U prvom tjednu svojeg prvog pravog novinarskog posla, Clare Hollingworth je došla do svjetske ekskluzive stoljeća. Vozila se sama na cesti između Gleiwitza u Njemačkoj i Katowica u Poljskoj, i kada je vjetar podigao ceradu koja je skrivala pogled na njemačku stranu doline, vidjela je početak Drugog svjetskog rata, piše New York Times.
- Veliki broj vojnika, doslovno stotine tenkova, oklopnih vozila i topova bio je skriven u dolini, rekla je svojem uredniku u Daily Telegraphu, kada ga je nazvala iz Katowica.
Bilo je to 28. kolovoza 1939., a Hitlerove su snage ušle u Poljsku 1. rujna. Hollingworth su probudile ekplozije, vidjela je njemačke bombardere iznad Katowica i potom je nazvala prijatelja u britanskoj ambasadi u Varšavi.
- Rat je počeo! - povikala je.
- Jesi li sigurna, stara? - odgovorio joj je. Unatoč njezinom članku, britanski su dužnosnici i dalje mislili da je rat barem tjednima daleko. Umjesto odgovora, gurnula je slušalicu kroz prozor dok su prolazili tenkovi.
U sljedeća četiri desetljeća, Hollingworth je pratila brojne konflikte: Drugi svjetski rat u Istočnoj Europi, na Balkanu i u Sjevernoj Africi, građanske ratove u Grčkoj i Alžiru, sukobe između Arapa i Židova u ranim danima britanske vladavine nad Palestinom te rat u Vijetnamu.
Pisala je za Telegraph, Guardian, International Herald Tribune i Wall Street Journal. Imala je toliko dobar osjećaj za razotkrivanje tajni da su je često optuživali da je špijunka - i Britanci i lokalne vlasti.
Dobila je prvi intervju s iranskim šahom Muhamedom Rezom Palavijem 1941., kao i zadnji, nakon što ga je svrgnuo ajatolah Ruholah Homeini 1979. Bila je jedini reporter koji je izvještavao o sukobu između Indije i Pakistana 1965. godine, nakon što je dobila dozvolu od stare poznanice Indire Gandhi, tadašnje ministrice informiranja.
Bila je jedan od prvih zapadnih novinara koja je redovito izvještavala iz Kine. Otkrila je identitet 'trećeg čovjeka' - britanskog obavještajca Kima Philbyja koji je u tajnosti radio za sovjetski KGB. Prva je otkrila i planove SAD-a za mirovne pregovore s Vijetnamom.
Nikad nije bila toliko sretna, rekla je, kao kad je putovala svijetom samo s četkicom za zube, pisaćim strojem i, ako treba, revolverom. Često je spavala u kamionima i rovovima, znala je provesti noć zakopana u pustinjskom pijesku. Da je prije 20 godina nije izdao vid, rado bi nastavila raditi isti posao do kraja života.
- Moram priznati da uživam biti u ratu, rekla je Telegraphu 2011., pred svoj 100. rođendan.
Iako je službeno bila umirovljena i imala je gotovo 80 godina, svjedoci su je vidjeli 1989. na trgu Tiananmen u Pekingu kako se penje na rasvjetni stup u safari jakni, kako bi bolje vidjela prosvjede.
Redovito je spavala na podu svojeg stana u Hong Kongu, gdje je živjela od početka 80-ih godina, samo kako se 'ne bi smekšala'.
Hollingworth je rođena 10. listopada 1911. pored Leicestera. Njezina dobrostojeća obitelj imala je tvornicu obuće, a njezini su roditelji očekivali kako će živjeti pristojnim životom, biti dobra supruga, baviti se dobrotvornim akcijama i lovom.
Kada je prekinula zaruke s uglednim mladićem, sablaznila je majku odlukom da će postati novinarka. - Moja majka je mislila da je novinarstvo vrlo prizemno, poput obrta. Nije vjerovala ničemu što pišu, i mislila je da je za njih jedino prikladan ulaz za poslugu, izjavila je u jednom intervjuu.
Tridesetih godina prošlog stoljeća studirala je istočnoeuropske studije i slavistiku na University Collegeu u Londonu, a potom na Sveučilištu u Zagrebu gdje je došla kako bi naučila hrvatski. Radila je za Sindikat Lige naroda, koji ju je poslao u Varšavu 1939. Tamo je pomogla tisućama izbjeglica iz Sudeta, oblasti u Čehoslovačkoj koju su nacisti pripojili 1938. Pisala je o njihovim nedaćama za male listove u Londonu, nakon čega ju je Telegraph zaposlio kao dopisnicu.
Sljedećih 40 godina jurila je za opasnošću. Često je govorila kako se na najopasnijim mjestima skrivaju najbolje priče.
Njezinu smrt u utorak je potvrdio njezin pranećak i biograf Patrick Garrett. Umrla je u dobi od 105 godina. Do kraja života spavala je s pasošem i parom cipela na dohvat ruke, u nadi da će je netko pozvati da izvještava o ratu negdje u svijetu.