Prije dva dana senatorica iz Massachusettsa Elizabeth Warren došla je za govornicu američkog Senata i počela s čitanjem pisma Corette Scott King, udovice velikog borca za ljudska prava Martina Luthera Kinga. Pismo u pitanju gospođa King napisala je prije 30 godina u povodu tadašnje nominacije Jeffa Sessionsa za federalnog suca.
Gospođa King upozorila je na diskriminirajući odnos Sessionsa, tada državnog tužitelja u Alabami, prema Afroamerikancima, pišući da je "iskoristio veliku moć svojeg ureda da naruši pravo glasanja crnih građana u okrugu u kojem bi sada htio postati sudac".
Tog istog Jeffa Sessionsa predsjednik Trump nominirao je za poziciju ministra pravosuđa SAD-a, ali prije nego je mogao doći na poziciju, njegovo imenovanje trebao je potvrditi Senat. Tijekom rasprave o imenovanju Elizabeth Warren je pismom gospođe King htjela podsjetiti na problematičnu prošlost kandidata, u tome trenutku i dalje senatora iz Alabame, prije nego je vođa republikanske većine Mitch McConnell prekinuo njezin govor optužbom da vrijeđa ugled kolege senatora i zahvaljujući arhaičnim pravilu dao na glasanje prijedlog da joj se zabrani nastavak govora, što je republikanska većina i učinila.
Warren je čitanje pisma dovršila izvan Senata, u direktnom streamu na internetu, a tisuće Amerikanaca i gotovo svi demokratski političari pohrlili su u njezinu obranu. Na Twitteru je uskoro osvanuo hashtag #LetLizspeak (Pustite Liz da govori), a 67-godišnja senatorica učvrstila je svoju poziciju glavne kritičarke Donalda Trumpa.
Nije se željela kandidirati 2016.
Za Elizabeth Warren ovo nije nova uloga. Ovu političarku progresivna ljevica već godinama smatra svojim ključnim glasom, zbog čega je u zoru priprema za izbore 2016. pokrenuta i velika kampanja s namjerom da se Warren kandidira za predsjednicu SAD-a. Senatorica je prijedlog odbila, a ulogu šampiona ljevice u utrci za demokratsku nominaciju preuzeo je senator iz Vermonta Bernie Sanders.
Iako mu je bilo 75 godina na leđima, iako se deklarirao kao "demokratski socijalist" u državi u kojoj su birači socijalizam godinama gledali kao apsolutni "no no" kod kandidata, Sanders je vodio sjajnu, afirmativnu kampanju koja je u jednom trenutku ozbiljno zabrinula ogromnu mašineriju Hillary Clinton. I to uz činjenicu da je Sanders odbijao primati donacije veće od 200 dolara i odbijao koristiti pomoć Super PAC-ova preko kojih moćni poduzetnici upumpavaju ogromne količine novaca u izborni proces i time neizbježno zadužuju političare koje su ih poduprli.
No, udruženim snagama najviših tijela Demokratske strane i dijela liberalnih medija (poput New York Timesa, koji je revidirao članke svojih novinara o Sandersu) Clinton je ipak dobila nominaciju i ušla u utrku za predsjednicu SAD-a u kojoj je na kraju izgubila od Donalda Trumpa.
Clinton nije pomogla ni potpora senatorice Warren koja je u njezin tabor uskočila tek kad je bilo očito da Sanders više nema šansi, ali je potom bez zadrške napadala Trumpa i to najčešće preko njemu toliko dragog Twittera. 'Liz' je Trump prozivala zbog cijelog niza stvari, od njegovog prostačkog i seksističkog rječnika, do ekonomske politike koja se kod novog predsjednika uglavnom svodi na fraze, a vrlo rijetko na konkretne prijedloge. Kao na svaki drugi oblik kritike, osjetljivi Trump burno je reagirao na njezine rečenice, sipajući uvrede žestinom koju je valjda doživjela samo Rossie O'Donnell.
Između ostalog, Trump je Warren prozvao 'Pocahontas', zbog optužbi od prije nekoliko godina u kojima se tvrdilo da je Warren izmislila svoje indijansko porijeklo kako bi lakše došla do posla na sveučilištu, iako su njezini kolege i sveučilišta na kojima je radila odreda rekli da to uopće nije bio faktor pri njenom zapošljavanju. Sama Warren i njezin brat rekli su da su o porijeklu saznali od svoje bake, što ne zvuči kao nimalo egzaktna potvrda, zbog čega taj slučaj i dalje ostaje njezina najveća mrlja. U svakom slučaju, bitka kritiziranja i nadmudrivanja s Trumpom započeta prošle godine s vremenom je samo ojačala, a njezina dva protagonista ne mogu biti različitiji nego što jesu.
