KRIVI DOJAM

VELIKO ISTRAŽIVANJE RUŠI CIJELI NIZ VELIKIH DRUŠTVENIH MITOVA Ne, u krivu ste! U Hrvatskoj uopće ne buja tradicionalizacija obitelji. Baš suprotno...

    AUTOR:
    • Snježana Pavić

  • OBJAVLJENO:
  • 09.04.2017. u 13:16

Split, 241011.
dr Inga Koludrovic Tomic (lijevo) i mr Mirko Petric, sociolozi su iz Splita.
Foto: Vojko Basic / CROPIX
Vojko Bašić / CROPIX

dr Inga Koludrović Tomić (lijevo) i mr Mirko Petrić, sociolozi su iz Splita

Nasuprot dojmu o jačanju konzervativnih tendencija u Hrvatskoj nakon pada komunizma, proces modernizacije obiteljskih odnosa trajno napreduje. Sve više muškaraca kuha, pegla, čisti kuću i brine o djeci

U centru Zagreba, u Novinarskom domu, ovog je tjedna predstavljena knjiga “Udaj se i budi podložna” Constanze Miriano. U izdanju Glasa Koncila, talijanska novinarka objašnjava prednosti braka u kojem žena prihvaća mušku dominaciju. Središnja poruka knjige je ljepota bivanja ženom, citira Glas Koncila autoricu predgovora, novinarku Jutarnjeg Anu Muhar Blanquart. Slične poruke polako su ušle u mainstream: pred bolnicama dežuraju molitvene skupine, gotovo milijun Hrvata u prosincu 2013. na referendumu je tražilo da u Ustav uđe definicija braka kao zajednice muškarca i žene, “jer je Bog stvorio Adama i Evu, a ne Adama i Stevu”.

Po uzoru na Poljsku i Mađarsku, i kod nas jača konzervativni pokret. Na djelu je snažna retradicionalizacija hrvatskog društva, stav je koji često čujemo. Proces započet devedesetih dobio je jaki zamah pojavom konzervativnih skupina poput U ime obitelji Željke Markić, koja je organizirala referendum o obitelji, ili udruge Vigilare Vice Batarela koja je pokrenula peticiju za zabranu pobačaja.

 

Sloboda koja raste

No istraživanja kažu da je taj opći dojam, kako to često biva - pogrešan. Bez obzira na ultrakonzervativne glasove kakve sve češće čujemo, proces modernizacije obiteljskih odnosa nastavlja se polako ali sigurno od osamdesetih do danas. Žene u Hrvatskoj danas su samosvjesnije i doma uživaju veću slobodu nego u socijalizmu, proizlazi iz istraživanja o rodnoj nejednakosti u podjeli rada u kućanstvu koji je sociologinja Inge Tomić-Koludrović, voditeljica splitskog odjela Instituta za društvena istraživanja Ivo Pilar, provela u suradnji s Mirkom Petrićem i Ivanom Puzekom s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru te s Augustinom Deradom iz splitskog Pilara. Istraživanje provedeno 2016. predstavljeno je jučer na kongresu Hrvatskog sociološkog društva u Zagrebu.

Veća podjela

Istražujući muško-ženske odnose i podjelu poslova u kućanstvima 1999. i 2015., Inga Tomić-Koludrović uočila je da je došlo do smanjenja “privatnog patrijarhata”, kako naziva potlačen položaj žene u obiteljima u kojima one obavljaju veliku većinu kućanskih poslova. Nasuprot tome bi se “javni patrijarhat” odnosio na broj žena koje rade izvan kuće - što ima više zaposlenih žena, ta se zemlja ili područje smatra razvijenijim i manje tradicionalnim, kao i ona u kojima muškarci više sudjeluju u kućanskim poslovima i brizi o djeci. U obiteljima gdje su žene zaposlene, obično se kućne obveze više dijele, a promjeni odnosa u kućanstvima, kaže istraživanje, u velikoj je mjeri doprinijela muška nezaposlenost ili rano umirovljenje.

