REALITY NA BALKANU

SEKS, TUČNJAVE, POKUŠAJ SAMOUBOJSTVA... Silno popularni show podijelio Srbiju: 'Iako se kod vas ne prikazuje na TV-u, jako je gledan i u Hrvatskoj'

    AUTOR:
    • Snježana Pavić

  • OBJAVLJENO:
  • 18.02.2017. u 21:54

“Parovi” su podijelili Srbiju. Za većinu to je dno dna, za druge to je stvarna Srbija s ljudima koji nisu ništa lošiji od njihovih političara i tajkuna

Ljuba je naglašeno atraktivna žena duge, ispeglane crne kose i velikih umjetnih noktiju. Razvedena majka dvoje djece iz beogradskog predgrađa prijavila se prije četiri godine za sudjelovanje u “Farmi”, Pinkovu reality programu. Zamolila je dečka da joj tih par mjeseci pripazi na djecu. Čuvao ih je tako da joj je zaveo stariju kćer, tada 16-godišnju Aleksandru. I majka i kćer bile su lude za njim. Kad je Ljuba Subotić izašla iz “Farme”, Aleksandra je rodila djevojčicu. Danas su obje u Parovima beogradske TV Happy, trenutno najpopularnijem realityju u Srbiji, a vjerojatno i regiji. Osim majke (37) i kćeri (20), u programu se pojavljuje i fatalni tip, nabildani i istetovirani Aleksandar Čabarkapa (36). Doduše, samo glasom, jer je u zatvoru. Javlja se u program telefonom, vrijeđa jednu i drugu. Sada tvrdi da nema veze ni s njima ni s djetetom.

Nakon izlaska iz rodilišta Aleksandra nije htjela čuti za majku. Ubrzo je Čabarkapa završio u zatvoru, pa se maloljetna djevojka s bebom sklonila kod svog oca, Karađorđa Subotića (47). Ocu njenog djeteta Aleksandru Čabarkapi sudilo se da je pokušao ubiti Karađorđa. Na kraju mu to nisu uspjeli dokazati, ali je Čabarkapa nedavno osuđen na pet godina zbog drugih nedjela: nasilničkog ponašanja, pokušaja iznude i prijetnje kašikarom. I Karađorđe je bio u zatvoru prije nekoliko godina, zbog iznude. Za to je vrijeme desetak godina mlađi Čabarkapa preuzeo kontrolu nad Kaluđericom, divljim prigradskim naseljem u kojem svi žive. I nad Karađorđevom obitelji.

Lažne optužbe

Je li Čabarkapa zaveo prvo Ljubu, a onda i 16-godišnju kćer samo da bi se osvetio Karađorđu, jer ga je prijavio za pokušaj ubojstva? “Ja sam bio s njegovom ženom, snahom i bratanicom”, pohvalio se Čabarkapa ne u TV rijalitiju, nego u završnim riječima u sudnici Višeg suda u Beogradu u prosincu. Žalio se da je lažno optužen. “Karađorđe Subotić me je optužio jer smatra da sam uništio njegovu porodicu i da sam mu silovao kćer. Ali teraćemo se mi još, sigurno”, zaprijetio je s optuženičke klupe. Ljubu i Aleksandru on sad naziva eskort damama, a 2013. se dao slikati zagrljen s Ljubinom kćeri. Kako je još bila maloljetna, djevojci su tabloidi zamaglili lice, ali ne i ogroman dekolte.

Aleksandra je Čabarkapu posjećivala u zatvoru, pisala mu pisma dok su je majka i otac odgovarali od te veze. Čabarkapa danas ne želi čuti za nju i malu Magdalenu. Iz zatvora je oženio svoju dugogodišnju djevojku Klaudiju, koja mu je nedavno rodila četvrto dijete. “I ona se pojavi kod nas, skuha nešto pa donese”, kaže Milomir Marić, poznati srpski novinar, glavni urednik srpske televizije Happy i tvorac “Parova”.

