Ne događa se često da se kao najutjecajnija osoba u nekoj tako velikoj organizaciji kakva je Europska unija spominje neki birokrat, pa makar to bio i onaj koji je najbliži velikom šefu. Ta je sudbina zadesila Martina Selmayra, sadašnjeg šefa kabineta predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera.
Selmayr ni prije nije bio nepoznata osoba u Bruxellesu, ni među novinarima i diplomatima Europske unije. Kao nekadašnji glasnogovornik u Europskoj komisiji, dok je radio za povjerenicu iz Luksemburga Viviane Reding, skoro svaki dan nastupao je u javnosti. Poslije toga je bio šef kabineta Viviane Reding dok je ona bila zadužena za pitanje pravosuđa, a glasnogovorništvo je prepustio svojoj tadašnjoj suradnici.
Međutim, Selmayr je postao planetarno poznat kad su se s njim i njegovom ulogom u Europskoj komisiji počeli baviti britanski mediji. Gotovo da nema novina na Otoku koje nisu pisale o njemu, čak mu je i BBC posvetio posebni desetominutni prilog. Postao je i predmet televizijskih emisija. Kako britanski mediji od početka postupka Brexita iznova saznaju mnoge stvari o Europskoj uniji, tako su se počeli više baviti i hijerarhijom Europske unije. A u njoj danas na samom vrhu vide Martina Selmayra kojega mnogi britanski mediji, ali i diplomati i političari smatraju pokretačem neke zavjere protiv Londona.
Sumnjiče ga da je izvor informacija koje cure sa sastanaka koje Juncker održava s britanskom premijerkom Theresom May, ali i s drugim premijerima. Opravdano ili ne, u njega se prvo uperuje prst čim nešto procuri. Pogotovo kad o tome pišu njemački mediji. Britanske su novine čak pisale da je Theresa May osobno zatražila od Junckera da smiri svoga šefa kabineta te da je išla toliko daleko da je čak i od njemačke kancelarke Angele Merkel zatražila da Juncker smijeni Selmayra.
Insajderske tvrdnje
Sami novinari u Bruxellesu ne žele otkriti tko im je izvor. Znaju da su, ako to učine jednom, gotovi što se tiče takvih “insajderskih” informacija. Ni oni koji su izvor nikad to neće priznati. I tako se može sumnjati u svakoga i svatko se može izvlačiti da nije izvor. Na Martina Selmayra su britanski mediji odmah posumnjali da je bio izvor njemačkom Frankfurter Allgemeine Zeitungu koji je pisao kako je navodno Theresa May klečala i molila za milost predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera na posljednjem sastanku te da je Juncker to prepričavao drugim predsjednicima vlada zemalja Europske unije. Navodno im je Juncker rekao da je May izgledala “očajno”, s velikim podočnjacima, tjeskobna i dotučena. Selmayra su britanski diplomati optuživali da želi minirati inače navodno konstruktivnu atmosferu koja vlada na večerama Junckera i britanske premijerke May.
No, Selmayr je osobno sve optužbe odbacio. On ne izlazi pred novinare službeno, iako je otvoren za neformalne razgovore s njima, jer kao dobar birokrat zapravo vrhunski poštuje strukturu institucije pa javne istupe prepušta onima koji su za to plaćeni, a to je vojska glasnogovornika koju ima Europska komisija. Najčešći način komunikacije Selmayru je Twitter i preko njega je poručio da on nije izvor informacija o sastanku Junckera i Therese May te da Juncker nikad nije rekao takve riječi o njoj, niti on i Juncker žele neuspjeh pregovora o Brexitu.
Baveći se Selmayrom, britanski se tabloidi vraćaju i na priče da je njegov djed bio njemački vojnik tijekom Drugoga svjetskog rata. U dijelu britanske javnosti uvijek ima veći utjecaj ako se neka priča plasira kao njemačka urota. Za to im ponekad služe i podsjećanja da je Junckerov šef kabineta Martin Selmayr, iako relativno mlad, već iskusan član vladajuće stranke CDU u Njemačkoj te Europske pučke stranke zbog čije je pobjede na europskim izborima Selmayr tu gdje je. Kao osobe koje su mu pomogle u karijeri spominju se važni stariji političari iz njemačkog CDU, pogotovo Elmar Brok, jedan od veterana među zastupnicima u Europskom parlamentu.
Utjecajniji od uloge
Rodom iz bivšega njemačkoga glavnoga grada Bonna, Selmayr je studirao pravo u Passauu, gradu blizu austrijske granice, Ženevi i londonskom King’s Collegeu. Ima doktorat iz prava i pravno iskustvo mu priznaju svi u EU. Njegovi suradnici kažu da uvijek sa sobom nosi Ugovor EU i sugeriraju kako on doslovno shvaća da je Europska komisija čuvar tog ugovora.
