Tenkovi na ulicama glavnog grada. Čuju se povremene eksplozije i hici ispaljeni iz oružja. Predsjednik je u zatočeništvu. Javnu televiziju kontrolira vojska. Tako je izgledala srijeda u Harareu, glavnom gradu Zimbabwea. Vojska kaže da nije riječ o puču, međutim BBC piše da svi prizori i izvještaji koji dolaze iz Hararea upućuju na to da se radi.
Znakovi da se u nekoj državi odvija puč, bez obzira na to gdje se ta zemlja nalazi, najčešće su uvijek isti. BBC navodi da se puč u nekoj državi zbiva ako se neke ili sve od sljedećih stvari događaju ili su se već dogodile.
Nitko nikada neće reći da je riječ o puču
Semantika se najčešće prometne u najboljeg prijatelja pučista. Naime, gotovo nikad nitko tko izvršava puč neće reći da to radi. Tako je izaslanik Zimbabwea u Južnoafričkoj republici Isaac Moyo slijedio taj obrazac kada je rekao da vojska nije preuzela vlast te da vlada Zimbabwea nije kompromitirana.
"Mi se borimo isključivo protiv kriminalaca okupljenih oko predsjednika Mugabea koji državi donose patnju. Čim ostvarimo svoju misiju, očekujemo da će se situacija vratiti u normalu", rekao je Moyo.
Onima koji se nalaze s druge strane ovakve izjave nikada nisu milozvučne. Dapače, alarmantne su.
Gdje je čelni čovjek države?
Ako se, poput Robert Mugabea, nalazi u kućnom pritvoru, nije dobro. Taman i da putem telefona, poput Mugabea, kaže da je dobro. Još uvijek nema informacija gdje se nalazi Grace Mugabe, Robertova supruga i, prema vlastitim željama, nasljednica.
Držanje pod kontrolom kretanja čelnika države kojeg se želi maknuti s pozicije je ključno. BBC-jev dopisnik Jonathan Marcus rekao je da upravo zbog toga propao puč u Turskoj 2016. godine. Pučisti tada nisu uspjeli imobilizirati predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana.
Ljudi (i hici iz oružja) na ulicama
Masovni prosvjedi obično znače da je u određenoj državi napeto. Prosvjednici se na takvim skupovima najčešće nastoje izboriti za povratak demokracije, smatrajući da im ju je trenutna vlast oduzela. Naravno, nakon svrgavanja represivnog režima, na scena stupa vojska.
I u Turskoj prošle godine i tijekom Arapskog proljeća prosvjednici su napunili ulice tražeći da vođe država poput Erdogana i Hosnija Mubaraka napuste vlast. Mubarak je pristao odstupiti, međutim pokušaj svrgavanja Erdogana nije uspio jer u vojnim redovima nisu svi bili protiv turskog predsjednika.
Strane velesile izdaju upozorenja za svoje državljane
I američka i britanska ambasada su svojim državljanima dali upute za ponašanje. "Britancima koji se trenutno nalaze u Harare savjetujemo da ostanu kod kuće dok se situacija ne smiri", stoji dopisu ministarstva vanjskih poslova. SAD je većinu djelatnika svoje ambasade poslao kući, a samu ambasadu je u srijedu zatvorio za javnost.
Državni mediji nisu pod kontrolom države
Širenje poruka tijekom pokušaja puča je bitno pa pučisti uvijek nastoje zauzeti neki medij putem kojeg mogu doseći veliku publiku. Tako su pobunjenici u Zimbabweu zauzeli državnu televiziju ZBC. Taj korak međutim ne garantira uspjeh. Turski su pučisti putem državne televizije proglasili da su preuzeli vlast, a zapravo je pobuna ugušena.
Granice, mostovi i zrakoplovne luke su zatvoreni
Da biste uspostavili kontrolu nad državom ne smijete dopustiti nikome da iz nje ode ili u nju dođe. Pučisti su u Burkini Faso 2015. godine zatvorili kopnene i zračne granice te su ograničili kretanje ljudi tijekom noćnih sati. Sukob koji je rezultirao pučem u Pakistanu 1999 pokazao je koliko je kontrola zračnih granica važna.
General Pervez Musharraf boravio je u Šri Lanki kada je čuo da se premijer Nawaz Sharif priprema na napad. Musharraf se pokušao vratiti u Karachi, ali mu je slijetanje onemogućeno. Prvo mu je rečeno da ode u Oman, a zatim u Indiju. General je zrakoplovu naredio da kruži oko aerodroma sve dok njegovi pristaše ne preuzmu kontrolu nad kontrolnim tornjem.
Musharraf je najzad sletio i preuzeo kontrolu nad Pakistanom nekoliko sati kasnije.