Izbor novog predsjednika SDP-a primorsko-goranski župan Zlatko Komadina, donedavno potpredsjednik stranke, vidi kao početak nužne transformacije, demokratizacije i modernizacije ljevice.
Takve transformacije za kakvu će, po njegovu mišljenju, trebati godina, dvije. Komadina je lani bio protukandidat Zoranu Milanoviću, ali osvojio je četrdesetak posto glasova, što je s obzirom na okolnosti utakmice respektabilan rezultat. Danas njegov izborni program kojim je tražio promjene u SDP-u prepisuju gotovo svi kandidati za novog šefa stranke. Suprotno očekivanjima, on je ovoga puta ostao izvan ringa. Ali nikako se ne bi moglo reći da ne sudjeluje. Kao partijska korjenika, usto na čelu županijske organizacije u kojoj SDP ne gubi izbore, nego je dapače smatra svojom crvenom utvrdom, naš je sugovornik u stranačkim previranjima prilično utjecajan.
Rekli ste da je kandidata za čelnu funkciju u SDP-u više nego sekretara SKOJ-a. Sekretara je bilo sedam, kandidata devet. U svakom slučaju, prava eksplozija ambicija, kakve se u stranci dosad nisu primjećivale. Kako to objasniti?
- Nikome na uvredu, ali aludirao sam na neobično velik broj kandidata, što smatram posljedicom ogromne relaksacije do koje je nakon najave odlaska kolege Milanovića došlo u SDP-u. Popuštanje stege nakon autoritarnog vođenja stranke rezultiralo je eksplozijom ambicija, što govori o fragmentiranosti SDP-a. Ali, po mome mišljenju, nije najvažnije koga ćemo birati. Ne kažem da to nije važno, no mnogo je važnije što biramo. Kakav SDP? Kakav programski, politički, organizacijski? Nisam siguran da smo trebali tako brzati s unutarstranačkim izborima. Možda smo prvo trebali odraditi sljedeće lokalne izbore, pa onda temeljito pripremiti konvenciju za start u programski i statutarno novi SDP. Osim u imenu, socijaldemokracije mora biti i u sadržaju stranke. Izbor novog predsjednika samo je prvi korak u transformaciji SDP-a.
Znači li to da je Zoran Milanović trebao ostati šef SDP-a do lokalnih izbora? Otkud taj preokret? Dosad ste mu bili žilava opozicija, sada kad gotovo svi traže njegovo povlačenje i odlazak, vi biste mu produljili mandat?
- Nikad nisam imao ništa osobno protiv Milanovića. Nemam ni sada. Protivio sam se njegovu prezidencijalnom i samovoljnom načinu vođenja stranke. U njegovu mandatu SDP je postao elitistička i dijelom klijentelistička stranka, mnogima tek sredstvo u građenju vlastite političke karijere. Politički se sadržaj gubio i zaboravljao. Zoran je, mislim, svjestan toga da je u izbornoj kampanji završnim retoričkim udarom na naše vrijednosti, na antifašizam i nacionalne manjine koje su prirodno biračko tijelo ljevice, ohladio vlastite glasače i izgubio izbore. Svojim desnim pomakom nije pomogao SDP-u i ljevici, nego je zapravo pomogao desnici.
Što SDP u ovom trenutku bira - novog predsjednika ili novi smjer?
- Stranka sada bira frontmena za promjene, zapravo za početak promjena. Sasvim je logično da promjene mogu voditi samo oni koji su ih zazivali i dosad. U one koji su tek sada, s Milanovićevom najavom odlaska, progledali, a dosad su bili dio njegova sustava, nemam razloga vjerovati. Svima su im sada puna usta demokratizacije i decentralizacije SDP-a, a godinama o tome ni riječ da bi rekli. Štoviše, predstavljali su dio bedema koji se promjenama suprotstavljao. Mogu ih razumjeti, u stranci je dugo godina carevala samocenzura, ali njihova je vjerodostojnost vrlo upitna.
Mnogi su očekivali i vašu kandidaturu. Zašto ste odlučili ne ići u izbore za šefa SDP-a?
- Utakmicu koju sam odigrao ne igram ponovo. Smatram mnogo korektnijim poduprijeti nekog od stranačkih kolega koji su i dosad zagovarali promjene. Zato podržavam Davora Bernardića, zato mi je drag Tonino Picula, ali i Vesna Škulić i Dušan Polovina. Sve ostale smatram kandidatima statusa quo.