U odnosu na njegove prethodnike, jasno je da njegov utjecaj u Europskoj komisiji nadilazi njegovu službenu ulogu. Možda je to zbog njegove ambicije i ozbiljnosti kojom pristupa poslu ili zato što mu sam Jean-Claude Juncker, jedan od najiskusnijih europskih lidera, prepušta puno toga u ruke jer se sam želi baviti samo velikim političkim stvarima, a ne upravljati najvećom europskom birokracijom kakva je Europska komisija. I tako je Selmayr zapravo postao najutjecajnija osoba u Europskoj komisiji, uglavnom je on odlučio koji će povjerenik dobiti koji resor i tko će biti na ključnim funkcijama u hijerarhiji Europske komisije. Neki povjerenici privatno su se požalili da ne mogu izravno doći do svoga šefa Jean-Claudea Junckera, nego se i oni moraju javiti šefu Junckerova kabineta.
Jedni su se žalili da su privilegirani suradnici koji dolaze iz Europske pučke stranke (EPP), a drugi kažu da je on sklon raditi više u interesu velikih država. Prijašnja povjerenica iz Bugarske, koja je bila zadužena za proračun, navodno je i otišla zbog loših odnosa sa šefom kabineta predsjednika Junckera, iako to nije javno rekla. Selmayr je dobio nekoliko nadimaka od onih koji ga ne vole, kao i od onih koji mu se dive. Navodno ga čak i predsjednik Komisije, Juncker, zove “Strašilo”, a britanski mediji najčešće spominju nadimak “Rasputin”.
A najbliži suradnici kažu da je izvrstan kolega i šef, da cijeni sve, ali traži privrženost i odlučnost u radu.
Selmayr, koji i otprije ima impresivnu karijeru, do sadašnje je funkcije došao “luksemburškom vezom”. Dok je bio glasnogovornik, a potom i šef kabineta Viviane Reding, povjerenice iz Luksemburga zadužene za pravosuđe, on je uoči europskih izbora 2014. godine kao službenik Europske komisije uzeo neplaćeni dopust, uz mnoge kolegice i kolege iz svoje okoline, te se uključio u vođenje kampanje Jean-Claudea Junckera za predsjednika Europske komisije. Tada su ključne europske stranke prvi put na tim izborima isticale i kandidata za predsjednika Europske komisije, takozvanog Spitzenkandidatena.
Iako to nije izravno utjecalo na volju birača jer su oni glasali za zastupnike iz svojih nacionalnih stranaka, Europska pučka stranka dobila je najveći broj zastupničkih mjesta pa je time Juncker kao kandidat EPP-a postao i predsjednik Europske komisije. Njegov protukandidat Martin Schulz iz lijevog centra, Socijalista i demokrata, postao je predsjednik Europskoga parlamenta. Koliko je kampanja Junckerova tima mogla utjecati na to da glasači u Hrvatskoj glasaju za HDZ, Nijemci za CDU, a Mađari za Viktora Orbána, teško je reći. No, Juncker i njegov tim tu kampanju smatraju velikim iskustvom koje im sada pomaže u obnašanju dužnosti na čelu Europske komisije. Tijekom kampanje uspjeli su “proći i upoznati” sve države članice EU.
I nakon Junckera
Selmayr je bio aktivno uključen, a možda i ključna osoba, u sukobu koji je Europska komisija imala s hrvatskom Vladom na samom početku članstva 2013. godine zbog lex Perković, odnosno nagle promjene zakona o provedbi europskoga uhidbenog naloga. Njemačka je time bila nezadovoljna i to je doživjela kao nož u leđa i prevaru, za što je imala i potporu Europske komisije. Nakon velikog pritiska Europske komisije, posebno tadašnje povjerenice za pravosuđe Viviane Reding čiji je šef kabineta bio upravo Martin Selmayr, Hrvatska je zakon vratila na staro, a nakon toga su Josip Perković i Zdravko Mustač izručeni Njemačkoj gdje su i osuđeni. Komisija je tada Hrvatskoj prijetila i blokiranjem novca iz fondova EU.
Točno je tri godine prošlo otkad je Juncker postao predsjednik Europske komisije i vjerojatno će do kraja mandata, dakle još dvije godine, šef njegova kabineta biti Selmayr. Svi koji znaju kako sada funkcionira Europska komisija, vjeruju da bi Juncker prije dao ostavku, nego smijenio svoga šefa kabineta, što govori o stvarnoj moći koju ima Selmayr. No, kada i završi mandat sadašnjeg predsjednika Komisije, koja god bila Junckerova sudbina, može se očekivati da će Martin Selmayr imati budućnost u institucijama Europske unije.