Ljubav Dragutina Žica prema moru i brodovima vezana je za jednu staru braceru kojom je plovio u mladosti, a sada njezina rebra krase predvorje hotela Kanajt. Otud je nastao i prepoznatljiv amblem marine Punat koji je izradio slovenski fotograf i dizajner Sergio Gobo.
- Njome sam jedrio Jadranom sa ženom i djecom dok su još bila mala. Bila je to bracera sagrađena još 1880. godine, zvala se Božji dar, ali su joj 1945. zbog tadašnjih vlasti morali promijeniti ime u Božidar - sjeća se Žic.
Fakultet
No, sve je počelo još puno prije, tijekom školovanja koje je potrajalo punu 21 godinu jer su ga pogađale sve moguće “kurikularne reforme”. Nakon osmoljetke je krenuo u Srednju školu učenika u privredi u Senju. Imali su tri mjeseca nastave, a devet mjeseci su radili na praksi u brodogradilištu u Puntu.
- Kada smo završili tu školu, postali smo majstori. Bio sam brodski mehaničar i svima sam po Puntu popravljao motore. Ali, da bih mogao upisati fakultet, morao sam u Rijeci završiti opet cijelu srednju četverogodišnju tehničku brodostrojarsku školu i tek nakon toga sam upisao fakultet u Zagrebu. Kada sam završio, bilo je to 1970., imao sam već 29 godina. Potom sam odradio 18 u brodogradilištu Punat koje me devet godina stipendiralo, a trebalo je to onda odraditi dvostruko.
I upravo tu se događa začeće nautičkog turizma i u Puntu i u Hrvatskoj.
- Neki Židov, amerikaniziran, oženjen u Njemačku, 1962. godine je na Zagrebačkom velesajmu pitao na štandu Brodomaterijala gdje bi mogao naručiti drvene brodice za svoj Adria Motor Boat klub iz Manheima. Rekli su mu da ide u Punat gdje rade drvene brodove. Tako je 1963. došao u Punat i naručio najprije tri, pa onda još četiri brodice. Ja sam se 1964. godine zaposlio u brodogradilištu i taman sam na tim brodovima i radio. Bile su to pasare duge sedam metara te dva i pol metra široke, koje je projektirao Darko Dujmović iz Baške. Imale su Torpedov motor s tri cilindra, što je zapravo bila kopija Volvova motora. Tada je Torpedo proizvodio i tzv. Aran motore za teretne brodove, nazvane prema Aleksandru Rankoviću, a oni su bili izvrsna kopija Deutz motora. Kada su brodice bile gotove, dolazili su članovi kluba Adria i plovili. Te pasare faktički su bili prvi čarter-brodovi kod nas.
- U to vrijeme još se nije znalo što je čarter, ni što je marina - sjeća se Žic. - Kad sam 1978. godine došao na Trgovački sud registrirati marinu, pitali su me - a što je to? Velim im - mi vam čuvamo brodove, domaće i strane. Pa što ćemo napisati u registraciji? I onda smo napisali ‘usluge u pomorskom prometu’, a poslije se dodalo - za marine. Sada spadamo pod ‘zabavne i sportske djelatnosti’. Do dana današnjega ne zna se koje nam je ministarstvo nadležno: prometa ili turizma. Svako donosi svoje odluke o istim stvarima: jedni kažu ovako, a drugi onako - ističe Žic te nastavlja priču o rađanju hrvatske nautike.
Betonska riva
- Kad smo napravili te brodove za Adria klub, nismo ih imali gdje čuvati. Vlasnik je otišao u Lučku kapetaniju Rijeka i pitao gdje da ostavi brodove na čuvanju tijekom zime. Rekli su mu da je najbolje u Bakru jer je to najbolja luka. Kad je krenula prva bura, gotovo mu ih je razbila. Vratio se u Punat i rekao da nikad više ne ide u Bakar. I tu ih je godinu držao kod Jakova Žurića na vezu blizu brodogradilišta jer ih u brodogradilištu nisu imali gdje staviti. Onda smo u brodogradilištu napravili 100 metara betonske rive... - prisjeća se Žic.