Mlad je, mlađi od svih koje sada u Europi gledamo (zapravo vršnjak budućeg austrijskog kancelara Sebastiana Kurza), ali jako brzo uči. Jer, za razliku od Kurza, francuskog predsjednika Emmanuela Macrona ili Christiana Lindnera, lidera njemačkih liberala, on može vladati još, pa barem 50 godina. Ako ga netko ne skrati za glavu. Pa je stoga sve one koji spadaju u tu skupinu strpao u zatvor.
Ime mu je Muhamed bin Salman, sin je sadašnjeg saudijskog kralja Salmana koji ima 81 godinu i koji je odlučio prekinuti dosadašnji lateralni sustav predaje vlasti te uvesti vertikalni pa je MBS (32), kako ga nazivaju, postao prijestolonasljednik.
A uči od najboljih. Pa je u subotu ujutro formirao komisiju za borbu protiv korupcije i odmah zbog kršenja pravila tog tijela slobode lišio sve one koji smatraju da:
a) oni imaju jednako ili više prava biti prijestolonasljednici;
b) da MBS vodi politiku koja šteti kraljevstvu.
Tata Salman pak uživa gledati svog mladunca kako iznosi sve jedan za drugim nove planove i ideje razvoja Saudijske Arabije te je odlučio da će mu relativno brzo predati vlast. Samo da se riješe zavjerenika. Pa tako Palača više neće biti krcata prinčevima, a bogataši će spremno podržavati MBS-ove planove.
Isto su napravili ruski predsjednik Vladimir Putin koji je pod kontrolu stavio oligarhe, ali njega pati demokratska forma koja postoji pa može vladati još samo šest godina (na vlasti je od 2000. godine) i kineski predsjednik Xi Jinping, koji je borbom protiv korupcije posmicao sve ozbiljnije protivnike, zatim se dao upisati u Partijski statut da bi konačno odlučio ne imenovati zamjenika jer je on - nezamjenjiv. Dok je živ, jasno.
Fascinantno je da se sve to zbiva u doba dok je Arabija pod najtežim pritiskom pa možda od osnutka. MBS je poveo rat u Jemenu u kojem ne da ne pobjeđuje, nego su mu protivnici u subotu ispalili raketu na zračnu luku kod glavnog grada Rijada.
U Siriji je Arabija veliki gubitnik, uništena je Islamska država, a opozicija koju je podržavala je gotovo nepostojeća. Blokada Katara, koju je MBS pokrenuo još u lipnju, ni na koji način nije oslabila tu bogatu zemlju, možda malo ublažila njezin utjecaj, ail je zato na taj poluotok dovela tursku vojsku. I dodatno zakomplicirala odnose snaga: Turska podržava Muslimansko bratstvo, za razliku od Rijada.
Iran postaje stvarni regionalni lider i njegov šijitski polumjesec od Libanona do Jemena je trenutno neupitan. Pa je Rijad potjerao libanonskog premijera Saada Haririja na ostavku i tako, umjesto da ima svog saveznika u toj krhkoj zemlji, izazvao dodatnu nestabilnost jer je izvršna vlast sada u rukama predsjednika Michela Aouna, bliskog Iranu.
No, MBS se ne da smesti. Ima onu mladenačku dozu uvjerenosti da je svaki njegov potez genijalan, odlučnost da uklanja protivnike, a javnost umiruje povećanjem plaća zaposlenima u državnoj upravi te najavljivanjem megalomanskih projekata izgradnje gradova što bi koštalo 500 milijardi dolara.
Uzda se, navodno, u trenutni rast cijene nafte i dogovor koji je tata postigao s Putinom da se to očuva. Aktivan je i na društvenom planu, dao je konačno ženama pravo da voze i najavio “umjereniji islam”.
Jedno je, dakle, sigurno, pod svoju je kontrolu stavio religijske vođe. A političke je posmicao. No na svakom dvoru uvijek bude onih koji bi htjeli biti kralj umjesto kralja. MBS ih svaki dan stvara.