 

Kriminal-šik

Sapunica je krenula dok je Ljuba bila na Pinkovoj “Farmi”, drugom rijalitiju, a Marić je potom i nju i njenu kćer pozvao u “Parove”. Dok su one zatvorene mjesecima na snimanju, malu Magdalenu čuva djed Karađorđe, bivši Ljubin muž. Majka i kći ponovo su bliske. Aleksandra i Ljuba atraktivne su na način turbo folk pjevačica, kao i većina sudionica Parova: iskvarcane, polugole, istaknutih atributa. Muški dio pak slijedi kriminal-šik, mišice, tetovaže i kratko ošišana kosa. Od svih likova u toj nevjerojatnoj sapunici, prije rijalitija koliko-toliko poznata je bila samo Ljuba Pantović, jer se godinama bavila kickboxingom. Sad svi spadaju među glavne celebritije u Srbiji, a o svakodnevno novim peripetijama u ljubavničko-kriminalnim vezama javnost ne informira samo TV Happy, nego i svi srpski tabloidi koji redovito prenose što se događa u Parovima. A događa se svašta, vrijeđanja, pljuvanja, tuče, prošlog tjedna čak i nerasvijetljeni pokušaj samoubojstva.

Producenti potiču drame i sukobe tako što suočavaju aktere, pozivaju izvana ljude s kojima su u sukobu. Jednom je gostovao otac Karađorđe, i uvjeravao mladu Aleksandru da to s Čabarkapom nije ljubav, a ona je tri sata plakala. Čabarkapa je zvao iz zatvora i rekao da je ne voli i da dijete nije njegovo. Nedavno je bio Karađorđev brat i pričao što je čuo prisluškujući djevojčinu spavaću sobu, jer i on živi u istoj kući. Ljuba ga je pljuvala, vrijeđala i udarila. “Morala sam to gledati”, kaže moja kolegica. Pametna, obrazovana, u svakom smislu urbana.

Parovi se u Srbiji izvrsno gledaju, a kad bi se mogla izmjeriti i naplatiti gledanost preko interneta, pokazalo bi se da je show slično gledan i u Hrvatskoj i drugim zemljama regije, kaže za Magazin Zoran Kusovac, novinar s odličnim poznavanjem regije i prvi direktor srpske FOX TV. Osim preko niza emisija na TV Happy, Parove možete 24 sata dnevno gledati preko YouTubea. Upravo teče peta sezona. Kusovac se ne slaže s mišljenjem da tako nešto ne bi bilo moguće u konzervativnijoj Hrvatskoj. “Posvuda na televiziji postoji smeće, u Americi, ili u Italiji sedamdesetih, ali na opskurnim lokalnim televizijama, noću. Samo u Srbiji emitira ih televizija s nacionalnom koncesijom”.

To je dno dna, dno od dna, kaže kolegica koja to gleda. Usput, onako, neozbiljno. To bi trebalo zabraniti, zabrinut je beogradski psiholog Žarko Trebješanin. Rijalitijevci otvoreno govore o najintimnijim stvarima, dijagnozama, abortusima, prevarama, obiteljskim traumama, najgrublje se vrijeđaju, tuku se i pljuju. I najstabilnija osoba iz toga bi izašla narušenog integriteta i duboko povrijeđenog dostojanstva. “Kako će ti ljudi kasnije živjeti? Nama psiholozima takvi eksperimenti nisu dopušteni”, upozorava Trebješanin u razgovoru za Magazin.