Zašto Bernardić? Neki će reći da mu vraćate dug? Lani je on vas podržao, sad vi njega?
- Pa mi smo činili svojevrsni savez za promjene! Logično je da se međusobno podupiremo.
Nije li Bernardić zapravo rezervno rješenje? Koliko znam, kandidat vašeg, kako ga nazivate, saveza za promjene trebao je biti Tonino Picula, ali su se nakon njegove odluke da ostane u Bruxellesu stvari promijenile?
- Smatrali smo da Tonino Picula ima velike šanse u utakmici za predsjednika SDP-a. Bili smo ga spremni podržati, ali nas je iznenadio i zatekao svojom idejom da se stranka može voditi iz Bruxellesa. Danima smo čekali da se korigira i odustane od takvog stava, uzalud.
Svejedno, zašto Bernardić? Mnogi će reći da se svojim vođenjem zagrebačke organizacije SDP-a nije baš proslavio?
- Bernardića kvalificiraju činjenice. Nije izgubio ni jedne izbore. Potpredsjednik je stranke drugi mandat. Šest je godina predsjednik zagrebačkog SDP-a, najveće organizacije u državi, saborski je zastupnik, mlad je, energičan, obrazovan, uskoro će steći i doktorsku titulu… Nije mu bilo lako u Zagrebu. Nije jer je iz stranačke središnjice i dijela zagrebačkog SDP-a stalno bio izložen opstrukcijama. Ako mu se pomogne, a mislim da stranka mora funkcionirati tako da se međusobno pomažemo, a ne odmažemo, uvjeren sam da će vrlo kvalitetno voditi stranku. Njegovo vrijeme tek dolazi. Po čemu bi drugi kandidati bili bolji od njega?
Može li Bernardić biti dostojan takmac Andreju Plenkoviću?
- Takmac za što? Bernardić se bori za mjesto predsjednika SDP-a. Ovo su izbori za stranku, koju treba urediti i oporaviti. Ne za državne funkcije. U ovom trenutku one su na malo dužem štapu. I mene su uvjeravali da ne mogu biti dobar predsjednik stranke jer se, kao, jedino Zoran Milanović može boriti protiv HDZ-a, pa vidimo kako je to sjajno završilo! Siguran sam da Bernardić sa SDP-om promjena može biti i bit će dostojan takmac HDZ-u.
Ali, neki kandidati, Orsat Miljenić na primjer, tvrde da SDP birajući svog novog šefa zapravo bira i mogućeg budućeg premijera?
- Krivo! Ali, ne i iznenađujuće. Miljenić se vjerojatno i kandidirao da bi bio premijer. Predsjednik SDP-a, to mu je samo sredstvo. U svojoj sam kampanji govorio da šef stranke može, ali ne mora biti kandidat za premijera, tim više jer smo mi tek otvorili proces promjena. Uostalom, ne treba se zavaravati. Plenković će formirati Vladu, s dobrim izgledima da osvoji još jedan mandat. Ne zaboravimo da iskustvo govori: osam godina HDZ-a, četiri godine SDP-a, s tim da mi prolazimo tek kad se HDZ strašno izblamira. SDP dolazi na vlast ne zato što se glasa za nas, nego zato što se glasa protiv HDZ-a. Tako je bilo 2000. s Račanom, isto i 2011. s Milanovićem. Kad vas hoće na izborima? Kad vas izaberu drugi put. Tada nema glasanja protiv. Za razliku od HDZ-a, SDP još nijednom nije uspio obraniti mandat, što je sigurno jako zabrinjavajuće.
Među kandidatima za šefa stranke Zoran Milanović navodno ima dva svoja kandidata?
- Ne znam, ali da, varoš priča da je priželjkivao kandidaturu kolege Ranka Ostojića, valjda ujutro, a navečer Orsata Miljenića… Ha, dan je dug! Ako su priče točne, takvo je ponašanje vrlo nekorektno prema stranci. Nakon što je najavio odlazak, kolega Milanović više se ni na koji način ne bi trebao miješati u izborni proces. Pogotovo ne ispod stola. Bilo bi fer da svog favorita - ako ga ima - javno podupre. Kako to rade i drugi.