Hoće li Rusi moći piti Coca-Colu te koristiti Google i Windowse, ali i hoće li američki Boeing moći nastaviti nesmetanu proizvodnju svojih putničkih zrakoplova, a Međunarodna svemirska postaja staviti ključ u bravu?
To su samo neka od pitanja koja su se počela pojavljivati nakon što su si SAD i Rusija međusobno zaprijetili uvođenjem sankcija. Samo dva tjedna nakon dva srdačna sastanka - jednog službenog od 2 sata i 15 minuta i drugog neslužbenog, jednosatnog, nakon večere - predsjednika Rusije i SAD-a, Vladimira Putina i Donalda Trumpa, američko-ruski odnosi stropoštali su se na najnižu razinu od raspada SSSR-a.
Naime, američki Kongres odobrio je još jedan paket dosad najdrastičnijih ekonomskih sankcija protiv Rusije, što je zaprepastilo i Bruxelles. Iako to mora još potvrditi Senat pa potpisati Trump, Moskva već priprema odgovor kojim namjerava nauditi SAD-u. “Odgovor SAD-u mora biti simetričan i adekvatan, ali bolniji za Amerikance”, rekao je Konstantin Kosačov, predsjednik Odbora za vanjsku politiku ruskog parlamenta.
Gubici
Kako god bilo, sankcije koje su osmislili bolno će udariti na oba gospodarstva. Poslovni sektor u obje države već rogobori protiv američkih, odnosno ruskih kontramjera jer će udariti po džepu mnoge korporacije pa se već kalkulira da bi obostrani gubici mogli biti izraženi u milijardama. Prema zamisli američke strane, sankcije će udariti po ruskim projektima vađenja nafte i plina te gradnji naftovoda i plinovoda, ali bi uzdrmale i ruski informatičko-tehnološki sektor. Vodeće ruske energetske tvrtke Rosnjeft, Gazprom, Lukoil, Gazprom Njeft i Surgutnjeftegaz bile bi zakinute za nabavu suvremene tehnologije (Rusi nemaju svoju tehnologiju za bušenje nafte na velikim dubinama u polarnim uvjetima, nego koriste američku).
Uz to bi bile onemogućene za zajedničke projekte s američkim naftnim kompanijama poput ExxonMobila i Chevrona, koje surađuju s tim ruskim tvrtkama. Gubitak bi bio obostran jer vodeće američke tvrtke žele vaditi naftu u Rusiji. Zbog obustave prodaje tehnologije upitni bi postali i neki ruski strateški projekti kao što su Turski tok, Sjeverni tok 2 i Sahalin 2. Američkim tvrtkama zabranilo bi se da ulažu u Rusiju u projekte vrednije od 10 milijuna dolara ili da sudjeluju u privatizaciji ruskih tvrtki. Rusi se boje da bi to izazvalo bijeg stranog, ali i vlastitog kapitala - vezanog uz američke tvrtke - iz Rusije, što bi usporilo rast BDP-a, koji je krenuo prema gore, za 0,7-0,8 posto.
Plin i nafta
S druge strane, Kremlj je već, piše moskovski Komersant, pripremio niz drakonskih uzvratnih mjera koje će, kako kaže Aleksej Arbatov iz ruskog Centra za međunarodnu sigurnost, pogoditi obje strane. Također upozorava da bi “naši potencijalni odgovori mogli ispasti natezanje vlastitih ušiju”. Arbatov ističe da američke sankcije udaraju u najbolnije rusko mjesto - plin i naftu te da bi učinkovitiji odgovor bila reforma gospodarstva kako bi se izvuklo iz kandži ovisnosti o nafti i plinu.
No, Kremlj najavljuje mjere, i to od protjerivanja 35 američkih diplomata iz Rusije (SAD je 2016. protjerao toliko ruskih), preko “nacionalizacije” vile i skladišta američke ambasade do uskraćivanja podrške SAD-u u Vijeću sigurnosti UN-a oko Sj. Koreje. Uz to, puno su važnije ruske ekonomske mjere. Jedna od njih je zabrana prodaje obogaćenog urana za američke nuklearke. Ruski uran pokriva 20 posto tog američkog tržišta. SAD će, piše Komersant, morati tražiti zamjenu, a Rusija kupca. Tržište je, napominje list, suženo, ali će SAD prije naći zamjenu za kupnju, nego Rusija za prodaju.
Pucanj u nogu
Drugi udarac je zabrana prodaje ruskog titana koji se koristi u proizvodnji Boeinga. Najveću buru u ruskoj javnosti izazvala je mogućnost smanjenja proizvodnje i prodaje proizvoda Coca-Cole, Pepsi-Cole i McDonald’sa, koji u Rusiji imaju tvornice. “Zašto mi ne bismo Coca-Coli i hamburgerima udarili sankcije i onemogućili uvoz u Rusiju”, predlaže zastupnik Nikolaj Gerasimenko. Rusi razmišljaju i o onemogućavanju rada Googleu, Facebooku, Appleu, Adobeu i Microsoftu. Prema mišljenju nekih ruskih analitičara, obustava tih “usluga” mogla bi izazvati reakciju građana, pogotovo kako nadoknaditi i zamijeniti Windowse?!
No, u pitanju su još i Mars, Pedigree i Whiskas. Zanimljivo je da je sankcijama ugrožena i Međunarodna svemirska postaja u kojoj rade ruski i američki astronauti, a bez “Amerikanaca koji to izdašno sufinanciraju” cijeli bi program postao upitan, čak bi mu prijetilo i gašenje. “Rusija bi time pucala sebi u nogu”, zaključuje Andrej Ionov, predsjednik Ruske svemirske akademije.
I Ronald Reagan udario na plinovod
Ovo nisu prve tako drastične sankcije SAD-a protiv Rusije. Ako se izuzme potpuna blokada sovjetske Rusije u 20-im godinama 20. stoljeća nakon što su boljševici preuzeli vlast, američki predsjednik John F. Kennedy je 1962. uvjerio tadašnje europske saveznike i članice NATO-a da odustanu od prodaje SSSR-u cijevi za tada najveći projekt komunističkog režima - naftovod Družba kojim su Rusi namjeravali dostavljati i prodavati svoju naftu Istočnoj, a u perspektivi i Zapadnoj Europi. SAD je tada bio najveći opskrbljivač Europe naftom.
Točno 20 godina poslije, 1982., tadašnji američki predsjednik Ronald Reagan uveo je embargo na prodaju zapadne tehnologije za gradnju plinovoda Urengoj - Pomari - Užgorod kojim se Istočna Europa namjeravala opskrbljivati ruskim plinom. SAD je već na jesen 1982. godine odustao od embarga pod pritiskom Njemačke, Velike Britanije i Francuske čije su tvrtke sa Sovjetima sklopile ugovor o prodaji tehnologije.
Amerikanci žele Rusima onemogućiti:
- kupnju tehnologije za bušenje nafte na velikim dubinama u polarnim uvjetima
- kupnju cijevi za plinovode i naftovode
- kupnju IT tehnologije
- američka ulaganja u Rusiju veća od deset milijuna dolara
- zajedničke projekte s američkim energetskim tvrtkama
Rusi žele Amerikancima onemogućiti:
- prodaju proizvoda Coca-Cole, Pepsi-Cole, Marsa i Whiskasa
- uporabu Googlea, Facebooka, Applea, Adobea i Microsofta u Rusiji
- prodaju titana (za Boeing)
- prodaju obogaćenog urana za američke nuklearke
- potporu u obuzdavanju Sjeverne Koreje