Geng Shuang, glasnovogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova, rekao je u ponedjeljak kako “regionalna suradnja ne bi trebala biti politizirana niti ekskluzivna”. Reakcija je to Pekinga na sastanak održan na margini regionalnog sastanka ASEAN-a na Filipinima: za isti su stol sjeli Indija, Australija, Japan i SAD.
Da je riječ o novom formatu suradnje potvrđuje vijest da je skupina dobila ime “Quad” (kratica od kvadrilateralan, četverostran) i da planira aktivno djelovati na prostoru Pacifika. Takav je model suradnje Japan predlagao još 2007. godine (i tada je premijer, kao i sada, bio Shinzo Abe), svjestan snažnog vojnog jačanja Kine koje je moglo imati samo jedan cilj: uspostavu regionalne hegemonije. Tada je taj proces zaustavljen dijelom globalnom krizom, a dijelom nesklonošću Indije i Australije da se priključe inicijativi.
Sada se pak sigurnosna i geopolitička situacija iz temelja promijenila, Kinu vodi Xi Jinping koji ne krije svoje ambicije za regionalnom (prvo, a zatim globalnom) hegemonijom - nedavno je predstavljen brod koji može godišnje sagraditi devet otoka čime Peking može dodatno, jednostrano proširiti morsku površinu koju svojata na prostoru Južnog kineskog mora, ali i na drugim lokacijama. Ekonomski moćan Peking stvara svoje saveze u regiji posebno u krugu zemalja koje ne razvijaju demokraciju (Laos, Kambodža, Mianmar), a jedna od ideja je i “izvoz” kineskog modela. Kina ih na svoju stranu privlači vrlo jednostavno, novcem koji ulaže u projekte (a nešto sjedne i na račune lidera). A sve je to u okviru projekta “Jedan pojas, jedan put” kojim Kina otvoreno širi svoj geoekonomski pa posljednično i geopolitički utjecaj na prostoru Euroazije i Afrike.
Četiri velike demokracije u toj regiji zaključile su kako je vrijeme da djeluju zajednički, organizirano te da po mogućnosti u svoj krug privuku i neke od zemalja koje želi i Kina - prvi je na popisu Vijetnam, zatim slijede Filipini, pa također Mianmar.
Da će doći do promjene američke strategije na prostoru Pacifika bilo je jasno kad je prije nekoliko dana američki predsjednik Donald Trump počeo za regiju koristiti termin “Indopacifik” umjesto “Azijski Pacifik”. U politici je retorika izuzetno važna, a novi je termin otkrivao geostratešku promjenu: prostor se širi s Pacifika i na Indijski ocean, a Delhi postaje aktivni igrač u toj regiji na strani demokracija čime se bitno mijenja balans snaga: Indija je zabrinuta velikim poslovnim projektima koje Kina planira u Pakistanu (kinesko pakistanski ekonomski koridor) - riječ je o više od 60 milijardi dolara vrijednosti - te izbijanju na luku Gwadar u Indijskom oceanu što bi moglo dovesti do dramatične promjene pomorskih puteva u regiji te negativno utjecati na važnost indijskih luka.
Konačno, novi termin sugerira da Kina nije stožerna točka regije, ili, da upotrijebimo posthladnoratovsko tumačenje: da je regija s bipolarnog poretka (Kina vs SAD) prešla u tripolarni (Kina vs Indija&SAD). Quad ima svojih problema jer je više nego logično pitanje gdje je tu Južna Koreja. Ona se zasad sama isključila zbog osjetljivosti odnosa s Kinom (kako ekonomskih, koji cvjetaju, tako i sigurnosnih, koji se odnose na kontroliranje Sjeverne Koreje) koju ni na koji način ne želi iritirati. Tako je Seul odbacio prijedlog SAD-a da na ovotjednim vojnim vježbama, za koje je je Washington dovukao u regiju tri nuklearna nosača zrakoplova, ne sudjeluju japanske snage. SAD je želio pokazati snagu savezništva, ali je Seul odabrao ne ljutiti Kinu koja burno reagira na svaki vojni potez Japana.
Sa sastanka Quada je izviješteno šturo, ali dovoljno: “Četiri zemlje su se dogovorile surađivati u smjeru slobodne, prosperitetne i uključive indopacifičke regije”. Kina je svojoj reakciji dodala i kako niti jedan manevar prema sigurnosnom okupljanju ne bi trebao “imati za cilj nanijeti štetu interesima treće strane”. Trump, tako, nastavlja politiku okretanja SAD-a prema Pacifiku kao stožernom prostoru ovog stoljeća - tu je politiku, nije zgorega podsjetiti, u svojoj Strategiji nacionalne sigurnosti zacrtao upravo Trumpu nemili Barack Obama.