Sociološka istraživanja govore da se smanjuje postotak poslova u kućanstvu koje žene obavljaju bez ikakve pomoći muškaraca.

- Ovakvo mišljenje, utemeljeno na empirijskim podacima iz istraživanja, može zvučati čudno s obzirom na to da se tijekom cijele tranzicije često ponavljala teza o ‘retradicionalizaciji rodnih odnosa’ koja je navodno nastupila nakon prestanka tzv. socijalističkog rodnog režima. Kad se bolje prouče rezultati različitih istraživanja, pokazuje se da je tijekom tranzicijskog razdoblja povećan retorički pritisak na žene da se ‘retradicionaliziraju’, ali taj pritisak zapravo nije dao znatnije rezultate - objašnjava Inga Tomić-Koludrović. Ono što je ojačalo to je “javni patrijarhat”, u što spada vladajuća ideologija, pa tako i pozivi iz crkvenih i konzervativnih krugova na vraćanje tradicionalnoj ulozi žena kao majki i domaćica. Međutim, u svakodnevnom životu, u svojim obiteljima, žene su nastavile širiti svoj prostor slobode. To potvrđuje i analiza rezultata istraživanja vrijednosti provođenih u Hrvatskoj od sredine osamdesetih do danas, što je 2011. objavio sociolog Duško Sekulić: rodni konzervativizam bio je na vrhuncu na kraju socijalističkog razdoblja i otad je stalno padao - dok su rasli i religioznost i nacionalni ekskluzivizam. Stvar se ponešto počela pogoršavati s ekonomskom krizom 2008., jer pogoršanje ekonomskih uvjeta za sobom obično nosi smanjivanje sloboda, no opći trend je ostao: položaj žene se popravlja.

Slika je manje ružičasta kad se vide egzaktni podaci. Čak 80 posto žena u Hrvatskoj jedine su u kući koje peru suđe i peglaju, manje od trećine muževa ponekad će pripremiti ručak ili večeru. Ne računajući tradicionalne “muške poslove” poput sitnijih popravaka i tankanja goriva, muškarci će češće s novčanikom u ruci otići do dućana: takvih je nešto više od dvadeset posto u Hrvatskoj, kao i u Sloveniji i Bosni i Hercegovini. U skladu s očekivanjima, ovo istraživanje potvrđuje da su Slovenci najmoderniji, slijede Hrvati, pa Srbi te Bosanci koji su najtradicionalniji. U Sloveniji se u 17 posto obitelji kuhanje smatra zajedničkom obvezom muža i žene, 14 posto ih dijeli posao pranja suđa. Samo 10 posto hrvatskih muževa kuhanje smatra zajedničkom obvezom, ali to je opet bolje od Srba (9 posto) i samo 4 posto muškaraca u Bosni i Hercegovini. Muškarci u najvećem postotku glačaju u Sloveniji (12%), zatim u Hrvatskoj 7%, pa u Srbiji 6% i u BiH 5%. Ali najrjeđe ćete ih vidjeti s peglom u ruci. Mirko Petrić tumači da muškarci više obavljaju zadatke koji se smatraju kreativnijim, povremenim i vremenski manje zahtjevnim (kuhanje, odlazak u kupnju, popravci po kući i održavanje automobila), dok su žene zadužene za onaj zamorniji dio posla, čišćenje, pranje i glačanje, te ono što jedna autorica naziva “mentalnim nadgledanjem općeg funkcioniranja kućanstva”.