Odrastanje u siromaštvu i uspon u karijeri
Elizabeth Warren rođena je kao četvrto dijete u radničkoj obitelji u Oklahomi, a zbog skromnih primanja svojih roditelja, već je od trinaeste godine morala konobariti kako bi njezina obitelj lakše podnijela teret medicinskih troškova i smanjenja plaće njezinog oca, podvornika u školi koji je doživio srčani udar kad je njoj bilo 12. U srednjoj školi istaknula se kao vrsna debatantica te je na temelju svojih retoričkih vještina dobila stipendiju Sveučilišta George Washington, koji je napustila nakon dvije godine kako bi se udala za svojeg dečka iz srednje škole Jima Warren koji je u Houstonu dobio posao kao inženjer NASA-e.
Warren je prvu diplomu, iz audiologije, dobila na Sveučilištu Houston, te je radila s djecom s poteškoćama u razvoju u javnoj školi. Nakon toga se s mužem preselila u New Jersey, dobila dijete i potom se upisala na pravni fakultet Rutgers School of Law. U međuvremenu je dobila drugo dijete, zatim diplomirala, položila pravosudni ispit te od kuće počela raditi kao odvjetnica. Uskoro se razvela s prvim mužem te 1980. udala za profesora prava Brucea Manna s kojim je i danas u braku.
Svoju karijeru predavača započela je na Rutgersu, a tijekom prvih 15 godina karijere radila je kao profesorica na više fakulteta u SAD-u, te je naposljetku 1995. zaposlena kao stalna profesorica prava na Harvardu, specijalizirana za komercijalno pravo i pravo vezano uz bankrot. Na svojem je polju postala vrlo cijenjena i citirana znanstvenica te su njezin savjet od sredine 90-ih počele tražiti i mnoge agencije i uredi državne vlasti, iako ih ponekad nisu slušali, u pravilu na vlastitu štetu.
Warren je postala izuzetno utjecajna s izbijanjem globalne financijske krize 2008. godine kada ju je tadašnji vođa senatske većine Harry Ried imenovao na čelo panela koji je nadzirao provedbu Hitnog ekonomskog stabilizacijskog plana, donesenog s ciljem da sanira enormnu štetu napravljenu nenaplativim "junk" hipotekarnim kreditima kojima su velike banke napumpale američku ekonomiju.
Poznata je i po tome da je godinama bila najglasniji zagovornik osnivanja Agencije za zaštitu potrošača, što je napokon učinjeno ogromnim Dodd-Frank zakonom koji je donesen 2010. godine s ciljem da obuzda rizično i nemoralno ponašanje Wall Streeta (istim onim čiju reviziju je Trump naredio prošli tjedan). Warren je bila jedna od glavni kreatora agencije, ali je Obama naposljetku nije imenovao direktoricom u strahu od opozicije republikanaca koji su je smatrali previše agresivno nastrojenom prema Wall Streetu.
'Noćna mora Wall Streeta'
Tih je godina Warren sve više bila prisutna u medijima i dokumentarcima koji se bave uzrocima i posljedicama izbijanja krize, a postala je poznata po oštroj i beskompromisnoj kritici banaka i rejting agencija koje su prvo izazvale krizu i bacile na prosjački štap milijune ljudi, a potom same bile izbavljene stotinama milijardi američki dolara tih istih poreznih obveznika, po načelu da su "prevelike da bi propale".
Svoju popularnost Warren je 2012. godine potvrdila ulaskom u politiku i pobjedom na izborima u Massachusettsu za mjesto u američkom senatu koje je dotad držao republikanac Scott Brown (a prije njega pokojni Ted Kennedy). Od tih izbora njezin je uspon neprekidan, a kritike velikih banaka postale još žešće, tijekom čega nije jednom istaknula da je Obamina administracija napravila premalo da obuzda njihovo ponašanje.
- Moramo se vratiti vođenju države u interesu američkih obitelji, a ne velikih financijskih institucija - kao mantru je ponavljala Warren, a mediji su je prozvali "noćnom morom Wall Streeta".
