavio u svom kompjutoru, da će pokop biti tih i po njegovoj želji u njegovom rodnom Dicmu. O svemu će, opet po želji don Ivana, brigu voditi njegova nećakinja.