Na pitanje zašto se smatraju pozitivnim rezultati u kojima tek svaki deseti ili u najboljem slučaju svaki peti muškarac sudjeluje u kućanskim poslovima, Inga Tomić-Koludrović upozorava da je prije dvadesetak godina, prema istraživanju iz 1999., tek par postotaka ispitanika priznavalo da ponekad opeglaju košulju ili stave veš u mašinu. Došlo je do velikog napretka u odnosu na devedesete, a ni kad se uspoređujemo s ostalim europskim zemljama, nismo toliko loši, ističu autori istraživanja. I u razvijenim zemljama žene obavljaju 70 posto kućanskih poslova, i onda kad su oba partnera zaposlena, upozorava Mirko Petrić. Stvari se mijenjaju polako, najprije među mlađima, obrazovanijima i u višim klasama.

 

Moderne Dalmatinke

Ako je u 15 godina nešto poraslo s jedan ili tri na 20 posto, to je svakako znatan rast, tumači Inga Tomić-Koludrović koja je prije dvije godine objavila knjigu “Pomak prema modernosti - žene u razdoblju zrele tranzicije”. Tadašnje istraživanje srušilo je stereotip kako su Dalmatinci u Hrvatskoj prvaci u patrijarhatu. Upravo suprotno, splitska sociologinja ustanovila je da u Dalmaciji, posebno u njenom obalnom dijelu, dvije trećine žena po svojim stavovima spadaju u modernije, emancipiranije tipove. Istodobno je u Zagrebu pronašla i one najemancipiranije, i one najtradicionalnije. “Pokazalo se da u Zagrebu istodobno žive, u sličnim postocima, žene koje su najemancipiranije, i one najtradicionalnije. U velikim dijelovima Zagreba žene su jednako rodno tradicionalne kao i u najmanje emancipiranim dijelovima Hrvatske”, ističe sociologinja.

Puno više nego u pranje suđa i peglanje, očevi su uključeni u podizanje djece. Gotovo svaki peti otac u Hrvatskoj (23 posto) vodi djecu u vrtić ili školu, 15 posto će ih izvesti van na igru, a nešto manje, 10 posto očeva, sudjelovat će u onom najdosadnijem poslu, učenju s djetetom i pomaganju pri pisanju domaće zadaće. U bavljenju djecom Hrvati čak prednjače pred Slovencima, koji su po gotovo svim parametrima najmoderniji, s najravnopravnijim obiteljskim odnosima.

Ruralno vs. urbano

Istraživanje rodnih odnosa na čelu s profesoricom dr. Tomić-Koludrović provedeno je u sklopu projekta “Životne strategije i strategije preživljavanja pojedinaca i kućanstava jugoistočne Europe u vremenu krize” koje je financirala Švicarska nacionalna zaklada za znanost (SNSF) u okviru svog programa SCOPES. Projekt je trajao od 2014. do 2016. godine, u sklopu njega provedena su anketna ispitivanja na nacionalno reprezentativnim uzorcima stanovništva u četiri zemlje regije. Od ukupno 3906 ispitanika, 1000 ih je ispitano u Hrvatskoj, 904 u Sloveniji, 1002 u Bosni i Hercegovini i 1000 u Srbiji. Dodatno je još napravljeno 200 dubinskih intervjua.

Zemlje bivše Jugoslavije u svim usporedbama ispadaju relativno moderne s obzirom na veliki broj zaposlenih žena. Budući da je u socijalističkom razdoblju postalo uobičajeno da žene rade izvan kuće za plaću, to ih automatski razdvaja od onih zemalja u kojima su žene to počele činiti kasnije, ističe Inge Tomić-Koludrović, i od onih u kojima se rad žene izvan kuće još ne gleda s odobravanjem. Socijalistička emancipacija ženama je dala radno mjesto, ali im je ostavila sav posao kod kuće, tako da su žene u bivšoj Jugoslaviji, prema istraživanju iz sredine 1960-ih godina, bile najviše radno opterećene u Europi. Radile su u prosjeku između 60 i 70 sati tjedno, od čega je 20-30 sati otpadalo na poslove u kućanstvu. To je dvadesetak sati više nego u Italiji, u kojoj su žene bile najviše opterećene u zapadnoj Europi. Danas se taj pritisak ipak smanjuje.

