Slikar Benjamin Žnidaršić na Festival jednakih mogućnosti dolazi već deset godina. Njegovi prijatelji postave mu štafelaj, a on uzme kist u usta i počne stvarati. Razgovara s prolaznicima, objašnjava im je li teško slikati na taj način, pokazuje im svoje slike... Tom se umjetnosti počeo baviti prije 18 godina, kada je organizirao jednu radionicu za slikanje u slovenskom Savezu paraplegičara. Gledajući ljude kako slikaju, pomislio je da bi se i sam mogao okušati u tome.
- Tako je krenulo, a ni sam nisam očekivao da bi od toga moglo ispasti nešto ozbiljno. Dobio sam cijeli niz nagrada za svoje slikanje, a na taj sam način upoznao brojne ljude, osnovao udrugu koja obrazuje i educira osobe s invalidnošću, a nedavno sam otvorio i hostel, kojim financiram rad udruge - kaže Benjamin, koji je tijekom jučerašnjeg dana građanima rado prepuštao kist, da pokušaju i sami slikati.
Igre mobilnosti
Dobro im je išlo, kaže, i svi su uspjeli napisati svoja imena na platnu. To je inače sastavni dio njegovih predavanja po školama diljem Slovenije i Italije, u sklopu kojih djeci objašnjava kako invalidnost nije bauk, kao ni umjetnost koju takve osobe stvaraju.
Na Festivalu se upoznao sa 25-godišnjim Stefanom Kneževićem, volonterom koji već sedam godina dolazi pomagati. Stefan je prve godine došao kao brucoš Kineziološkog fakulteta, kako bi dobio dodatne bodove. Na kraju mu nisu trebali, no on i njegovih deset prijatelja ipak su se pojavili, da vide kako je to volontirati. Oduševili su se i ostali. Svake godine dolaze četvorica, a ostali jedne godine dođu, druge ne, ovisno o tome kako se uspiju iskombinirati s poslom, kaže Stefan, koji je zadužen za logistiku, kao i za pomoć pri održavanju sportskog programa te igara mobilnosti.
- Evo, baš jutros je prošao jedan profesor iz Bihaća, koji je došao na ekskurziju s učenicima. Objasnio sam mu da na festivalu njegovi učenici mogu sjesti u kolica i savladati prepreke i hodati s povezom na očima i štapom u rukama. Svi su to isprobali i vidio sam da su počeli razmišljati o tome kako žive osobe s invalidnošću. To je poanta poligona i bio sam jako sretan - priznaje Stefan.
Pjevaju rock
Na festival je prvi put došao Nedeljko Feljan, član Deaf banda Dlan, prvog hrvatskog benda u kojem su većina osobe koje imaju problema sa sluhom. Do prije dvije godine nije pjevao, a počeo je na nagovor prijatelja koji su odlučili osnovati bend. Već su nastupili u klubu Sax, a današnji nastup na trgu jedva čeka.
- Jako sam uzbuđen i jedva čekam izaći pred publiku. Pjevamo rock, imamo dvije autorske pjesme i zapravo se jako dobro zabavljamo kad stvaramo i izvodimo. Možda nekima čudno zvuči to što se bavimo glazbom, a gluhi smo i nagluhi, no nama je to veliko zadovoljstvo - kaže Feljan, koji osim pjevanja svira i nekoliko instrumenata.
Okupili su se na ovogodišnjem Festivalu jednakih mogućnosti.
Program festivala traje još sutra
Ovogodišnji, 16. festival jednakih mogućnosti održava se na Trgu bana Jelačića do četvrtka. Trodnevni program izrazito je bogat i donosi niz glazbenih i plesnih točki, kao i igrokaza. U svemu tome sudjeluju osobe s različitim vrstama invalidnosti, koje dolaze iz zemlje i inozemstva, kao i njihovi gosti. Od gostiju se ove godine u glazbenom programu ističu Bojan Jambrošić, Soul Fingersi i Dražen Žerić Žera, dok će pokretima oduševiti Zagrebačke mažoretkinje i Atomic Dance Factory. Tik uz glavnu pozornicu održava se umjetnički program, a s druge strane spomenika smješten je sportski teren, gdje se igra odbojka, košarka, boćanje i floorball. Građani mogu sudjelovati u igrama mobilnosti, a Festival organizira Društvo tjelesnih invalida, na čijem je čelu Milan Ožegović.