Labilna plesačica s beogradskih splavova Jelena Krunić prošlog je tjedna završila na psihijatriji jer se izrezala po rukama kad se uzrujala jer je dobila poruku od dečka Danijela da će je ostaviti ako ne izađe iz showa, a ona to ne može učiniti bez velike novčane kazne. (“Morali smo uvesti kazne, jer su nam jednom tri natjecatelja pobjegla u drugi reality”, kaže Milomir Marić). Vratili su je natrag u show. Jelena je sva istetovirana i izoperirana, s tetovažama na čelu i preko čitavog vrata. I tu su različite verzije onoga što se dogodilo, je li se ta žena - koja je otvoreno pričala o svojoj depresiji, tabletama i ranijim pokušajima samoubojstva - sada doista pokušala ubiti, ili se slučajno porezala o staklo razbijene lampe dok je očajna i bijesna razbijala sve oko sebe?

U “Parovima” su zbog malog budžeta uglavnom ljudi s ulice, ali sudjelovale su u rijalitijima i prave zvijezde, pjevačice poput Lepe Lukić, nekad vrlo važan i ozbiljan političar poput Nenada Čanka, pa Vojislav Šešelj. Iz Hrvatske recimo Alka Vuica, Marina Perazić. Lani je u “Parovima” bila Ava Karabatić, sad je tu Slađana Petrović, poznata iz Malnarove “Noćne more”. Tu su s različitim motivima, uglavnom radi novca, ili kombinacije novca i egzibicionizma. “Ljudi su spremni na sve samo da bi postali slavni na nekoliko dana”, kaže Trebješanin. Imaju tjednu plaću od par stotina eura, a na kraju sezone pobjednik odlazi sa 100.000 eura.

Prijeđene granice

“Parovi” su posebni zato što su tu prijeđene sve granice pristojnosti, kažu kritičari, svaka ideja socijalno prihvatljivog ponašanja tu je isparila. Upravo je ispala Tijana Ajfon: jedan njen supatnik (bivši pčelar, a sada viđeniji rijalitijevac Miki Đuričić) ispričao je lani da mu je Tijana (vjerojatno elitna prostitutka) povjerila da je bila u ljubavnoj vezi s predsjednikom države Tomislavom Nikolićem, i da joj je netko iz predsjednikova osiguranja slomio nogu. I s ministrom vanjskih poslova Ivicom Dačićem. “Jesi rekla da Dačić ima kurac kao palac i da si se s njim jebala?” pitao ju je pred kamerama. “Je li rekla”, okrenuo se Đuričić drugim sudionicima. “Jest, rekla je”, odgovorili su mu.

Psiholozi tumače da su takvi programi gledani jer gledatelje tješi kad vide da postoje oni gori od njih, oni kojima je gore nego njima. Show je tako koncipiran da potakne agresivnost, pakost, da natjera ljude da pokažu ono najgore u sebi, kaže Žarko Trebješanin. Ono što je inače nedozvoljeno, ovdje se nagrađuje.

Narod je željan krvi, zaključuje. Na YouTubeu milijun i 250.000 pregleda ima snimka iz prošle sezone na kojoj Hasan Dudić nogom u glavu udara Jelenu Golubović. Ona je rijaliti zvijezda, dvostruka pobjednica “Farme”, inače diplomirana filmska i kazališna redateljica. On je legendarni pjevač narodne muzike iz sedamdesetih (“Čaše lomim, ruke mi krvave”) i u velikim je dugovima. Videoklip od 2,5 minute počinje Jeleninim napadom na muslimana Hasana zašto se ne krsti. Jelena ne odustaje, svađaju se. Prljava si, svuda ostavljaš svoje smrdljive gaće, odgovara joj Dudić i kad mu ona drugi put kaže neka jebe svoju djecu, on dotrči, lupa joj šamar i udara je nogom u glavu. Jelena pada sa stolice, a kamera prvo snima Hasana, tek kasnije nju koja plače.

