Sedamdeset i dvije godine otkako je u odsutnosti osuđen na smrt strijeljanjem, iznova će se otvoriti proces protiv Filipa Lukasa, kontroverznog čelnika Matice hrvatske, koji je 1945. pred partizanskim snagama pobjegao iz Zagreba. Hoće li biti revizije postupka, odlučit će Županijski sud, koji je nasljednik Okružnog suda na kojem je u studenom ‘45. potpisana smrtna presuda protiv tog danas zaboravljenog intelektualca, ali i apologeta Nezavisne Države Hrvatske.
Udruga U ime obitelji predala je zahtjev za reviziju presude na smrt strijeljanjem poznatog hrvatskog intelektualca i najdugovječnijeg predsjednika Matice hrvatske, profesora Filipa Lukasa. Revizija je predana na Županijski sud u Zagrebu koji je nadležan za ovakve komunističke presude tada Okružnog narodnog suda u Zagrebu.
Zašto se želi rehabilitirati Lukasa objasnio je odvjetnik Krešimir Planinić, koji je istaknuo:
'Danas smo ovdje da bismo pokušali vratiti ugled i na hrvatskoj sceni osvježili lik i djelo profesora Filipa Lukasa, najdugovječnijeg predsjednika Matice hrvatske. Optužen je 1945. i u odsutnosti komunističkom presudom osuđen na smrtnu kaznu u dobi od 76 godina. U ime obitelji revizijom presude želi ispraviti nepravdu i pomoći prisjetiti se naših, hrvatskih velikana u povijesti od kojih možemo podosta naučiti za sadašnje i buduće hrvatske prilike. Usto, konkretne revizije komunističkih presuda značajne su za obitelj učestalo zaboravljenih pojedinaca, jasnoću hrvatske povijesti i postavljanje njihova djelotvornog rada u Hrvatskoj kao smjernice za budućnost'.
Suradnja s NDH
Zahtjev za reviziju presude protiv Lukasa u posljednje je vrijeme druga inicijativa kojom se želi postići sudska rehabilitacija važnih javnih osoba, koje su jugoslavenske vlasti osudile zbog navodne suradnje s vodstvom Nezavisne Države Hrvatske. U lipnju 2016. Županijski sud u Zagrebu u cijelosti je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu iz 1946. po kojoj je proglašeni krivim da je surađivao s talijanskim i njemačkim okupatorom te ustaškim režimom u NDH, za nasilno katoličenje pravoslavaca, za pomaganje ustaškom režimu, ali i neprijateljsku propagandu nakon kraja rata. Stepinac je osuđen na 16 godina zatvora i prisilnog rada te petogodišnji gubitak političkih i građanskih prava, a rehabilitiran je prije pola godine. Sada će se na istoj adresi Županijskog suda odlučivati i o Lukasu.
Kakva god bila presuda, nakon dugotrajnog zaborava, opet se otvara priča o jednoj od najistaknutijih osoba Hrvatske između dva rata, koji je prešao put od zagovornika južnoslavenskog ujedinjenja do pisca panegirika Anti Paveliću.
Hrvatskog nacionalista kojega je publicist Josip Horvat u antologijskom dnevniku 'Preživjeti u Zagrebu 1943-45' atribuirao kao tvrdoglavca i konfidenta Mile Budaka, ali i hvalio njegovu knjigu o geopolitici Bosne i Hercegovine.
Filip Lukas rodio se u Kaštel Starom 29. travnja 1871. Bio je predsjednik Matice hrvatske od 1928. do 1945., i to je najdulje vođenje ove institucije. Lukas je između 1920. i 1945. bio profesor ekonomske geografije na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu, koja je današnji Ekonomski fakultet. Podržavao je NDH i Pavelića i s pravom pretpostavio da nove vlasti neće pokazati empatiju za njegovo djelovanje, pa je početkom svibnja 1945. krenuo u izbjeglištvo. Boravio je nekoliko godina u engleskoj zoni Austrije, u mjestu Krumpendorf, predgrađu Klagenfurta, a u veljači 1949. preselio se iz Austrije u Rim i proživio posljednje godine života u hrvatskom Zavodu sv. Jeronima. U Rimu je umro 26. veljače 1958. u 87. godini.
Spas bijegom
U svakom slučaju, uspio je za 13 godina nadživjeti smrtnu presudu zagrebačkog Okružnog narodnog suda, a imao je i sreću u usporedbi sa svojim istomišljenikom Milom Budakom, kojeg su Englezi izručili partizanima već 18. svibnja 1945., a ovi za mjesec dana po kratkom postupku osudili i objesili.
