Europska unija zabrinuta je da bi model isplate poticaja migrantima za povratak u svoju domovinu mogao uzrokovati znatne sekundarne migracije unutar EU, u kojima bi migranti mogli putovati u države koje nude najveće poticaje za povratak, piše Politico.
Većina država-članica EU migrantima nudi 'isplate za potpomognuti dobrovoljni povratak' - novčani iznos koji mogu dobiti ukoliko se dobrovoljno odluče na povratak u državu iz koje su stigli.
Europska komisija ranije je ovog mjeseca naglasila kako bi se iznos poticaja trebao ujednačiti na razini cijele Unije. Iako su pojedinačne države pozdravile tu inicijativu, za sada je nitko ne pokušava pretvoriti u praksu.
Iako je politika plaćanja migrantima za odlazak potencijalno opasna taktika, većina EU država ju je uvela kao način za oslobađanje svojih pretrpanih sustava zahtjeva za azil.
Predsjednik EK Jean-Claude Juncker iznio je statistiku prema kojoj samo trećina onih kojima je odbijen zahtjev za azilom uistinu i napuste države u kojima se nalaze. Takvo stanje stvari, tvrdi, 'nije održivo'.
Plaćanje naknade za dobrovoljni odlazak bitan je dio politike povratka, tvrdi neimenovani izvor iz EK.
- Što više migranata ode dobrovoljno, to ih manje treba zatvoriti i deportirati, rekao je.
No, velik je problem što iznosi potpora znatno variraju među zemljama članicama. Njemačka, primjerice, isplaćuje 1200 eura dobrovoljnim povratnicima. Francuska plaća 2500 eura. Austrija plaća 500 eura Afganistancima, Nigerijcima i migrantima iz Maroka.
Iznosi postaju još veći kad se u obzir uzmu i nefinancijske naknade - plaćanje karti, smještaja i drugih troškova. Francuska tako nudi iznose u protuvrijednosti od 7000 eura. Švedska nudi 3300 eura. No, s druge strane, Bugarska, Mađarska i Latvija nude samo 100 eura. Češka više ne nudi nikakve naknade.
Velike razlike među državama mogle bi stvoriti sekundarnu migracijsku ekonomiju - primjerice, izbjeglice iz Češke mogle bi putovati u Francusku kako bi tamo zatražile naknadu za dobrovoljni povratak.
Za sada ne postoje čvrste brojke događa li se to uistinu, no Anne Dussart, čelnica akcijske grupe za migracije europskog Caritasa smatra kako je izgledno.
- Ako usporedite nacionalnosti onih koji su se vratili u svoje države, iz svih EU država, vidljivo je da se iz jedne EU države vraća mnogo više njih nego iz drugih, rekla je.
Komisiju brine i drugi problem - ako države koje ih primaju znaju da se povratnici iz jedne države EU vraćaju s više novca nego iz neke druge, moglo bi dovesti do toga da se favoriziraju povratnici iz onih država koje nude veće naknade. Ipak, za sada još ne postoje dokazi da se to i događa.