Pokretale su se peticije za zabranu “Parova”, tužiteljstvo u Mladenovcu prije godinu dana tražilo je zabranu drugog rijalitija, Pinkove “Farme”. Rezultat? Emisije su prebačene kasno navečer, iza 22 sata. Ali kakve koristi kad preko interneta djeca mogu to gledati bilo kad. Zoran Kusovac upozorava da je upravo kod Happy televizije najveća razlika u gledanosti između opće populacije i one od 18 do 49 godina. Na pravoslavni Božić, kad je gledanost svim televizijama mala, ručak u Parovima od 14 do 18 sati gledalo je 2,7 posto opće populacije. A 1,6 posto onih između 18 i 49. Iste brojke pokazuju analize sharea, udjela među onima koji trenutačno gledaju TV. “Tinejdžeri i djeca natprosječno puno gledaju taj program, podaci o gledanosti pokazuju da nam se djeca na tome odgajaju”, upozorava Zoran Kusovac.

Početak u Hrvatskoj

Država bi trebala reagirati, država i društvo, kaže Trebješanin. “Ne prihvaćam tu logiku neka gleda kome se sviđa. Pa hoćemo li tako prodavati i pokvareno meso, pa neka kupuje tko hoće?”, pita se psiholog.

Milomir Marić kritičarima odgovara da bi se o njegovu rijalitiju trebalo pisati u rubrikama kulture. “Pošto sam odrastao gledajući filmove crnog talasa, čitajući tu stvarnosnu prozu poput ‘Kad su cvetale tikve’ Dragoslava Mihailovića, htio sam da napravimo sliku današnjeg vremena, Srbiju u iskrivljenom ogledalu, da prikažemo žrtve tranzicije koja u Srbiji nažalost traje već nekoliko decenija”, kaže on. Junaci Parova su razni marginalci, ali marginalci su bili i junaci najboljih filmova, i holivudskih i domaćih. “Moj ideal je bio prikazati Srbiju kakva se ne prikazuje u TV Dnevniku. Smatrao sam da su po Srbiju opasniji Dnevnik nego ovi nesretnici koji se nisu snašli u životu. Nisu oni lošiji ljudi od od lidera stranaka i tajkuna”, kaže Marić.

“Marić je intuitivno prepoznao da ljudi žele što više treša, i kulturno najnižem sloju je odlučio dati zadovoljenje njihovih instinktivnih potreba koje sami nisu znali artikulirati”, kaže o tome Zoran Kusovac. “I pretvorio je trash u nešto društveno prihvatljivo.”

Stvar je uostalom počela u Hrvatskoj, s licencnim “Velikim bratom” 2004. godine. Parovi u ovakvom obliku, sirovog jerryspringerovskog rijalitija, prikazuju se već treću sezonu. Za Marića kažu da je preporodio Happy TV, nekad marginalnu televiziju u vlasništvu tajkuna Predraga Rankovića Peconija, koja je prije “Parova” imala ispod jedan posto gledanosti. “Nisam sanjao da bismo mogli preuzeti primat od RTS-a i Pinka, no nismo najgledaniji s ‘Parovima’, nego s ‘Ćirilicom’, mojim talk showom. Ali ‘Parovi’ su gledani čitav dan”, kaže nekadašnji glavni urednik Duge i zvijezda jugoslavenskog novinarstva. Prema njegovim riječima, s “Ćirilicom” i “Parovima” dosežu između 20 i 25 posto udjela među gledateljima.

Zoran Kusovac kaže da je Marić TV Happy podigao rejting s razine statističke greške do 7,4 posto, koliko im je bio godišnji rejting 2015. Pretekli su drugi program državnog RTS-a i došli sasvim uz B92. Trend je takav da će ove ili najkasnije iduće godine preteći B92, ocjenjuje Kusovac. Najgledanije emisije nisu “Parovi”, nego Dnevnik RTS-a, a najgledanije TV postaje su u Srbiji su i dalje Pink, Prva (bivši Fox) i RTS. Problem je što brojke o rejtinzima i udjelima sve manje održavaju stalno stanje, jer je još lani 46,1 posto gledanosti otpadalo na kabelske televizije i internet, i taj udjel stalno raste.