Iako se Lukas spasio bijegom iz Jugoslavije i izbjegao odlazak pred streljački vod, Krešimir Planinić će u razgovoru za Nedjeljni Jutarnji objasniti kako je reviziju presude inicirao vinkovački ogranak Matice hrvatske, a udruga U ime obitelji se uključila jer se, među ostalim, bave i ljudskim pravima. A tu je i njihova antikomunistička ideologija, dodali bismo, što ni oni ne opovrgavaju:
'Lukas je veliko, a malo poznato ime hrvatske znanosti i želimo da javnost sazna za njega. Ovu presudu neće biti teško pobiti jer je osuđen na smrt isključivo zbog svojih stavova, dok je sama presuda pogrešno utemeljena na zakonu koji on nije prekršio', uvjeren je Planinić.
Koliko je Lukas poznat govori i podatak da je u Wikipediji opisan u doslovno dvije rečenice: 'geograf, geopolitičar, kulturni djelatnik i starčevićanski intelektualac. Završio je studij bogoslovije u Zadru te povijesti i geografije u Austriji. Profesor ekonomske geografije na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu od osnutka 1920. do 1945. godine, predsjednik Matice hrvatske od 1928. do 1945. godine'.
Tek nešto više informacija sadrži Hrvatska enciklopedija, u kojoj se uz biografske podatke navodi kako je Lukas 'u tridesetim godinama slovio kao jedan od vodećih intelektualaca bliskih frankovačkim krugovima, za NDH distancirao se u nekim aspektima od ustaške politike. U svibnju 1945. otišao u emigraciju; najprije živio u Klagenfurtu (1945-49), a zatim u Rimu. Uz ostalo je autor udžbenika Zemljopis Nezavisne Države Hrvatske za više razrede srednjih škola (1941) i Zemljopisa Nezavisne Države Hrvatske (1942); većina njegovih radova objavljena je u knjigama ‘Hrvatski narod i hrvatska državna misao’ (1944) i ‘Ličnosti, stvaranja, pokreti’ (1945)'.
Lukasovi politički stavovi nisu bili pravocrtni. U početku je bio jugoslavenski nacionalist i 1918. proglašenje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca dočekao je s odobravanjem. Ubrzo je postao svjedok beogradskog centralizma, likvidacije Stjepana Radića, uvođenja Šestosiječanjske diktature i svi ovi događaji gurnuli su ga u hrvatski nacionalni pokret. Pod njegovim vodstvom, Matica hrvatska ni s jedne skupštine nije poslala brzojav ili čestitku kralju Aleksandru, što je tada bio običaj. Lukas je bio uvjeren kako 'hrvatski narod ima svoju vlastitu kulturu, različitu od srpske, pa stoga ne može biti ni jugoslavenske nacije, jer je ona obična fikcija', kao i da su 'Hrvati i Srbi stoga dvije kulture i dva naroda, pa je prema tome jugoslavenstvo negacija kulturnog principa uopće'.
Najvažniji Lukasovi radovi iz područja geografije i geopolitike bili su 'Geografijska osnovica hrvatskog naroda' (1925.) te djelo 'Bosna i Hercegovina u geopolitičkom pogledu' (1942.).
Kao uvjereni antijugoslaven, Lukas je još krajem 1944. - kada je bila očita saveznička pobjeda - nastavio javno podržavati NDH: 'Naše ideje, za koje se borimo, jesu: sloboda i nezavisnost u svojoj vlastitoj državi, čovječnost i osjećaj pravde. Za to se borimo i to hoćemo postignuti. Hrvati i Srbi su dva izgrađena i posebna naroda, pa neka svaki od njih na svome poviesnom i životnom prostoru upravlja svojom sudbinom i stvara u svome duhu kulturna dobra', napisao je ni pola godine prije sloma Nezavisne Države Hrvatske.
Nova vlast nije imala razumijevanje za Lukasove političke stavove.
Glavni krimen
Okružni narodni sud u Zagrebu pod predsjedanjem Tomislava Novaka osudio je 21. studenog 1945. tada 76-godišnjeg Filipa Lukasa u odsutnosti na smrtnu kaznu. Kao glavni krimen citiran je izvještaj sa zasjedanja Matice hrvatske iz lipnja 1941., prema kojem je Filip Lukas u društvu doglavnika Mile Budaka izrekao nekoliko hvalospjeva na račun ustaškog pokreta i NDH.