Valja napomenuti da senatorica Warren pritom nije samo lijevi populist, nego vrlo promišljena političarka koja itekako vjeruje u kapitalizam, ali onaj s jasnim pravilima, jednakima za sve. Tako je prošle godine održala opsežan govor o važnosti tržišnog natjecanja i opasnosti monopola i oligopola u američkoj ekonomiji, s jasnim naglaskom na perspektivu potrošača i radnika, ali i zdravlja ekonomije općenito. Zlobnici bi rekli da Donald Trump govor te dužine nije u stanju ni pročitati (memo od jedne stranice sad je norma u Ovalnom uredu, kaže Washington Post), a kamoli sastaviti.
Otkada je Trump dobio izbore, Warren figurira kao jedna od ranih kandidata za demokratsku nominaciju 2020., iako se ona o tome odbija izjasniti, govoreći da je prerano za takva nagađanja. Kako uz Bernieja Sandersa drži vodeću ulogu u opoziciji Trumpu, pritisak na nju će postat će sve veći, iako je prije svega 2018. godine čeka nimalo jednostavna bitka za očuvanje pozicije u Senatu.
Warren 2020.?
I dok je na početku spominjani potez Mitcha McConnella nesumnjivo ojačao njezinu poziciju među ljevicom i liberalima (ne u ekonomskim pitanjima), neki analitičari u Washingtonu tvrde da republikanci zapravo zadovoljno trljaju ruke jer prema njihovom mišljenju Warren nikada neće imati dovoljno široku bazu među neodlučnim biračima da bi bila ozbiljan kandidat na predsjedničkim izborima. No, isto su govorili i za Sandersa, a još više za Trumpa pa su sva ta predviđanja spektakularno pala u vodu.
Ima li Warren šanse da postane predsjednica, pod pretpostavkom da se 2020. zaista kandidira, osvoji demokratsku nominaciju, a Trump uđe u utrku za drugi mandat? Da citiramo senatoricu, o tome još daleko prerano govoriti, ali dojam je da će s odmicanjem Trumpovog mandata Warren sve više jačati. Ne treba zaboraviti da su sadašnjeg predsjednika u Bijelu kuću doveli glasovi razočarane (bijele) srednje i siromašne klase (iz takozavnih Rust Belt država), ljudi koji su proteklim desetljećima gledali kako gube poslove i kako zarađuju sve manje, dok je istovremeno jednakost u Americi došla na razine neviđene još od 20-ih godina prošlog stoljeća, taman prije izbijanja Velike depresije. Onih 1 posto koji imaju kao ostalih 99 posto nije samo mantra "Occupy" pokreta, nego surova relanost.
Trump se u kampanji pokazivao kao zaštitnik tih razočaranih ljudi, kao čovjek koji će vratiti poslove i koji će "Ameriku ponovno učiniti velikom", ali njegovi prvi potezi otkrivaju da je to vrlo upitno. Trumpov kabinet daleko je najbogatiji u povijesti, sastavljen od ljudi koji su milijune zaradili kao bankari Goldman Sachsa (Gary Cohn i Steve Bannon, Steven Mnuchin), direktori najvećih naftnih kompanija (Rex Tillerson, Exon Mobil) ili su se u bogatstvo priženili, kao Betsy DeVos. Neki od njih su veliki novac zaradili i trgovanjem dugova iz zloglasnih hipotekarnih kredita koji su uzrokovali krizu 2008. godine. Uostalom i sam Trump rođen je sa zlatnom žlicom u ustima, a tijekom kampanje se hvalio da nije plaćao federalne poreze jer je iskoristio rupe u zakonu (usput je i nekoliko puta bankrotirao). Uz takve biografije, čini se pomalo nerealnim očekivati da će im "vodoinstalater Joe", da parafraziramo Johna McCaina iz njegove kampanje 2008., biti prvi na listi prioriteta.
Uredbom kojom se naređuje revizija Dodd-Frank zakona, Trump je i konkretnim potezom pokazao da mu mali ljudi nisu toliko bitni kao velike banke, što jednako važi i za pokušaj opoziva ObamaCarea, koji nesavršen kakav jest, ipak osigurava bazično zdravstveno osiguranje za milijune ljudi koji ga u suprotnome ne bi imali. Tu na scenu nastupa Elizabeth Warren, žena koja i sama zna što znači biti siromašan, koja je uspjela zbog vlastitog truda i intelekta, a ne naslijeđenog bogatstva i koja se već godinama bori za one ljude kojima je Trump obećao poslove i bolji život.
Jednom kad postane očito da se to obećanje neće ostvariti, republikanci će teško ušutkati Liz.