Jedan od najteže ostvarivih ciljeva koje si zadaju obrazovne vlasti jest ujednačavanje uvjeta obrazovanja u decentraliziranom sustavu školstva. Hrvatska je u tom segmentu iznimno podijeljena. Prva gruba podjela počinje kroz osnivačka prava nad školama.
Pohvalni prijedlozi
Prema toj osnovi, čiji su temelj financije, dio gradova su osnivači osnovnih, a većina županija srednjih škola, pri čemu je Hrvatsku moguće dodatno podijeliti na tri područja: u prvome su gradovi koji su osnivači svojih škola za koje izdvajaju sredstva, u drugome su gradovi bez osnivačkih prava nad školama, u koje, bez obzira na to ulažu sredstva, a u trećem - gradovi bez osnivačkih prava i bez pretjerana elana za financiranje potreba školstva.
Gradovi koji nisu osnivači svojih škola, nemaju niti decentralizirane funkcije za obrazovanje, odnosno ne dobivaju iz državnoga proračuna sredstva za tu namjenu.
Jutarnji list u ovom je tjednu prikupio podatke 78 gradova vezanih uz stanje u školstvu i izdvajanja za obrazovanje u 2016., odnosno 2017. godini, a zajedničko svima su limitirane mogućnosti izdvajanja za segment školstva, uz pohvalne pojedinačne primjere gradova koji, bez obzira na to što nisu osnivači svih svojih škola, u obrazovanje ulažu značajnija sredstva.
Dobiveni podaci pokazuju izdvajanja iz gradskih proračuna za obrazovanje, koji se kreće u vrlo niskom rasponu, od 0,31 posto do 20-ak posto. Pritom je dio gradova u stavku izdvajanja u obrazovanje uključivao predškolski odgoj, što značajno podiže razinu izdvajanja.
Primjerice, Zagreb za odgoj i obrazovanje ukupno izdvaja 1,46 milijardi kuna, odnosno 19,5 posto proračuna, no bez stavke ulaganje u programe predškolskog odgoja, riječ je o ulogu u obrazovanje od 7,56 posto proračuna, odnosno - 567,581.750 kuna. Krk za odgoj i obrazovanje izdvaja oko 17 milijuna kuna, ili 20 posto ukupnog proračuna, a bez uključenog predškolskog odgoja, ulog u obrazovanje je 1,81 posto, odnosno nešto više od 1,5 milijuna.
Paralelno, portal gradonačelnik.hr analizirao je podatke Ministarstva financija o izvršenju lokalnih proračuna u 2015., istražujući koji su hrvatski gradovi najviše izdvojili za odgoj i obrazovanje - vrtiće, osnovne i srednje škole te visoku naobrazbu. Prema tim podacima, 60 gradova izdvojilo je za odgoj i obrazovanje između 10 i 20 posto godišnjeg proračuna. Ispod deset posto izdvojila su 43 gada, dok 23 grada daju najviša izdvajanja, između 20 i 30 posto. Više od toga izdvojila su, prema podacima, gradonačelnik.hr, samo dva grada - Vrbovec (30,78 posto) i Velika Gorica, koja je prema tim sveobuhvatnim pokazateljima rekorder u izdvajanju za odgoj i obrazovanje, s gotovo 40 posto proračuna. Iza Velike Gorice i Vrbovca, treći grad s najvećim izdvajanjima u 2015. bio je Pazin (29,78 posto).
Krucijalni financijski problem većeg broja županija i gradova jest starost školskih objekata, odnosno potreba za ulaganjima u obnovu zgrada, kao i njihovo proširenje zbog potrebe uvođenja jednosmjenske nastave. Starost školskih zgrada u prosjeku je preko 50 godina (na temelju podataka 79 gradova), pri čemu se gradovi poput Vinkovaca izdvajaju s prosjekom starosti zgrada od 100 godina.
Kobne smjene
Prije više od 20 godina Hrvatska je prvi put postavila cilj uvođenja jednosmjenske nastave. Prema posljednjim podacima Ministarstva znanosti, od 899 osnovnih škola, njih 467 radi u dvije smjene, 11 u tri, a 421 osnovna škola ima uvjete za rad u jutarnjoj smjeni, kakvu (jedino) poznaje standard Europe. Ukupno 191 srednja škola ima jednosmjensku nastavu, a njih 211 dvosmjensku, jedna i trosmjensku.
