U kontekstu smrti dugogodišnjeg kubanskog čelnika i revolucionara Fidela Castra, koji je bio jedna od ključnih figura za vrijeme Kubanske krize koja je svijet 1962. dovela na rub nuklearnog rata, dr. Becky Alexis-Martin i dr. Thom Davies za Guardian su napisali veliki članak u kojem analiziraju najsigurnija mjesta u slučaju izbijanja nuklearnog rata.
Njihovu opširnu analizu možete na engleskom jeziku pročitati ovdje, a mi ćemo samo u grubim crtama izložiti zaključke do kojih su došli.
Na samom početku teksta autori iznose tvrdnju da trenutno zapravo živimo u najmirnijem razdoblju svjetske povijesti, kada se usprkos sukobima na Bliskom istoku i nekim drugim dijelovima svijeta vodi manje ratova koji su k tome znatno manje smrtonosni nego oni u 20. stoljeću.
No, u kontekstu uspješnog nuklearnog pokusa Sjeverne Koreje, "novog hladnog rata" SAD i Rusije (a s Trumpom potencijalno SAD-a i Kine) te uvijek nelagodnih odnosa Indije i Pakistana (obje države imaju nuklearno oružje), opet se počelo pričati o vjerojatnosti izbijanja nuklearnog rata. Uvijek omiljena tema medija željnih senzacija, dobiva na težini razmišljanjima poput onog umirovljenog šefa Pentagona Williama Perryja koji smatra da je nuklearni rat danas izvjesniji nego što je bio tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća.
Valja podsjetiti da je nuklearno oružje od vremena kad su Amerikanci razori Hirošimu i Nagasaki prije svega služilo kao oružje prijetnje koje zapravo nitko ne želi aktivirati - razumljivo, s obzirom na to da samo SAD ili Rusija imaju dovoljno bojnih glavi da ozbiljno ugroze opstanak ljudskog roda na Zemlji. Ako u nekom crnom, srećom malo vjerojatnom scenariju, ipak dođe do sukoba, gdje bi bilo najsigurnije mjesto na svijetu, udaljeno od potencijalnih napada i uništenja?
Alexis Martin i Davies su prilikom "lociranja" tih mjesta uzeli u obzir trenutne zalihe nuklearnih bojnih glava u državama koje ih posjeduju (SAD, Rusija, Kina, UK, Francuska, Indija, Pakistan, Izrael i Sjeverna Koreja), vjerojatnost sukoba s drugim nacijama te čak dugoročnu numeričku prognozu vremena. Različite projekcije na kraju su rezultirale scenarijom u kojem dolazi do simultanog i multilateralnog nuklearnog rata.
Ne pretjerano iznenađujuće, kao najsigurnije mjesto na svijetu pokazala se Antarktika, ledeni kontinent koji je ujedno i mjesto prvog sporazuma o upotrebi nuklearnog oružja, kojim je još 1959. godine odlučeno da će se tamo samo provoditi miroljubiva istraživanja.
Druga opcija je poznati Uskršnji otok, udaljen 3500 kilometara od obala Južne Amerike. Dva i pol puta manji od otoka Krka, sigurno ne bi mogao primiti velik broj izbjeglica koji bi mjesto dijelili s poznatim kamenim glavama.
Treća opcija su pak Kiribati ili Marshallovi otoci, dio Mikronezije, regije u zapadnom Pacifiku. Ironično, SAD su tijekom 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća upravo na širem području Marshallovih otoka testirale 67 nuklearnih bombi, zbog čega ih je američka Komisija za atomsku energiju 1956. proglasila "mjesto koje je daleko najviše zagađeno radijacijom".