Početak tjedna bio je posebno važan dan za vjernike župe bl. Alojzija Stepinca. Na trnjanskoj Savici obilježavao se blagdan Stepinčevo, uz znakovit moto: “Gospodinu Bogu se ne žuri, ali on nikada ne zakasni”.
Večer je i procesija ljudi sa svijećama ulazi u središnji kvartovski park, zelenu površinu od oko dva hektara. Običnim danima to je većinski dječji prostor: tobogani, penjalice, klackalice, ljuljačke i oveća drvena didaktička sprava. Stabla uokolo parka su punoljetna, pa u ljetnim mjesecima služe kao prirodna nadstrešnica roditeljima i mališanima koji se igraju nogometaša. I oni u mirovini vole taj park. Klupice u hladu, ćakula o bolestima, unucima i skupoći, sladoled iz obližnje tzv. Lidlove zgrade.
U predvečerje park dijele šetači pasa i starija mlađarija. Iako se zeleni prostor čini idealno iskorištenom javnom površinom za sve generacije, on je postao prostor sukoba. Jedni tu žele crkvu. Drugi žele park u sadašnjem obujmu, a za crkvu predlažu druge lokacije u blizini.
I sam poziv na molitvu u parku dao je naslutiti da je riječ o ozbiljno zahuktaloj priči: “Donijet ćemo Savici pravu sliku Crkve, donijet ćemo Savici Krista! Neka i tvoja pjesma odzvanja po okolnim zgradama! Mi smo za to spremni, makar gazili po blatu! Mi smo za to spremni, bilo nas na desetke, na stotine ili na tisuće...” Među sobom, u pauzama molitve i pjesme, govorili su s ljutnjom o zlodusima, nevjernicima, mrziteljima božjega i militantnim sekularistima koji im ne daju graditi crkvu u parku.
Mise u školi
Na identičnom mjestu mjesec dana prije druga pozornica. Jedan od zapaženijih transparenata bio je “I Isus bi htio park na Savici”. Okupljeni su protestirali protiv betonizacije parka, gradnji crkve i župnoga dvora čija je površina s unutarnjim trgom - tvrde - otprilike izjednačena površini bloka hotela Esplanade u Zagrebu. Pastoralni centar uključio bi 420 sjedećih mjesta, dvije dvorane, ured Caritasa, stanove za župnika, vikara i domaćicu, garažu i zvonik od 45,3 metara, što je dvostruko više od postojećih zgrada, s vrhom perforiranim zbog bolje čujnosti zvona. Planirani kompleks - tvrde upućeni protivnici gradnje u parku - zauzima 55 puta 43 metra.
Trnjanska Savica ima oko deset tisuća stanovnika, a posljednjih deset godina u prosjeku svake godine niče jedna zgrada. Naselje omeđeno Savskim nasipom, Držićevom ulicom i Slavonskom avenijom zovu i betonskim kvartom, ponajviše zbog širokih platoa koji povezuju zgrade. Zelena livada s drvoredima i dječjim parkom jezgra je naselja za koju se zdušno bore svim mogućim sredstvima podijeljeni stanari: “Zašto je jedini zeleni park u kvartu targetiran kao mjesto za gradnju?” vs. “Zašto se moramo boriti za svoju crkvu već 16 godina?”
Župa bl. Alojzija Stepinca osnovana je na Savici 1999. Kako tada nije pokrenuta gradnja crkve, mise se do danas održavaju u prostoru kvartovske javne škole. Vjernici time nisu zadovoljni, oni traže svoj prostor za molitvu.
- Mi u ovoj priči ne želimo biti ‘navijači’. Jasno se vidi da je vjernicima potrebna crkva i da školski prostor nije adekvatan. Međutim, prostor gdje bi se gradila crkva također mora ispuniti neke osnovne zahtjeve. To ne može biti prostor na kojem je crkva ‘uglavljena’ između zgrada ili prostor na kojem djeca igraju nogomet i loptom pucaju u zgradu crkve - kaže Igor Kramarić iz Inicijative Čuvajmo naš park, napominjući da i vizualno postoji problem.
- Planirana crkva je visine 14 metara bez zvonika, a to znači da se iz stanova zgrada koje su u neposrednoj blizini sa sedmih i osmih katova direktno gleda ‘u tanjur’ župniku. Idući problem je korištenje prostora pred crkvom koji je, ustvari, ‘parkovna stazica’. Stazice u parku djeca koriste za jurcanje biciklima, romobilima i stvarno zna biti tijesno, pogotovo kad se uzme u obzir da je to glavna stazica za prolaznike, opisuje Kramarić i dodaje da je činjenica da bi u slučaju većih okupljanja vjernika u novoj crkvi u parku prostor bio zagušen.
Zanimljivo je da je upravo to naglasio i Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj grada. Još sredinom 2013. putem ocjenjivačkog su suda dali mišljenje da je “sam ulaz u crkvu orijentiran neposredno na pristupnu pješačku prometnicu parka, što je ocijenjeno nepovoljnim”.
- Vjernicima treba crkva, to je očigledno. Ali, svima nama, a ima nas deset tisuća na Savici, treba park. Nitko nije ovdje protiv gradnje crkve, ali idemo iskoristiti lokacije koje zjape prazne, obrasle korovom. Postoji rješenje s kojim će svi biti zadovoljni - uvjeren je Kramarić, jedan od upućenijih u imovinsko-pravno-urbanističku pozadinu priče koja traje godinama. Ona je, po njemu, u najmanju ruku sumnjiva, ali i krajnje netransparentna od samog početka.
