Glomazna, pomalo nespretna i spora panda trči prema cilju. Ljudi joj se smiju, djeca mašu. Panda zadnjim atomima snage odmahuje svima koji je pozdravljaju i utrčava u cilj.
Nije pobijedila. Nije bila blizu pobjede, zapravo, ali to joj uopće nije cilj. Ova panda je drugačija - trči, vozi bicikl i skija samo kako bi potaknula druge da se bave fizičkim aktivnostima. I kako bi malo uljepšala svijet, kaže nam Željko Ivnik, maratonac iz Zagreba, koji u slobodno vrijeme navlači kostim pande na sebe. Zašto?
- Pande su vrckave, tupmlaste životinje. One su mesožderi, a konstantno se krivo hrane i nemaju dovoljno energije. Zapravo uglavnom i nisu aktivne. Zato sam odabrao baš pandu, jer ona šalje poruku: ako se jedna panda može baviti nekom aktivnosti, usprkos krivim navikama koje ima, onda to može svatko. A i moj sin jako voli pande pa sam zato počeo oblačiti baš taj kostim - kaže nam Željko, koji je kostim pande prvi put odjenuo prije godinu dana. Kostime je nosio i prije, znao se odjenuti u nekog superjunaka kako bi uljepšao nečiji rođendan, ali panda je s vremenom postala glavna junakinja njegova slobodnog vremena.
- Ljudi na pandinu pojavu dobro reagiraju - kaže Željko. Djeca su, naravno, najviše oduševljena njegovom pojavom: mašu mu, smiju se, svašta ga zapitkuju i fotografiraju se s njim. Kad sudjeluje na nekom natjecanju, drugi sportaši ne vide ništa neobično u činjenici da je uz njih netko kostimiran. Bodre ga, kaže, i podrška su mu, baš kao i on njima. Međutim, znalo je biti neobičnih reakcija. Jedna od njih bila je kada je prvi put sjeo na bicikl i krenuo voziti u kostimu, što nije bilo baš jednostavno. Netko ga je vidio i snimio.
- Neki mediji objavili su tu snimku, a kako sam pedalirao po Bolničkoj ulici, nedaleko od Klinike za psihijatriju Vrapče, možete misliti kako su ljudi komentirali moju vožnju. A ja sam se zapravo pripremao za Jelačićevu biciklijadu i nastojao sam naučiti kako održati ravnotežu u kostimu - kaže Željko.
Osim na toj utrci, panda je sudjelovala i na Terry Fox Runu, Zagrebačkom ceneru, na Europskom tjednu sporta... Na svakoj od utrka Željko sudjeluje da potakne druge, ali i pomogne im u problematičnim situacijama ako se one dogode. Tako je na Sljemenu panda pomogla curi koja je kolabirala i ostala uz nju sve dok nije došla Hitna pomoć. Na utrci koja se održavala na Plitvičkim jezerima jedna djevojka, koja je i sama bila umorna i sva u bolovima, na stanici gdje se dobiva okrepa pandi je pomogla otvoriti bočicu vode.
- Ponudila mi je i da mi ponese glavu jer je vidjela da sam umoran, ali ja sam joj šaljivo rekao da panda uvijek nosi svoju glavu - na ramenima ili u ruci. Međutim, kroz to što mi je pomogla, djevojka je zaboravila na svoju bol i krenula dalje pa je uspješno došla do cilja. Panda ima tu neku svoju misiju širenja dobrote i pomoći - pojašnjava Željko.
Koliko je teško trčati u kostimu pande, pitamo ga. Kostim teži osam kilograma, a kad upije trkačev znoj ili kišu koja pada, teži i po četiri kilograma više. Nije tu kraj mukama - zbog oblika glave Željko nema periferan vid, a da bi vidio nešto ispred sebe, mora malo zadići glavu i gledati kroz usta. Osim toga, ne čuje najbolje. To je otegotna okolnost kod cestovnih utrka, kada su sva ta osjetila jako važna da bi se uspješno održao za volanom.
- Kad me pitaju je li kostim težak, kažem da nije jer mi je neugodno priznati stvarno stanje. Kostim je pri trčanju još najlakši, a kad je čovjek na biciklu, zna biti malo drž’-ne daj. Probao sam roniti, ali nije išlo. Kostim me vuče na dno, nikako se ne može plivati u njemu, tako da će se panda držati trčanja, bicikliranja i skijanja - napominje Željko te dodaje kako će panda biti prva životinja koja je ikada skijala na Sljemenu, kao i prva koja će sudjelovati u utrci Zagrepčanka 512 uz stube istoimene zgrade u Zagrebu, a u sljedećoj godini želi istrčati i maraton. No nisu svi ciljevi sportski - mnogo je malih, svakodnevnih, fokusiranih na uveseljavanje djece. Tako će pomagati svetom Nikoli i Djedu Mrazu da djeci podijeli darove, a u kvartovskom Centru za kulturu uveseljavat će sve događaje koji uključuju mnoštvo mališana.
- Na kraju dana, kad si sa svojom obitelji, srce ti je puno od svega toga - pojašnjava Željko, koji je otvorio i profil na Instagramu. Njegova @pandamyway ondje objavljuje fotografije s utrka na kojima sudjeluje ona, ali i njezini drugi maskirani prijatelji. Među njima je bio i Gauchy, koji je na zagrebačkom polumaratonu trčao da podigne svijest ljudima o Gaucherovoj bolesti.
- Volio bih proširiti obitelj maskota. Zašto nas ne bi trčalo više? Volio bih da, baš kao što je panda poticaj nekome da trči svoju prvu utrku i želi to nastaviti, i ta druga maskota nekome bude jednak poticaj, motivacija da počne drugačije razmišljati i živjeti - naglašava Željko.