Za devet dana u Francuskoj se održava prvi krug predsjedničkih izbora, koje mnogi drže najvažnijima u povijesti Pete republike, koja je Ustavom uspostavljena 1958. godine.
Nakon politički turbulentne 2016. u kojoj su Britanci glasali za Brexit, a Amerikanci izabrali Donalda Trumpa na čelo države, dosadašnja izborna "pravila" pala su u vodu, a najveće stranke, bilo da su centar lijevo ili centar-desno, više ne mogu očekivati sigurnu pobjedu u skoro ni jednoj europskoj državi (osim možda Njemačke, u kojoj će novog kancelara ili staru kancelarku dati SPD ili CDU).
U Francuskoj, čiji su predsjednici od 1981. godine dolazili ili iz redova socijalista (Mitterrand, Hollande) ili republikanaca (Chirac, Sarkozy), realne šanse za ulazak u drugi krug imaju četiri kandidata, od kojih je samo François Fillon član jedne od dviju najvećih stranaka. A po svemu sudeći, njegove su šanse za drugi krug manje nego ostalih kandidata, ponajviše zbog skandala s fiktivnim zapošljavanjem supruge i djece koje je novcem poreznih obveznika plaćao da ne rade ništa.
Prema jučerašnjoj anketi koju su za ugledni dnevni list Le Monde proveli iz agencije Ipsos-Sopra Sterna na 1509 potencijalnih birača, prvo mjesto s 22 posto glasova ispitanika dijele kandidatkinja Nacionalne fronte Marine Le Pen i kandidat vlastitog pokreta/stranke En Marche Emmanuel Macron. Nakon odličnog izdanja u dvije debate, barem prema gledateljima, na treće mjesto se s 20 posto glasova ispitanika probio kandidat radikalno lijevog pokreta Nesputana Francuska Jean-Luc Mélenchon, dok je s 19 posto glasova na četvrtom mjestu ranije spomenuti Fillon.
Benoît Hamon, kandidat socijalista čiji je povijesno nepopularni predsjednik François Hollande pametno odlučio da nema potrebe za sramoćenjem a la Baldasar na izborima, je daleko na petom mjestu s oko 7,5 posto podrške birača. Da ova anketa pretjerano ne odstupa od ostalih, pokazuju i dvije naknadne ankete koje se u podršci kandidatima razlikuju za maksimalno jedan posto.
Ako se centristički orijentirani Macron plasira u drugi krug, pobjeđuje u srazu s bilo kojim od preostala tri kandidata sa šansama za drugu krug, dok je situacija suprotna za kandidatkinju radikalne desnice Marine Le Pen, koja će prema dosadašnjim procjenama ujediniti glasače svojih suparnika i glatko izgubiti. Uđe li u drugi krug Mélenchon, pobjeđuje i Fillona i Le Pen, dok gubi od Macrona, piše Reuters.
I dok je podrška za Le Pen i Macrona uglavnom stabilna (ili u relativno blagom padu od 2 do 3 posto), Mélenchon se sve više diže što je pošteno uplašilo tržišta i politički mainstream. Dosad je kao jedina babaroga za vladajuće strukture u Francuskoj, ali i EU, bila Le Pen sa svojom anti-imigrantskom retorikom, jakim vezama s Rusijom i inzistiranjem na provođenju referenduma o izlasku Francuske iz EU, na što Vladimir Putin sigurno gleda sa smiješkom.
No, Mélenchon i njegovi radikalno lijevi prijedlozi (Le Figaro ga je naslovnici prozvao francuskim Hugom Chavezom) potencijalno će posijati još veću paniku među vladajućim strukturama. On se zalaže za skraćivanje radnog tjedna s 35 na 32 sata, odlazak u mirovinu u 60. godini, poreznu stopu od 100 posto za sve koji zarađuju više od 33.000 eura mjesečno i dizanje minimalne plaće i socijalnih davanja.
Osim toga, zastupa i napuštanje nuklearne energije (koja zadovoljava čak 75 posto potreba Francuske za električnom energijom), a Francusku bi povukao iz NATO pakta i redefinirao njihovu ulogu unutar EU, pri čemu se ne razlikuje mnogo od Le Pen. Na kraju, izbor Mélenchona kao predsjednika potencijalno bi značio i kraj sadašnjeg političkog sustava, budući da se on zalaže za ukidanje Pete republike, kako piše Jon Henley za Guardian.
Iako je rezultate prvog kruga nemoguće predvidjeti budući da se podrška za četiri kandidata po anketama nalazi gotovo u marginama statističke pogreške, vidljivo je da su Francuzi itekako razočarani sadašnjim političkim establishmentom. To se pogotovo odnosi na širu okolicu najvećih gradova iz koje najveću podršku crpi Marine Le Pen. Jednako tako, Le Pen je oštrijom retorikom prema imigrantima zagrabila glasačko tijelo republikanaca, a ekonomski lijevim stavovima je privukla, ironično, i nekadašnje glasače komunista na sjeveru Francuske.
Među tom populacijom birače sve više osvaja i Mélenchon koji je vjerojatno najveći dio potencijalnih glasova oteo kandidatu socijalista, stranke koju je napustio još 2008. godine. Razni investitori i poduzetnici stoga najveće nade polažu u Macrona koji je ideološki na lijevom centru, a ekonomski na desnom centru. On smatra da je sadašnji put Francuske neodrživ i da su reforme na tržištu rada nužne, a pokraj Fillona je i najprihvatljiviji kandidat Bruxellesu budući da članstvo u Uniji vidi kao priliku za napredak, a ne teret na leđima Francuza.
Ukratko, situacija je takva da ne bi bilo iznenađenje da drugi krug izbore kandidati radikalne ljevice i radikalne desnice, što znači da Francuskoj slijede korjenite promjene. Prema aktualnom predsjedniku Hollandeu sve to "miriše na loše", ali s obzirom na to da je imao pet godina da uvjeri naciju u bolje, njegovo mišljenje ima težinu kao i njegov rejting - zanemarivu.
