Nakon saslušanja više od 300 svjedoka i pregledanja oko 10.000 dokaza, Haški tribunal izreći će sutra. 22. studenog, presudu ratnom zapovjedniku Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću.
Mladić je optužen za genocid nad oko 7.000 Bošnjaka iz Srebrenice, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, koji je u šest općina imao razmjere genocida, teroriziranje stanovništva Sarajeva granatiranjem i snajperskom paljbom i uzimanje za taoce “plavih kaciga” Ujedinjenih nacija (UN), piše Radoša Milutinović za detektor.ba.
Originalni tekst možete u cijelosti pročitati na portalu Detektor.ba, a mi ćemo iznijeti glavne crte.
Prema tužiteljima zločini su vršeni u okviru četiri udružena zločinačka pothvata “u cilju stvaranja srpske države na velikim dijelovima teritorija BiH” sa što manje Bošnjaka i Hrvata. Mladić ih je “vojnom silom realizirao”, a bivši predsjednik RS Radovan Karadžić politički predvodio.
Dvije točke optužnice Mladića terete za genocid, a pet za zločine protiv čovječnosti, progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije i prisilno premještanje. U dodatnih pet točaka, Mladić je optužen i za ubojstvo, teror, napade na civile i uzimanje talaca, kao i kršenje zakona i običaja rata.
Tužitelji su u završnoj riječi u prosincu 2016. godine zatražili da Tribunal izrekne Mladiću doživotnu kaznu zato što je u svim tim zločinima presudna bila “njegova ruka”, odnosno “zločinačka namjera da se Bošnjaci i Hrvati uklone s teritorija na koju su Srbi polagali pravo”.
Obrana je negirala zločinačko udruženje tvrdeći da je rat izazvala težnja Stranke demokratske akcije (SDA) ka “unitarnoj islamskoj BiH s muslimanskom dominacijom”, od koje su se Srbi branili. Prema odvjetniku obrane Branku Lukiću, Mladić je svoj narod branio “u skladu sa zakonom” od neprijatelja zadojenog “islamskim fanatizmom”.
Krivnju za brojne zločine obrana je pripisivala policiji, lokalnim vlastima i civilima, sugerirajući odgovornost Radovana Karadžića ili paravojnih snaga koje Mladić nije kontrolirao. Zahtijevajući da Mladić bude oslobođen krivice, obrana je tvrdila da su Sarajevo, Srebrenica i druga mjesta, kao “branjeni gradovi”, bili legitimna vojna meta.
Ratko Mladić pred Haškim tribunalom 2012.
Mladićeve riječi korištene kao dokaz
Prema optužnici, Mladić je svjesno prihvatio da progonom i zločinima, koji su kulminirali srebreničkim genocidom, “iskleše granice nove srpske države”. Već 1993. Mladić je, po dokumentima, naložio da se muslimanske snage moraju istjerati iz istočne Bosne “zajedno sa stanovništvom”, a naredne godine je, kao “ključni zadatak”, naveo “protjerivanje Muslimana iz ‘srebreničkog džepa’”, ističući da je “njegova briga da Muslimani potpuno nestanu”.
- U Podrinju smo Turke pomlatili - čule su se u sudnici Mladićeve riječi s televizijskog snimka.
Tužitelji su naveli da je Mladić je 1995. proveo “Direktivu 7” da u Srebrenici “stvori nepodnošljive uvjete potpune nesigurnosti, bez nade u daljnji opstanak i život stanovništva”. Kao dokaz Mladićeve “genocidne namjere”, prikazana je njegova izjava na dan pada Srebrenice da je “došlo vrijeme da se poslije bune protiv dahija Turcima osvetimo”.
Memorijalni centar u Potočarima pokraj Srebrenice
- Nedugo zatim, oko 7.000 muškaraca i dječaka, od kojih su neki imali 12 godina, ubijeno je, stanovništvo je raseljeno… Srebrenica je nestala - kazao je tužitelj Alan Tieger u završnoj riječi.