U svim su zemljama ispitanici i ispitanice s višim stupnjem postignutog obrazovanja manje rodno tradicionalni. U Sloveniji i Hrvatskoj nema velikih razlika s obzirom na mjesto stanovanja, dok je u Bosni i Srbiji najveća razlika između onih koji žive na selu i onih u srednje velikim gradovima. Još jedan stereotip, da su vjernici rodno tradicionalniji od ostalih, ovdje pada u vodu. Prema istraživanju, Hrvati koji svake nedjelje idu na misu nisu ništa tradicionalniji od ostalih. Znači li to da Crkva nije uspjela vratiti kotač unatrag? “Ne, u privatnoj sferi nije”, kaže sociologinja. Danas se javno sve više propagiraju tradicionalne vrijednosti, za što sociolozi koriste pojam javnog patrijarhata. Nasuprot tome ovaj kućni, privatni patrijarhat slabi. U socijalizmu je situacija bila drukčija: javno se puno više naglašavao ideal emancipacije, dok su žene bile zatvorene u vrlo patrijarhalne obiteljske odnose i bile dvostruko, a često i trostruko opterećene, jer su osim na radnom mjestu i u kući radile često još i na polju.

Kako je moguće da usprkos promjenama javnog govora nemamo odgovarajuće promjene u privatnoj sferi? Vrijednosti se sporo mijenjaju, kao i obiteljske strukture, ističe koautor istraživanja Mirko Petrić. U socijalizmu je vladajuća ideologija zagovarala emancipaciju žena, no muškarci kod kuće nisu radili ništa, govorili su da neće raditi “ženske poslove”, pa ni onda kad su oni bili bez posla, a žena je radila. Danas imamo dva kontradiktorna pritiska na žene: s jedne strane tu su pozivi na retradicionalizaciju iz Crkve, nekih političkih stranaka i novih civilnih inicijativa. No istodobno postoji i pritisak egalitarne norme, kaže Petrić, premda manje uočljiv, kroz medije, TV serije, politiku. Dakle, postoji jedno ravnovjesje tih sila, religioznost ne igra ulogu koja joj se pripisuje. “Nisam siguran hoće li se možda za 15 godina stvari promijeniti, kad odrastu generacije koje se socijaliziraju uz jaki konzervativan pritisak. Istraživanja mladih već pokazuju da su današnje generacije znatno konzervativnije od svojih roditelja, što nije slučaj samo kod nas, nego i u nizu drugih zemalja, recimo Austriji”, ističe Petrić. Ishod je vrlo neizvjestan.

Rod i razvoj

Na pitanje možemo li iz dobivenih rezultata zaključivati o tome kako je “privatni patrijarhat” raspoređen po Hrvatskoj, Tomić-Koludrović odgovara da će se time baviti novi projekt Relacijski rodni identiteti u Hrvatskoj: modernizacijske i razvojne perspektive, koji je upravo pokrenula uz financijsku potporu Hrvatske zaklade za znanost. “Rezultati tog projekta omogućit će nam detaljan uvid u muško-ženske odnose u svim dijelovima Hrvatske. Oni su značajni za buduće razvojne perspektive cijele zemlje i njezinih pojedinih regija”, objašnjava sociologinja. Dosad se većinom istraživao položaj žena, a sada će uzimati u obzir i muškarci. “Pokazuje se da upravo rodna dinamika, odnosno kvaliteta odnosa između muškaraca i žena može poslužiti kao indikator razvojnih mogućnosti nekog društva. U pravilu, tamo gdje su rodni odnosi ravnopravniji, veće su razvojne mogućnosti. Ondje gdje su rodni odnosi tradicionalniji, mogućnosti razvoja su manje”, ističe sociologinja. Pa onda rezultati tog istraživanja mogu poslužiti i u sasvim praktične svrhe, primjerice investitorima kad odlučuju o tome gdje smjestiti planiranu proizvodnju.

ELIPSO

Izdvajamo