 

Dizanje ljestvice

Problem je što se stalno podiže ljestvica, jer kod gledatelja brzo dolazi do zasićenja. Kad padne gledanost, producenti izvedu neku provokaciju, kao kad su lani bosanskom ridikulu Zmaju od Šipova u Parovima doveli prostitutku. “Ovo je kao droga, dolazi do zasićenja, treba vam sve više i više”, kaže psiholog Trebješanin. Dokle? Silovanje, ubojstvo, odsjecanje glave, kanibalizam, što će se iduće dogoditi tek je tehnička stvar, smatra Kusovac. Sve su granice prijeđene, tabua nema. Zar se može još niže pasti? Ulje na vatru dolijevaju tabloidi, koji detaljno prate svaki ispad, navodno se zgražajući.

“I stvarno, kao da se priziva smrt, zaista”, kaže psiholog Žarko Trebješanin, koji upravo predstavlja treće izdanje svoje knjige o Sigmundu Freudu.

Što je onda iduće? Ubojstvo ili samoubojstvo? Marić odgovara primjerom iz Hollywooda i filmom Sidneyja Lumeta “TV mreža” (Network 1975.), o televiziji koja se bori protiv pada gledanosti. U očaju, voditelj koga igra Peter Finch na kraju se odluči ubiti u studiju, uživo. I gledanost im konačno ruši sve rekorde. “Mislio sam, ludi Amerikanci, što im sve padne na pamet”, kaže Marić. On tvrdi da su im najgledaniji humor i zabava. “Postoje ogavne situacije, ali one nisu najgledanije.”

No valjda je samo u Srbiji moguće da u rijalitiju sudjeluju zatvorenici. U program se često javlja i Kristijan Golubović. Jedan od najpoznatijih srpskih kriminalaca nekoliko je puta odgađao odlazak u zatvor upravo zbog sudjelovanja u rijalitiju. A kad je već otišao na izdržavanje kazne, eto ga svako malo na telefonu.

Uprava zatvora voli to, jer tako otkrivaju dijelove istrage, pa svašta saznaju, tvrdi Milomir Marić. Zatvorenici nazivaju u ono vrijeme kad imaju pravo telefonirati, a mi to pustimo u određeno vrijeme, u prime timeu, ističe. Tako se javlja Čabarkuća, onaj koji je 16-godišnjoj kćeri svoje djevojke napravio dijete. “To je izazvalo opšti haos, jer je Ljuba Pantović negirala da je bila s njim, a on je tvrdio da jest. Kasnije je i on to negirao, tako da je izgledalo kao da je neki scenarist to zamiješao. Jer nijedan pisac ne može zamisliti što je u glavama običnih ljudi”, ističe Marić.

Sudbine su razne. Laura je udata za bivšeg dragovoljca, kockara i pijanca, koji je također odgulio tri godine u zatvoru. Sve što ona zaradi, on propije. Prijeti da će se ubiti ako mu ne dade još para. Njoj to dodije i odbije ga, i on se zbilja upuca. Ni ona nije svetica, tri godine varala ga je s Ivanom Križovcem. Baš te noći kad joj se muž ubio, ona sazna da ju je ljubavnik prevario, s mlađom i zgodnom Izabelom. Očajna je: dok je sanjarila kako će Ivanu roditi dijete, on je već očijukao s ovom. Međutim, ispostavi se da je Ivanova ljepotica u stvari elitna kurva, koja se ševi s generalima i trača im Ivana kako je impotentan. Svi su to znali, osim njega. Sad je na Ivanu red da dobije slom živaca... Ups, to nije nikakav rijaliti nad kojim se fini ljudi zgražaju, nego priča o barunici Lenbach iz Krležine trilogije o Glembajevima. U čemu je razlika između tih stotina tisuća ljudi koji prate “Parove” širom bivše domovine, i kazališne publike, recimo one koja kupuje karte za male produkcije “U agoniji” u Zagrebu na Sceni Ribnjak, i u beogradskom JDP-u? U utorak je na maloj sceni JDP-a gostovala predstava u produkciji Beoarta 2015, u izvrsnoj preradi i režiji Ane Đorđević, s fantastičnim mladim glumcima Marijom Vicković i Radovanom Vujovićem i uz sigurnu podršku doajena Branka Cvejića. Ova priča nas nekuda vodi, poziva na vrijednosti, ima neku ideju koja se razvija, argumentirala je moja sugovornica, sveučilišna profesorica sociologije iz SAD-a na studijskoj godini u Beogradu. “Ali prije desetak dana prepirala sam se s kolegom kome se nije svidjela meni jako dobra predstava Anice Tomić i Jelene Kovačić u Teatru &td jer radnja nikuda ne vodi.”

