Svećenik Ivica Raguž, u povodu blagdana Velike Gospe, u novom broju Glasa Koncila napisao je teološki osvrt pod naslovom 'Marijina poslušnost i žene danas' u kojemu piše da se 'neposlušnost izriče u traženju svojih prava za jednakošću koja briše razlike, u tome da žena ne želi prihvatiti da je ona od Adama, a ne Adam od nje, da je ona drugotna, a muškarac prvotan' te da je 'po ženskoj neposlušnosti grijeh ušao u svijet'.
'Već prve stranice Svetoga pisma kazuju da je prvi grijeh nastao zbog neposlušnosti. Neposlušnost je zajednički grijeh i Adame i Eve, ali on pogađa ponajviše ženu jer je đavao prvotno po ženinoj neposlušnosti čovjeka učinio robom grijeha', kaže Raguž te nastavlja:
'Adam je, a kako to često biva i danas, sagriješio zbog sažaljenja sa svojom ženom. Adamu je bilo žao njegove žene Eve, nije ju htio ostaviti samu u njezinu grijehu, nego joj je htio biti blizak, makar i u tom grješnom sažaljenju.'
Neposlušnost žena manifestira se, piše dalje Raguž, u tome da uporno traže jednakost:
'Neposlušnost ovdje znači da je žena u iskušenju da svoj život gradi bez Boga, da ne želi imati 'glavu' (Isus Krist, Crkva, muškarac) kojoj treba biti poslušna. Neposlušnost se izriče u traženju svojih prava za jednakošću koja briše razlike, u tome da žena ne želi prihvatiti da je ona od Adama, a ne Adam od nje, da je ona drugotna, a muškarac prvotan.
Neposlušnost se isto tako pokazuje u onom što bismo nazvali dvama biblijskim sindromima neposlušne žene: 'Martinu sindromu', aktivističkoj ženi bez poslušnosti, bez smiraja, i 'Magdaleninu sindromu', lijenoj ženi ugode i užitaka, pretjerane brige za sebe.'
Autor na kraju točno primjećuje da će ovaj njegov tekst 'izazvati podsmijeh kod muškaraca i žena koji su se udaljili od kršćanske vjere jer za njih ovakav govor žene o poslušnosti znači povratak u patrijarhalno društvo i zastupa podređivanje žene.'
Inače, tekst je postao pravi hit na društvenim mrežama, no vjerojatno ne zbog razloga koji bi autor želio.