- Za mene je jedan od potresnijih trenutaka u mandatu bio kada sam uvidio koliki je broj škola i područja koji imaju potrebu obnove, dogradnje i novogradnje. Oko 40 amandmana u raspravi o državnom proračunu uložili su saborski zastupnici upravo s tom tematikom i potrebom. Na žalost, nismo imali zakonske osnove ni mogućnosti prihvatiti. A imamo katastrofalne uvjete u pojedinim sredinama. Primjerice, škola u Čakovcu stara je preko stotinu godina, i lokalna samouprava opisuje da su uvjeti očajni. No, mi u državnom proračunu za to nemamo sredstva. A europske fondove trenutačno ne možemo koristiti za tu namjenu. Samo u nekoliko županija Hrvatske imamo približne uvjete za jednosmjenski rad. Bez jedne smjene teže je kvalitetno provoditi odgojno-obrazovni proces. Reformu obrazovanja teško ćemo ostvariti u cijelosti, bez toga da učenicima omogućimo pohađanje cjelodnevne nastave od 8 do 16 ili od 9 do 17 sati - izjavio je nedavno za Jutarnji obrazovni ministar Pavo Barišić (...).
Varaždin je među rijetkima svima uveo jednu smjenu, dok paralelno Velika Gorica, s tradicionalno većim izdvajanjima za obrazovanje i podjednakim brojem škola kao Varaždin, nema uopće jednosmjenske nastave.
Nacionalni standard
Zagreb s proračunom u 2017. od 7,5 milijardi kuna (bez vlastitih i namjenskih prihoda proračunskih korisnika) ima samo oko trećinu osnovnih škola u jednoj smjeni: od 108 osnovnih, u dvije smjene radi 77 škola. U Splitu samo četiri osnovne škole od njih 27 rade u jednoj smjeni, a bolja je situacija u Rijeci, gdje od 24 osnovne škole, njih 17 radi u jednoj smjeni. Osijek, pak, ima 7 od 18 škola u jednosmjenskoj nastavi, iznimno bitnoj zbog usklađivanja radnog vremena roditelja i djece.
- Državni pedagoški standard dopušta mogućnost rada škola u dvije smjene zbog ograničenih financijskih mogućnosti, kako državnog proračuna, tako i proračuna jedinica lokalne i područne samouprave. Unatoč činjenici da Split izdvaja više od 20 posto proračunskih sredstava za razdjel odgoja i obrazovanja, to još uvijek nisu dostatna sredstva za intenzivnije planiranje škologradnje u Splitu - ističe Ines Milina Ganza, pročelnica Službe za obrazovanje i znanost u Gradu Splitu. Dodaje da je Grad Split još u prosincu 2008. zatražio od Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom da jednu od zemljišnih čestica u Splitu, koja je u vlasništvu Republike Hrvatske, prepusti Gradu za potrebe rekonstrukcije i dogradnje Osnovne škole Kamen-Šine. Postupak u povodu zahtjeva još uvijek je u fazi rješavanja u Ministarstvu državne imovine, tvrdi pročelnica.
Ipak, u svakoj regiji vidljiv je pozitivan primjer grada neosnivača škola koji je spreman ulagati u obrazovanje. Jedan od gradova bez osnivačkih prava nad školama je i Rab, s jednom osnovnom (i pet područnih) te jednom srednjom školom, Markantuna de Dominisa. S obzirom na prosječnu starost zgrada od 50 godina, grad planira u ovoj godini obnoviti dvije zgrade područnih škola prema projektu energetske učinkovitosti. Za tu namjenu Grad će izdvojiti sredstva iz svog proračuna.
Grad Čakovec, pak, koji je osnivač pet redovnih osnovnih škola, izdvaja iz vlastitih sredstava za prijevoz, produžni boravak u tri škole, obvezne udžbenike, izvanškolske aktivnosti, pomagače u nastavi...
Međimurci ulažu
- Planiramo graditi dvije škole u naredne četiri godine, jer nam raste broj djece. U naredne četiri godine plan nam je prijeći u jednu smjenu - najavljuju. U gradu svi učenici imaju osigurane besplatne udžbenike i stipendiraju upis u deficitarna obrtnička zanimanja već desetak godina, u suradnji s Obrtničkom komorom Međimurske županije.
I u Vrbovskom, u kojemu obje škole rade u jednoj smjeni, tvrde da su si dali cilj poboljšati uvjete obrazovanja djece. Subvencioniraju dvije autobusne linije, od kojih jedna obuhvaća gotovo cijeli Gorski kotar, i unatoč tome što ta linija prevozi djecu iz drugih općina na školovanje u njihovu Željezničku tehničku školu), tu liniju subvencionira samo Grad Vrbovsko.