Komično je što “Parove” i “Glembajeve” povezuje scenografija, iste su to kičaste fotelje, sofe i stolići s kvazipozlaćenim kvazibaroknim zakrivljenim nožicama. S jedne strane lažljivi, kriminalni i promiskuitetni izmišljeni baruni, a s druge isto takvi živi ljudi iz beogradskog predgrađa. “To je doslovno jedna porodica iz Kaluđerice. Tu su se na ulasku u Beograd sedamdesetih zidale kuće bez ikakvih dozvola, bez kanalizacije. Sad su ljudi čuli kako se živi u tom svijetu”, kaže Milomir Marić. Oh, kaj god, Glembajevi i te beogradske nakvarcane ekskortuše! Ali šta je ono Krleža napričao o barunici Castelli, molim lijepo?

Slika Srbije

“Parovi” su slika Srbije danas. Prije su ga ljudi zvali da ih zaposle u novinama i na televiziji, kao voditelje, snimatelje, montažere, kaže Marić, sad ga zovu samo da sudjeluju u rijalitiju. Sudionici mjesečno zarade više od 1000 eura. I to je, ističe, najbolja plaća u Srbiji.

Odbacuje optužbe da iskorištava jadnike i uništava im život. Te pjevačice u pokušaju nakon toga dobiju i po pet puta veći honorar, odgovara. “To su uglavnom ljudi bez posla, koji nemaju kud. Mnogi od njih su ostali ovdje jer naprosto nemaju gdje.” Sreće tu mnoge nesretne sudbine. Jedna sudionica je, kaže, začeta u logoru, u Bosni, majka joj je muslimanka. Otac Srbin. Ona je mislila da će naći oca preko rijalitija.

“Uvijek me interesirao zabranjeni dio stvarnosti. Preko njih upoznajem u kakvom mi to moralnom raspadu živimo, mi svi u ovome što se zove tranzicija”, kaže Marić. Čitav je život sanjao promjene, ali ni u najkošmarnijim snovima nije slutio da će to biti ovakva propast. Da će toliko ljudi biti bez posla, ili s minimalnim plaćama i penzijama, na rubu egzistencije, da će nestati sve te velike tvornice u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni. Ti socijalistički direktori bili su gospoda za te tajkune koji su došli poslije, kaže on. “Nadali smo se da ćemo živjeti kao Njemačka, s tom nadom smo ušli u taj kaos, a doživjeli smo brodolom. Nitko tu nije prošao dobro, ni vi koji ste ispunjavali uvjete EU, ni mi koji smo prkosili”, govori autor “Djece komunizma” u razgovoru u zgradi televizije, u prostorima nekadašnje Industrije obuće Beograd, na granici Zemuna i Novog Beograda, koja je zapošljavala više od 3000 radnika. Još je sve u izgradnji, unutar zidova bivše tvornice uređuju se prostori perspektivne TV kuće. Rad u tvornici zamijenio je rad u rijalitiju. Rad je roba, u kapitalizmu i čovjek postaje roba, zar nije to još Marx govorio? Pa danas ljudi prodaju sebe i svoju životnu priču, najdublje tajne i emocije, jer tržište sve manje traži slabokvalificiran fizički rad.

ELIPSO

Izdvajamo