German Oskarovič Gref, jedan od vodećih kremaljskih liberala i zagovornik, kako ga opisuju moskovski mediji, “totalne tržišne ekonomije”, šef je Uprave najjače ruske državne banke Sberbank (država ima 52% udjela) od jeseni 2007.
Taj sposobni Putinov financijski operativac, iako mu mnogi nalaze rupe u ekonomskom i financijskom znanju (po obrazovanju je pravnik, ali dobra karakteristika mu je, pišu ruski mediji, što zna izabrati suradnike i zna ih slušati) imao je zanimljiv životni i politički put, ali i sreću da se u isto vrijeme našao na istom mjestu kad i Vladimir Putin u gradskom poglavarstvu Lenjingrada, u jeku raspada SSSR-a.
“Zatvorski odgoj”
I on je poput Putina, te još nekolicine vodećih ljudi iz sadašnje kremaljske elite (Dmitrij Medvedev, Sergej Ivanov, Anatolij Kudrin, Igor Sečin, Dmitrij Kozak) izašao iz političkog kaputa oca ruskih postsovjetskih političkih i ideoloških promjena Anatolija Sobčaka, koje je sadašnji vladar Rusije odveo sa sobom u Moskvu. Oni čine njegov najodaniji i najbliži suradnički “političko-korporativni” krug. Gref, kako ga opisuje moskovski tjednik Sobesednik, vjeruje u ultimativnost privatne imovine, pa i kada je u pitanju socijalni sektor (socijalni programi države samo je sputavaju, smatra Gref) i zalaže se za izlazak države iz ekonomije, zalagao se za ulazak Rusije u WTO, ali mu ne smeta što je na čelnom mjestu u državnoj banci. Ruski ga mediji nazivaju “pragmatičnim i sposobnim karijeristom”. Taj 53-godišnji etnički Nijemac rodio se Kazahstanu, gdje su iz Donjecka, početkom 2. svjetskog rata, prognani njegovi roditelji. U kući se, uz ruski, govorio njemački.
Jedan je od rijetkih ljudi iz kremaljske putinovske elite koji je služio vojsku i ne dolazi iz uzornih sovjetskih režimskih obitelji srednjeg sloja. Služio je u specijalnim jedinicama ministarstva unutarnjih poslova, a specijalnost su mu bili “praćenje zatvorenika do sibirskih logora i gušenje zatvorskih pobuna”. Neki njegovi suradnici kažu da u poslu grize k’o buldog jer je imao “zatvorski odgoj”. Nakon dvogodišnjeg vojnog roka upisuje pravni fakultet u Omsku.
Kremaljski liberal
Politički uspon, kako smo rekli, zahvaljuje Sobčaku, a potom i Putinu, koji mu bezrezervno vjeruje, pa i u slučaju kada je na suđenju Mihailu Hodorkovskom i Aleksandru Lebedevu u aferi Jukos svjedočio u njihovu korist. Tvrdio je da Jukos nije “krao naftu, jer da jesu, njemu bi to bilo poznato”, a protivio se i podržavljenju Jukosove tvrtke kćeri Jugansknjeftegaz. No, to mu ipak nije smetalo da bude u upravi najjače ruske državne naftne kompanije Rosnjeft, ali istodobno i u Vijeću direktora Vagita Alekperova, većinskog vlasnika najjače ruske privatne naftne kompanije Lukoil. To je jedan od klasičnih postulata putinizma. U Kremlju se odmah svrstao među tzv. kremaljske liberale koje je predvodio Anatolij Čubajs, a potom je postao i ministar gospodarstva u vladi Mihaila Fradkova, s kojim se često svađao.
Putinu se, pišu ruski mediji, sviđalo što on “narodskim jezikom” može objasniti komplicirane ekonomske stvari i ne koristi “običnom čovjeku nejasne termine”. Gref posjeduje 0,0016% dionica Sberbanka. Možda je zanimljivo da mu je sin Oleg bio zaposlen u londonskoj poslovnici Deutsche Banka, a brat Jevgeniji vlasnik je trgovačkog lanca Tehnosofija te trgovačkih centara Geomart i Letur.