Hrvatski predsjednici definitivno se mogu pozivati na Boga prilikom polaganja zakletve. Poklič “tako mi Bog pomogao”, kojim završava zakletva koju izgovara novoizabrani predsjednik ili predsjednica hrvatske države, ne ugrožava ateiste i agnostike, niti dovodi u pitanje sekularni karakter Republike Hrvatske, ovih je dana - nakon punih osam godina - presudio Ustavni sud pod predsjedanjem Miroslava Šeparovića.
Temeljna načela
Da je zazivanje Božje pomoći u skladu s Ustavom članka 49. stavka 3. Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske, odlučilo je sedmero sudaca - Miroslav Šepaović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Branko Brkić, Mario Jelušić, Rajko Mlinarić i Miroslav Šumanović, dok je njih dvoje imalo izdvojeno (suprotno) mišljenje - Lovorka Kušan i Andrej Abramović.
Sporni zakonski članak 49. sadrži riječi predsjedničke prisege:
“Kao hrvatski državni poglavar držat ću se Ustava i zakona, brinuti za poštivanje ustavnopravnog poretka, bdjeti nad urednim i pravednim djelovanjem svih tijela državne vlasti, čuvati jedinstvenost, opstojnost i nezavisnost države Hrvatske. Tako mi Bog pomogao”.
Pitanje ustavnosti izjave “tako mi Bog pomogao” pokrenuli su Damir Jelušić iz Kraljevice, koji je to napravio još 2009. godine, te Aleksandar Hatzivelkos i Dan Margetić, obojica iz Zagreba, koji su ustavne tužbe podigli 2013. i 2014. godine.
Jelušić, Hatzivelkos i Margetić u tužbama su upozorili kako je uvrštavanjem Boga u tekst svečane prisege povrijeđeno više temeljnih ustavnopravnih načela.
Svečani akt
Usto, stoji u tužbama, ateisti i agnostici koji su izabrani za predsjednika Republike Hrvatske prilikom polaganja prisege zbog dijela koji ih obvezuje na zazivanje Božje pomoći iako u Boga ne vjeruju bili dovedeni u nejednak položaj pred zakonom s vjernicima jer ih se primorava da javno izgovarajući frazu “tako mi Bog pomogao”, iako nisu vjernici.
Ukratko, osporena zakonska odredba u dijelu prisege koja zaziva Božju pomoć je diskriminatorna i suprotna članku 14. stavku 1. Ustava koji jamči jednakost svih pred zakonom, suština je tužbi koju su podnijeli Hatzivelkos, Jelušić i Margetić.
U Ustavnom sudu nisu se složili, iako je do odluke trebalo proći gotovo čitavo desetljeće. Prema objašnjenju ustavnih sudaca, “čin davanja svečane prisege izabranoga predsjednika faktično je samo svečani ceremonijalni akt u kojem izabrani predsjednik daje obvezujuće obećanje da će se pridržavati te poštovati odredbe Ustava i zakona”.
Sporne riječi “tako mi Bog pomogao” ocjenjuje Ustavni sud, ne dovode u sumnju usklađenost osporavane zakonske odredbe s Ustavom. Prema mišljenju sedmero ustavnih sudaca, “tako mi Bog pomogao” samo po sebi nije vezano uz bilo kakvo religijsko uvjerenje izabranoga predsjednika, niti ga sprečava “u iskazivanju drugoga vjerskoga odabira”, kao što i ne nameće određeno vjersko opredjeljenje predsjedniku Republike.
“Spominjanje Boga ne vrijeđa predsjednikovu slobodu savjesti i vjeroispovijedi, kao ni njegovo pravo na slobodno javno očitovanje vjere ili dragoga uvjerenja kao privatne osobe. Stoga sam čin davanja svečane predsjedničke prisege nije čin očitovanja vjerskoga uvjerenja”, glasi zaključak Ustavnog suda.
Javna dužnost
Ipak, tako nisu mislili suci Lovorka Kušan i Andrej Abramović, koji su imali izdvojena mišljenja. Kako su pismeno objasnili uključivanje u sadržaj svečane prisege: “Tako mi Bog pomogao” protivno je načelu jednakosti svih vjerskih zajednica pred zakonom i načelu odvojenosti vjerskih zajednica od države jer pretpostavlja da je izabrani predsjednik pripadnik vjerske zajednice čiji pripadnici i spornom rečenicom izražavaju svoju vjeru”. I zaključno: “Obavljanje javne dužnosti u ovisnosti o bilo kakvom djelovanju iz područja vjere izravno suprotno ustavnom principu odvojenosti države od vjere”, drže Lovorka Kušan i Andrej Abramović.
Boga je samoinicijativno u zakletvu uveo Franjo Tuđman, nakon prvih predsjedničkih izbora, koji su održani 1992. godine.
Tradicija
Prva inauguracija ostat će upamćena po Tuđmanovoj intervenciji u tekst prisege kada je rečenica “na korist svih hrvatskih državljana” promijenjena u “na korist hrvatskoga naroda i svih hrvatskih državljana”, da bi Tuđman prisegu završio riječima: “Tako mi Bog pomogao”.
Pet godina kasnije, nakon promjene zakona u lipnju 1997. godine, u tekst prisege ušla je rečenica “tako mi Bog pomogao” koju je pobijedivši drugi put na izborima izgovorio Tuđman, kasnije ju je dva puta izrekao Stjepan Mesić, a potom Ivo Josipović i Kolinda Grabar-Kitarović.
Iako se deklarira kao agnostik, Josipović je izjavio da s riječima prisege “tako mi Bog pomogao” nema nikakvih problema. “Ovu prisegu smatram izrazom katoličke tradicije u Hrvatskoj koju baštinimo svi bez obzira na to jesmo li katolici ili nismo”, rekao je Josipović.
Pozivanje na Boga ovom je presudom službeno verificirano, iako je Hrvatska sekularna država, prema Ustavu.