Gradovi pomagači
- Velika sredstva uložena su u obnovu školskih zgrada, koje su inače u vlasništvu Primorsko-goranske županije i koja nikako ne vodi brigu o obnovi, uređenju okoliša, parkova, pristupnih puteva, igrališta - navodi Marina Tonković, pročelnica u Gradu Vrbovskom. Između ostalih, Grad osigurava za đake jednokratnu novčanu pomoć za nabavku školskog materijala.
Među gradovima “pomagačima” je i Stari Grad, koji ima obvezu financirati samo predškolski odgoj, dok Županija financira osnovne i srednje škole. Stari Grad, tvrde, financijski pomaže Srednju školu Hvar - Područni odjel Jelsa i Glazbenu školu “J. Hatze” Split. Izdvaja za stipendije srednjoškolcima i studentima slabijeg imovinskog statusa.
Osim izdvajanja i smjenskog rada, gradovi su u svojim odgovorima Jutarnjem listu naveli podatke o starosti školskih zgrada, besplatnim udžbenicima te stipendijama za deficitarna zanimanja. Odgovori koje gradske uprave dostavljaju pokazuju različite modele stipendiranja, financiranja udžbenika, stipendiranja i kreditiranja, jednako kao i različit tempo obnove zgrada. Tek rijetki gradovi svim učenicima nabavljaju tzv. besplatne udžbenike, stipendiranje deficitarnih zanimanja uglavnom je tek jedan od kriterija (socijalni prevladava, slijedi ga darovitost). Pritom se još jednom pokazuje da je sjever Hrvatske tradicionalno više spreman ulagati u obrazovanje.
Umag je, primjerice, pokretač strateško razvojnog projekta koji obuhvaća izgradnju ili rekonstrukciju svih vrtića, osnovnih škola te gradnju srednje škole vlastitim sredstvima, uz korištenje državnih i fondova EU. Kroz taj je projekt izgrađen i prvi besplatni vrtić u Hrvatskoj, gdje od 1. travnja ove godine sva djeca (njih 600) imaju potpuno besplatni predškolski odgoj.
- Grad Umag je za odgoj i obrazovanje u 2016. utrošio 56,8 milijuna kuna, čime je izdvojio 36,76 posto svog proračuna, što je daleko iznad standarda Hrvatske i Europe, ističe gradonačelnik Vili Bassanese. Pred Umagom su zahvati rekonstrukcije sto godina stare područne škole Kmeti, i 60-ak godina stare škole Murine, za koju je u pripremi nova zgrada.
Zajedno su jači
Pozitivan primjer je i grad Buzet, koji i bez osnivačkih prava nad svojim školama, iz svog budžeta izdvaja oko pet posto sredstava. Slična situacija je s Vodnjanom, koji ulaže oko šest posto. Gradonačelnik Vodnjana Klaudio Vitasović ističe da u suradnji s Istarskom županijom, konstantno ulaže u obnovu i rekonstrukciju zgrada.
- Lako se dogovaramo sa Županijom. Prije nekoliko godina izgradili smo dio škole kako bismo omogućili nastavu u jutarnjoj smjeni. Udruženim sredstvima nabavili smo minibus za prijevoz učenika, a iz vlastitih sredstava plaćamo vozača, kaže Vitasović, koji je na čelu Vodnjana 16 godina.
Kako bi lokalne samouprave više ulagale u obrazovanje, prema njegovom je mišljenju, nužno da imaju veće prihode.
- Iz godine u godinu, prihoda je sve manje, a obveza više. To nam je veliki problem. Ne bih imao ništa protiv da gradovi budu osnivači škola na svom području, ali da za to imaju prihode iz državnoga proračuna koji će omogućiti kvalitetno funkcioniranje i ulaganje u škole - navodi Vitasović.
Zgrade iz 19. stoljeća
Za razliku od Vodnjana i Istarske županije, daleko slabija suradnja je, prema riječima pročelnice Andree Prugovečki Klepac, između grada Čazme i Bjelovarsko-bilogorske županije. U Čazmi je jedna osnovna i jedna srednja škola.
- Grad Čazma punih pet godina vodi bezuspješnu borbu za prijenos osnivačkih prava za osnovnu školu. Županija se oglušuje na naše dopise i uopće ne odgovara na naše traženje. Materijalni i prostorni uvjeti u našoj osnovnoj školi nisu u skladu s pedagoškim standardima i Grad smatra da bi kao osnivač omogućio školi mnogo bolje uvjete za rad, kaže Prugovečki Klepac.
