Aktivni vulkan Sv. Helena u američkoj državi Washington 1980. godine bio je odgovoran za najveću erupciju u povijesti SAD-a (kao države, ne kao teritorija na kojem se nalazi).
Erupcija je bila toliko snažna da je raznijela cijeli sjeverni dio planine, čime je izazvan najveći odron zemlje ikad zabilježen. Stup dima i pepela digao se čak 24 kilometra u zrak, a lava iz vulkana je otopila sav snijeg i led na obroncima planine te izazvala blatnjave odrone. U posljedicama erupcije poginulo je 57 osoba, uništeno je 25 domova, 47 mostova i skoro 300 kilometara autoceste, a ukupna šteta je iznosila oko milijardu dolara.
Sveta Helena nije poznata samo po velikoj erupciji, nego i po unikatnoj unutrašnjosti za koju su znanstvenici ovih dana potvrdili da je zbunjujuće hladna za aktivni vulkan, piše David Grossman za Popular Science.
Uz pomoć 23 manje kontrolirane eksplozije tim znanstvenika predvođen Steveom Hansenom sa Sveučilišta u New Mexicu uspio je skupiti dovoljno podataka da sastavi seizmički prikaz visoke rezolucije unutrašnjosti planine, a koji pokazuje duboke kristalne strukture. Ono što slike nisu uspjele promaći je izvor topline, nego su otkrili meku stijenu tipičnu za takozvane "blatne vulkane", a ne magmatske.
- Ovako nešto nismo dosad vidjeli ispod aktivnog vulkanskog niza - rekao je Hansen za Science News.
Hansen je svoje istraživanje objavio u časopisu Nature Communications, a njegov rad zapravo postavlja više pitanja nego što daje odgovora. Za početak, odakle dolazi vrućina u vulkan Sveta Helena? Hansen smatra da bi izvor mogao biti susjedni vulkan Mount Adamas koji je zadnji put eruptirao u 950. godini.
- Magma u Svetu Helenu vjerojatno dolazi s područja ispod Mount Adamsa - rekao je Hansen. Opet, ostaje nejasno kako se to događa, to jest na koji to način jedan vulkan "pljačka" magmu od drugog.