.jpg)
General H. R. McMaster novi je savjetnik za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika. To je postalo najosjetljivije mjesto u administraciji jer ga je nakon 20 dana morao napustiti general Michael Flynn zbog ilegalnih kontakata s ruskim ambasadorom, a viceadmiral Robert Harward je odbio to mjesto jer nije mogao birati suradnike.
No, mnogi već vide problem u McMasterovu imenovanju jer zagovara blaži pristup u uništavanju terorističke skupine Islamska država. Osim toga, on je protivnik zbližavanja s Rusijom.
Pukotina
Vrlo je dobar poznavatelj zbivanja na Balkanu i u svojoj je doktorskoj disertaciji “Pukotina u temeljima: Transformacija obrane” analizirao napade NATO-a na Srbiju 1999. godine. U radu se McMaster osvrnuo na manjak jasne strategije nakon pada Berlinskog zida, a posebno se fokusirao na pitanje učinkovitosti zračnih napada u postizanju vojnih i političkih ciljeva.
Visoka razina
Kosovo je jedan od oglednih primjeraka te ističe kako su se Srbi jako dobro organizirali, kako su protuzračnom obranom prisilili NATO-ove zrakoplove da lete visoko, što je umanjilo učinkovitost pogodaka, te da su vrlo uspješno koristili lažne mete - drvene tenkove, primjerice - koje su uništavane u uvjerenju da je riječ o pravom naoružanju. Posebno je interesantan dio u kojemu McMaster ističe kako su Srbi uspjeli “doći do neočekivano visoke razine informacija o savezničkim akcijama unatoč tehnološkoj inferiornosti”.
Njegov je zaključak da je tadašnja “jugoslavenska vlada imala pristup planovima NATO-a preko svojih špijuna u stožeru Saveza”. Osim njih, od velike su koristi za Beograd bili špijuni smješteni oko zrakoplovne baze u Avianu, koji su slali rana upozorenja o početku napada javljajući kad polijeću eskadrile. Iz razdoblja napada na Srbiju poznat je slučaj jednog francuskog časnika koji je uklonjen iz stožera jer je potvrđeno da je slao informacije Beogradu. NATO je, pak, imao malo informacija pa je zbog toga i napadnuta kineska ambasada.