Takav se odnos, jasno, odražava i na standard. Osnovna i srednja škola u Čazmi rade u dvije smjene, pri čemu osnovna ima pet područnih škola. Dvije od njih - Miklouš i Vrtlinska su, prema tvrdnjama pročelnice, zgrade iz 19. stoljeća. Jedna je građena 1870., druga 1890.
- Usprkos činjenici da nismo osnivač osnovne škole, Grad je u 2016. nabavio udžbenike i radne bilježnice za sve učenike, i za to iz proračuna izdvojio 607 tisuća kuna. I u ovoj godini planirana su sredstva za besplatne udžbenike, a od rujna planiramo i sufinanciranje prijevoza učenika srednje škole, objašnjava.
Upravo nesuradnja između županija i pripadajućih im gradova, dovodi do slabijih uvjeta rada u školama. Za dogradnju osnovne škole Čazma, u cilju prelaska u jednosmjensku nastavu, izrađena je projektna dokumentacija prije punih sedam godina. Pročelnica Prugovečki Klepac tvrdi da osnivač Bjelovarsko-bilogorska županija do danas nije pronašla način kako financirati provedbu tog projekta, s obzirom na to da svojih sredstava nema, a decentralizirana sredstva za dugotrajnu imovinu preusmjerava u otplatu kredita za izgrađene sportske dvorane.
Prema mišljenju dugogodišnjeg sindikalca i nastavnika Željka Stipića, Hrvatska je u decentralizaciju ušla s idejom da tako riješi pitanja koja se nisu uspjela riješiti centralističkim modelom, ali nažalost, decentralizacija u pogledu financiranja školstva nije ispunila očekivanja.
- Najbolji primjer je grad Zagreb, koji je godinama u vrhu prema određenim pokazateljima, no prema školstvu u Zagrebu ne vidimo da taj grad bolje stoji. Političke elite na lokalnoj razini ponašaju se prema obrazovanju jednako kao elite na državnoj razini; briga je uvijek deklarativna, komentira Stipić, uz napomenu da upravo zaposlenici u zagrebačkim školama imaju najveća zaostajanja plaća.
- To je primjer da višak novca ne donosi višak volje za boljim obrazovanjem, kritizira Stipić. Ne mislim, dodaje, da je decentralizacija sama za sebe loša, no bojim se da smo preuranjeno u to ušli. Obrazovanje se ne prepoznaje kao prioritet, kako na državnoj, tako ni na lokalnoj razini.
Bez iluzija
Stipić zbog toga nema iluziju da obećanja oporbe (SDP, HNS) o jačem ulaganju u obrazovanje i uvođenju reforme u gradovima i županijama u kojima osvoji vlast, mogu uroditi plodom. To je, kaže, ista fora, prodana već više puta, a rezultat je taj da ćemo jednoga dana ipak imati previše škola - ne zato što smo ih izgradili, nego zato što smo izgubili djecu padom nataliteta.
Sabina Glasovac, SDP-ova kandidatkinja za gradonačelnicu Zadra, u kojemu od devet osnovnih, tri rade u jednoj smjeni, u tom, pak, gradu vidi mogućnost za napredak obrazovanja pa umjesto sadašnjeg cenzusnog modela za dodjelu besplatnih udžbenika, najavljuje besplatne udžbenike svim đacima. Jednom od ključnih stavki navodi i potrebu za uvođenjem produžnog boravka u sve škole, ali i depolitizaciju ravnateljskih funkcija.
Čeka se novac iz EU
- Osigurat ćemo da politika makne prstiće od izbora ravnatelja u školama, navodi Glasovac.
A na državnoj razini, očekivalo se da će Hrvatska ući u projekt škologradnje kroz sredstva Europske unije, u razdoblju 2014.-2020. Međutim, kako su objasnili u Ministarstvu obrazovanja, kad je Europska komisija usporedila naše pokazatelje iz razdoblja 1991.-2015., pokazalo se da se broj djece u Hrvatskoj znatno smanjuje, s oko 450 tisuća na 323 tisuće. Zaključak je bio - imamo više škola no što su nam potrebe. Zbog takvog podatka, izračunatog na temelju prosjeka, Hrvatskoj nije omogućeno povlačenje sredstava iz fondova za gradnju i dogradnju škola.