U sudnici je prikazan i snimak strijeljanja šestorice srebreničkih mladića koje su, u srpnju 1995. godine, kod Trnova počinili pripadnici postrojbe “Škorpioni”. Obrana je tvrdila da Mladić “nikada nije naredio nijedan zločin” i da nije imao “genocidnu namjeru”, jer ne postoji njegovo pisano naređenje da se pobiju Bošnjaci.
Prema tužiteljstvu, Mladićeva vojska počinila je 1992. godine ne samo progon, nego i genocid nad nesrbima u još šest općina: Prijedoru, Ključu, Sanskom Mostu, Foči, Vlasenici i Kotor Varoši. VRS je tada “brutalnom silom” protjerala desetine tisuća Bošnjaka i Hrvata i ubila na stotine civila u općinama. Mnoge je nezakonito zatvorila u logore poput Omarske, Keraterma i Trnopolja, gdje su zlostavljani i ubijani.
Obitelji žrtava genocida u Srebrenici tijekom komemoracije 2014. godine
Nestanak Bošnjaka kao dokaz genocida
Dokaz za etničko čišćenje, vojni vještak Optužbe Ewan Brown pronašao je u Mladićevoj bilješci da je prije rata u Ključu bilo 17.000 Bošnjaka, a u ljeto 1992. samo 2.000. U Bratuncu su, u isto vrijeme, ostala samo dvojica Bošnjaka.
Po ekspertima Optužbe, tijekom samo jednog tjedna u Prijedoru je “ubijeno 1.500 ljudi”, a njihova tijela pokopana su u masovnoj grobnici u rudniku Tomašica. Iz Tomašice je, s drugim žrtvama, ekshumirano “oko 200 tijela ubijenih u Keratermu”.
Kao dokaz da je Mladić artiljerijom terorizirao civile u Sarajevu, tužitelji su istakli njegovo naređenje da se, krajem svibnja 1992. godine, otvori vatra na četvrti u kojima “nema mnogo Srba”.
- Da im pamet razvučemo njihovu, da ne mogu da spavaju - čuo se na snimku Mladić. U sudnici su se čule i Mladićeve riječi: “Kad god dođem u Sarajevo, ja nekog ubijem usput.
Dužnosnik UN-a David Harland posvjedočio je da su Karadžić i Mladić granatiranje Sarajeva koristili kao “slavinu terora koju su otvarali ili zatvarali” u skladu sa svojim potrebama.
Ratko Mladić, snimljen 26. srpnja 1995.
Dokazi i teorije zavjere o Sarajevu
Mladićevi svjedoci, većinom oficiri, ali i balističarka Zorica Subotić, krivicu za stradale civile pripisivali su Armiji BiH, tvrdeći da se VRS samo branila vatrom po vojnim ciljevima. Prema riječima odvjetnika obrane Ivetića, Sarajevo je bilo “legitimna meta zato što je Armija BiH smjestila svoje kapacitete među civile i koristila ih kao živi štit”.
Dvije eksplozije na tržnici Markale, u kojima je, u zimu 1994. i ljeto 1995, ubijeno više od 100 civila, bile su predmet oštrog sporenja. Vještak tužiteljstva Richard Higgs tvrdio je da su granate doletjele sa srpske strane, a balističarka obrane Subotić da je na tržnici detoniran podmetnuti eksploziv. Sarajevski policajac Emil Turkušić to je nazvao “groznom špekulacijom”.
Suđenje Mladiću trajalo je od svibnja 2012. do prosinca 2016. godine. Tijekom 530 radnih dana saslušano je 169 svjedoka Optužbe i 208 svjedoka obrane. U spis su uvedene i pisane izjave još 214 svjedoka. Prihvaćeno je 9.914 dokaznih predmeta. Haški tribunal je Mladića prvi put optužio 25. srpnja 1995, a optužnica je više puta mijenjana.
Mladić je uhapšen 2011. godine nakon što se godinama skrivao u Srbiji, uz javnu pa prešutnu potporu vojske i srbijanskih organa vlasti. Presudu će mu izreći Vijeće predsjedavajućeg Alphonsa Orieja u kojem su još suci Bakone Moloto iz Južne Afrike i Christoph Flugge iz Njemačke.