Lukas je, stoji u prvoj točki presude, izjavio kako je 'hrvatski narod u borbi za slobodu i nezavisnost pridonio beskrajne žrtve, a današnji uspjeh ima se zahvaliti heroizmu i odlučnosti mnogobrojnih stradalaca. Međutim najveći i odlučni završni uspjeh treba pripisati poglavniku dr. Anti Paveliću. Matica može biti ponosna, da je za vrijeme nasilnog vladanja srpske vlasti vršila muževno hrvatsku dužnost i izgrađivala hrvatsku kulturnu samobitnost i tako udarila osnovice za izgradnju države'. Govor je završio poklikom: 'Neka Bog ispuni poglavnikove i naše želje i neka živi ostvaritelj nove Hrvatske dr. Ante Pavelić'.
U drugoj točki presude, konstatira se da je Filip Lukas u izdanjima Matice hrvatske za 1944. izdao knjige pod naslovom: 'Hrvatska zemlja', 'Hrvatski narod i hrvatska državna misao' te 'Ličnosti-stvaranja-pokreti' u kojima se 'tendenciozno iznose tobožnje razlike između Hrvata i Srba, iznosi mišljenje o neslavenskom podrijetlu Hrvata te nastoji Hrvate obratiti od zajednice sa ostalim Slavenskim narodima'.
U posljednjoj, trećoj točki, Lukasu je stavljeno na teret da je 'vršio akciju i propagandu u korist okupatora i njegovih pomagača širenjem nacionalne i vjerske nesnošljivosti, opravdavanjem okupacije i osuđivanjem Narodno-oslobodilačke borbe, pa da je time počinio kazn. djelo iz čl. 2 toč. 3 točke 6 Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države'.
Presuda Lukasu glasi: 'Sud na osnovu čl. 4 toč. I istog zakona osuđuje na kaznu smrti, koja ima da se izvrši streljanjem, na trajan gubitak političkih i građanskih prava te na konfiskaciju cijele imovine'.
Na Badnjak, 24. prosinca 1945. smrtnu presudu Lukasu potvrdio je i Vrhovni sud Hrvatske, uz kratko obazloženje koje glasi: 'Pošto je optuženi lice koje je svojim radom dokazalo da je izdalo narodnu borbu i bilo u dosluhu sa okupatorom te radilo protiv narodne vlasti, ima se smatrati narodnim neprijateljem u smislu čl. 14 Uredbe o vojnom sudovanju'.
Sada, nakon 72 godine, slijedi revizija i bit će zanimljivo vidjeti hoće li Županijski sud prihvatiti zahtjev za reviziju postupka, a ako prihvati, kakva će biti presuda. Jer nije sporno da je Okružni narodni sud smrtnu presudu donio protiv čovjeka koji je samo iznosio svoje mišljenje, ali ni da je Lukas također bio apologet ustaške NDH. Ili kako misli odvjetnik Čedo Prodanović, iako je u ovom slučaju možda prekršeno pravo, ako će to biti temelj odluke Županijskog suda, onda se uskoro može očekivati ukidanje presude Slavku Kvaterniku, Budaku i mnogim ustaškim časnicima koji su osuđeni u postupcima što su trajali po nekoliko sati.
Zločinački režim
Slična je situacija u Srbiji gdje je sudski rehabilitiran vođa četničkog pokreta Draža Mihailović, a upravo traje proces s ciljem rehabilitacije Milana Nedića, šefa srpske kvislinške ratne vlade. Baš kao i u Lukasovu slučaju, Mihailovićevi i Nedićevi branitelji kao glavni argument koriste nedemokratsko postupanje poslijeratnih komunističkih sudova.
Iako u načelu podržava revizije ideološki motiviranih presuda, bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić također je prilično skeptičan prema akciji koju vodi udruga U ime obitelji. Među ostalim jer drži kako bi revizije trebali tražiti potomci nepravedno osuđenih, koji imaju neupitan motiv, dok se ovdje radi o politizaciji.
'Podržavam revizije sudskih postupaka kada su osuđivani ljudi zbog vlastitog mišljenja, no bojim se da iza ovakvih zahtjeva često stoje neprihvatljivi pokušaji rehabilitacije NDH. Nisam siguran koliko se može postići ovakvim zahtjevima, ali zakon to dopušta i neka sud donese odluku', smatra Miljenić.
Filip Lukas je podržavao zločinački režim, a potom je osuđen u sumnjivom procesu. Kako ga sada osloboditi, a istodobno i osuditi njegove stavove?