“Svakog gosta, tri dana dosta”, stara je izreka koja je prije deset godina doživjela i svoju filmsku ekranizaciju. No, za razliku od filma gdje je gost samo jedan, mještanima Šida, srijemskog gradića u Srbiji s nešto više od 17.000 žitelja smještenog na padinama Fruške gore i na granici s Hrvatskom, dosta je tisuća i tisuća gostiju pristiglih s Bliskog istoka, Azije, sjeverne Afrike...
Riječ je o nesretnicima, izbjeglicama i migrantima koji već godinama bježe od rata i neimaštine tražeći spas i bolji život u zapadnoj Europi. Kada je Viktor Orban prije godinu dana potpuno zatvorio granicu Europske unije i Srbije, naši istočni susjedi usmjerili su tisuće migranata na meku, zelenu granicu s Hrvatskom. Tako se i Šid našao na tzv. balkanskoj migrantskoj ruti. Svih 656.068 migranata, koliko ih je od 16. rujna 2015. do 9. ožujka 2016. prošlo kroz našu zemlju, prošli su i kroz Šid.
Napad nožem
No, ako je za Hrvatsku 9. ožujka problem masovnog priljeva izbjeglica riješen, za Šid se to ne može reći. U tri tamošnja prihvatna centra - Stanica (pokraj Željezničke postaje Šid), Principovac i Adaševci u posljednjih je pola godina, od 4500 koliko ih je u prosjeku u Srbiji, svakoga dana prisutno oko 1500 migranata. U Šidu čekaju telefonski poziv s graničnih prijelaza prema Mađarskoj - Horgoš i Kelebija, gdje sjeverni susjedi svakoga dana prime 15 do 20 ljudi. Centri u Šidu su otvorenog tipa, pa migranti slobodno iz njih izlaze, kreću se po gradiću, odlaze u trgovine, kafiće... I domaćima je to dozlogrdilo do te mjere da su prošle srijede Predragu Vukoviću, predsjedniku općine Šid, predali peticiju sa 1300 potpisa kojima traže hitno izmještanje centara s područja općine. Obrazložili su to strahom za svoju sigurnost, tvrdeći da je stopa kriminala posljednjih mjeseci porasla za desetak posto. Nedavno je u sitnim satima i jedan mladi stanovnik Šida nakon sukoba s migrantom uboden nožem... Sve to dijelu mještana bilo je i više nego dovoljno da zatraže odlazak migranata.
Na fotografiji: Imigranti u prihvatnom centru u Šidu
- Potpisala bih i ja da sam znala za peticiju. Nije mi ugodno jer su tu svakoga dana ispred naše kuće. Nisu nas, doduše, nikada napali ili nešto slično učinili, ali ostavljaju smeće iza sebe, bacaju nam ga u vrt, svaki dan moramo čistiti za njima - rekla je žena koja živi samo 200-tinjak metara od prihvatnog centra Stanica.
Da problema s migrantima ima, priznao je i Ivica Jović, predsjednik općinske komisije za migracije, no ističe da oni nisu takva opasnost za sigurnost mještana kako se želi prikazati.
Uhićeni kradljivci
- Ima sitnih krađa u trgovinama, na benzinskim crpkama, po vrtovima, ali to se sve i procesuira. Imali smo 26 prijavljenih slučaja krađa i za sve su počinitelji uhvaćeni na licu mjesta, a u večernjim i noćnim satima veća je prisutnost policije na ulicama. Na žalost, dogodio se i taj nemili slučaj u kojem je jedan naš sumještanin uboden nožem, ali to je bio obostrani konflikt u ranim jutarnjim satima. Počinitelj se odmah predao. Meni je jasno da ima ljudi koji bi htjeli da izbjeglice više nisu kod nas, ali time ne bismo ništa riješili. Njima je Šid ucrtan na ruti i oni bi i dalje ovdje dolazili, a ako ne bismo imali centre, onda ne bismo nad njima imali baš nikakvu kontrolu. Zato je dobro da imamo prihvatne centre - poručio je Jović.
U centrima o migrantima skrbe brojni volonteri, a sve nadgleda državni Komesarijat za izbjeglica. U centru Stanica u subotu ih je bilo 474. Đuro Kuljanin iz Komesarijata kaže nam da dolaze iz 15 zemalja, no uglavnom je riječ o Pakistancima i Afganistancima, i to su većinom mlađe osobe, a 80 posto su samci.
Na fotografiji: Imigranti u prihvatnom centru u Šidu
- Budu ovdje od 15 dana do 2,5 mjeseca. Ovisi o tome kada dođu na red da ih Mađari puste. Kod nas je migracija svakodnevna, 20-ak ih ode, a iz Beograda isto toliko dođe. Puno ih pokušava ući u Hrvatsku, iako ih mi odgovaramo. Uglavnom se svi vrate jer ih vaša policija pohvata. Jutros mi se vratio jedan koji je otišao prije tri dana. Rekao mi je da su ga uhvatili kod Zagreba - rekao nam je Kuljanin.
Ljutiti psi
Neki migranti koji su pokušali preko Hrvatske doći do zapadne Europe naveli su nam da im to više neće pasti na pamet. No, neki i dalje pokušavaju. Jedan mladi Marokanac već je četiri puta vraćen. Za razliku od njega, 18-godišnji Muhamed iz Mosula u Iraku ne planira u Hrvatsku. Obitelj mu se prije dvije godine rasula po Iraku i Europi. Cilj mu je doći do brata u Velikoj Britaniji, a u Mađarsku je već deset puta pokušao ilegalno ući.
- Mađarski policajci i psi su jako ljuti - trpko se smije. - Više neću ilegalno. Sada čekam svoj red. U Srbiji sam već četiri mjeseca, nakon što sam prije sedam mjeseci krenuo iz Turske i došao preko Bugarske. Doći će i moj red - nada se Muhamed, kao i Mahmadullah i Ikramullah, mladići iz Afganistana. Za razliku od njih, Pakistanci Osman i Ali odlučili su postati Srbi. Zatražit će azil, a već su si izabrali i nova imena.
Na fotografiji: Imigranti u prihvatnom centru u Šidu vrijeme krate druženjem i sportom
- Ja ću biti Zoki, Zoran, a Ali je odabrao ime Ljubiša. Fino je ovdje - rekao je Osman (Zoran) kombinirajući srpski i engleski. On i Ali (Ljubiša) dali su si truda i naučili dosta riječi zemlje koja ih je primila. Sada prevode sunarodnjacima.
Tučnjave
Volonteri i djelatnici Komesarijata za izbjeglice osim što paze na red, organiziraju igraonice za djecu, dijele hranu, nerijetko završe i u policiji zbog međusobnih tučnjava izbjeglica. Kažu da među njima ima i dosta maloljetnih delinkvenata koji su pušteni iz popravnih domova u zemljama sjeverne Afrike, a onda ih je val ponio prema Europi. S druge strane granice, pak, u Hrvatskoj, u Tovarniku, poučeni prošlogodišnjim iskustvom, “spavaju odjeveni i obuveni”. Ilegalci svakoga dana ulaze u našu zemlju, gdje ih naši policajci hvataju po poljima. No, dobar dio im i umakne. Od 9. ožujka do sada evidentirana su 1604 nezakonita prelaska, a u tom razdoblju u Hrvatskoj je podneseno 733 zahtjeva za međunarodnu zaštitu. U cijeloj prošloj godini taj broj bio je 217.