TENZIJE

TURBULENCIJE U HRVATSKOM SUSJEDSTVU IDU PREMA USIJANJU: VUČIĆ NIKAD NIJE BIO POD SNAŽNIJIM PRITISKOM U sve su upleteni diplomati najmoćnijih velesila

Marko Djurica / REUTERS

U Srbiji već danima traje drama oko odnosa te zemlje prema europskim integracijama i Rusiji.

Naime, Beograd već godinama hoda po tankoj žici između Bruxellesa i Moskve, ali u posljednje vrijeme to radi sve nespretnije. Osim toga, oba ta velika protagonista, i Rusija i Zapad, žele da predsjednik Aleksandar Vučić konačno izabere i presiječe, kao najvažniji i jedini nadležan da to učini. Ukratko, Beograd pregovara s EU o članstvu, ali nastoji izigrati sve obveze koje to donosi kad su u pitanju odnosi s Rusijom. S druge strane, Rusija je stisnula Srbiju zubima i ne pušta je jer joj je ona u ovom trenutku jedina saveznica na koju može računati u Europi.

Velika sila, kakva Rusija želi biti, ne može biti bez prisutnosti i utjecaja na Europu. No, Vučić je još neodlučan, kao da pati od prokrastinacije, ponašanja za koje je karakteristično odgađanje akcija i zadataka do zadnjeg, odnosno “najzadnjeg” trenutka, kao Buridanov magarac koji nije mogao odlučiti iz kojeg bi snopa sijena prvo jeo. Srbija se nalazi u situaciji da je sa svih strana stišću i žele konačni odgovor. Pritisak jača, a u sve su sad upleteni diplomati SAD-a, Rusije, Ukrajine i Norveške.

Instrument

No, krenimo redom. Nedavno je u posjetu Beogradu bio Hoyt Brian Yee, zamjenik pomoćnika državnog tajnika SAD-a zadužen za Balkan, koji je upozorio Srbiju da je bilo dosta “sjedenja na dva stolca” i da je došlo vrijeme odluke. Ta je Hoytova izjava izazvala buru i pomutnju u srpskoj javnosti. Ministar obrane Aleksandar Vulin, Vučićev megafon, jako se naljutio na Hoyta i nazvao to “jasnom prijetnjom da Srbija mora igrati prema američkim pravilima”. Tu su retoriku prihvatili mnogi srpski mediji za koje se tvrdi da su pod kapom Aleksandra Vučića.

Potom je sve dodatno zasolio ukrajinski ambasador Oleksandr Aleksandrovič koji je poručio da bi se Srbija trebala paziti Rusije jer ju ova koristi samo kao instrument u razbijanju EU. Srpsko Ministarstvo vanjskih poslova oštro je reagiralo na taj “antiruski ispad” ukrajinskog diplomata jer “se sve njegove aktivnosti u Srbiji svode na pokušaje narušavanja odnosa Srbije s Rusijom”. Aleksandrovič je sada povučen u Kijev na konzultacije.

Nije trebalo dugo čekati i na reakciju ruskog ambasadora Aleksandra Čepurina koji se obrušio na ukrajinskog kolegu nazvavši ga “dijelom ustaške vlasti” (!?). Uz to je omalovažio poziciju Briana Hoyta Yeeja izjavom da Yee nikad nije vidio Donalda Trumpa, da je on “75. zamjenik 24. pomoćnika” i da se u Srbiji pridaje previše pažnje njegovu zapravo nevažnom posjetu. Osim toga, optužio je srpsku oporbu za antisrpstvo jer se susrela s Yeejem. Čepurin je poručio da bi ulazak Srbije u NATO “bio crvena crta koja ne odgovara Rusiji” te “bi bila potpuna glupost da netko iz Srbije dopuzi i moli za prijam u NATO nakon bombardiranja”.

Signal

No, sad se beogradski mediji pitaju zašto se na ovakav istup ruskog ambasadora srpsko Ministarstvo vanjskih poslova pravi mutavo. Naime, na Čepurinov istup u MVP-u su odlučili napraviti se “Toše”, kao i na neke njegove ranije istupe, kao što su poruke da “EU ne smije biti Srbiji jedina opcija” te da bi se Srbija trebala priključiti “životnoj snazi Rusije”. Na sve to javio se i veleposlanik Norveške, članice NATO-a, ali ne i EU, Arne Sannes Bjørnstad koji u Blicu objašnjava priču “o sjedenju na dva stolca” i upozorava da se Srbija mora zapitati kakav signal šalje EU.

Predsjedniku Vučiću vrijeme curi pa on već četvrti put od 2012. razmišlja o novim izborima koji bi se, kako pišu mediji, mogli održati već u ožujku 2018. Vučić se ipak želi dodatno osigurati prije donošenja definitivne odluke koja bi, čini se, mogla/trebala - ali nikad se ne zna - biti u korist Bruxellesa, iako mu je većina stanovništva privrženija Rusiji, a ne EU.

ELIPSO

Izdvajamo