Pobuna stanovnika
- Za projekt gradnje crkve saznali smo u vrijeme kada je natječaj za gradnju već bio u tijeku. Rok za preuzimanje natječajnih podloga ograničen je na samo dva dana, što nam je u startu bilo sumnjivo. Nekoliko nas iz kvarta se povezalo, željeli smo saznati više o projektu, ali i tome kako dišu susjedi, jesu li ili ne za gradnju u parku. Kada smo shvatili koliko je ljudi protiv, počeli smo na tržnici potpisivati prvu peticiju - priča Karamarić, čiji prozor gleda prema parku. Tvrdi da se aktivizmom dosad nije bavio, no sumnjivosti u postupcima Grada bili su mu, kaže, znak da nešto treba poduzeti.
- Kada smo shvatili da Mjesni odbor i Vijeće četvrti nisu upoznati s planovima, krenuli smo po informacije u gradske urede. Bila je 2013., a do dandanas nikakvu informaciju nismo uspjeli dobiti, što je znak da Grad želi zaobići svoje stanovnike - misli Kramarić.
Stvari su se primirile u lipnju te godine, kada je gradonačelnik javno dao obećanje da građani mogu biti mirni i da se ništa neće graditi prije razgovora sa stanovnicima.
- Obećao nas je i primiti, no to se nije dogodilo. Mirovanje je trajalo do ove godine, kada smo shvatili da kreće zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole za gradnju crkve. On je baziran na trećenagrađenom radu pristiglom na natječaj, radu koji natječajna komisija nije prihvatila zbog niza propusta, kao što su dispozicija, volumen građevine, orijentacija, dominacija u odnosu na sadržaj parka u cjelini i slično - priča Igor Kramarić.
Također, nastavlja, Oskar Fleischer, incijalno član izborne komisije, odjednom se 2016. pojavljuje u ulozi projektanta tog trećenagrađenog rada, a u fazi zahtjeva za lokacijskom dolazi u svojoj trećoj ulozi: kao predstavnik investitora. Posebno je bila zanimljiva “metoda” poziva na uvid građanima neposrednim susjedima tijekom procesa izdavanja lokacijske dozvole.
- Službeni poziv nisu dobili poštom, nego je bio zakvačen na stablo u parku - dojam je bio da se od neposrednih susjeda cijeli projekt želi sakriti i stvari obaviti bez njihova znanja - kaže Kramarić.
I u dokumentaciji Gradskog ureda za prostorno uređenje pisalo je da je “poziv izvješen javno 17. lipnja, zaštićen u plastičnoj foliji od vremenskih nepogoda, na predmetnoj glavnoj čestici na dva stabla u sjeveroistočnom dijelu parka”.
Članovi Inicijative potom počinju saznavati detalje o ugovoru o nagodbi u kojem, kažu, Grad trguje, odnosno mijenja zemljišta s Crkvom, bez procjene zemljišta, metodom kvadrat za kvadrat. Sljedeći korak odigrao se na skupštinskoj razini: zastupnik SDP-a u zagrebačkoj Gradskoj skupštini Dominik Etlinger najavio je podnošenje kaznene prijave zbog ugovora o nagodbi kojom Grad Zagreb od jedne župe traži da odustane od povrata imovine od vlasnika jedne privatne tvrtke kako bi zauzvrat dobila dio parka na Trnjanskoj Savici na kojem bi se gradila crkva.
Štetni posao
- Vjerujem da je riječ o štetnom poslu za Grad Zagreb koji je u suprotnosti sa zakonom - rekao je Etlinger novinarima u Skupštini.
Početkom kolovoza ove godine Grad rutinski odbija sve prigovore stanara. Predano je i odbijeno, kaže Kramarić, oko 150 žalbi. Susjedi se ponovo organiziraju i šalju prigovore Ministarstvu graditeljstva.
- U prigovorima je istaknuto da je pri planiranju projekta učinjen čitav niz propusta, od javnoga natječaja do tehničkih detalja u idejnom projektu, do netransparentne trgovine zemljištem i propustima vezanim uz nepoštovanje GUP-a - nabraja Kramarić. Unutra je, zapravo, sabran rezultat jedne ideje koja se razvijala bez znanja javnosti, bez stručne analize i bez uvažavanja mišljenja stanovnika.
Inicijativa građana pritom dobiva podršku Društva arhitekata Zagreba. U očitovanju navode da u kontekstu razvoja javnoga prostora na Savici planiranje gradnje na lokaciji glavnoga parka predstavlja korak unazad te sugeriraju realizaciju crkve na nekoj od bliskih lokacija. Inicijativa potom dobiva i potporu Hrvatskog društva krajobraznih arhitekata.
Zašto Grad ignorira struku i svoje stanovnike, članovima Inicijative - nije jasno.
- Kako bilo, među susjedima vlada optimizam i vjerujem da će Grad ovaj problem riješiti argumentima, dijalogom i na zadovoljstvo svih stanovnika Savice - nada se Kramarić.
O problematici za Nedjeljni Jutarnji progovorio je i župnik Župe bl. Alojzija Stepinca, Antun Vukmanić. U razgovoru sugerira da crkvu nije nužno graditi u parku, odnosno da su župljani spremni prihvati i drugu lokaciju. To je svojevrsni preokret u čitavoj priči. Župnik pritom naglašava da lokaciju ne bira ni on, ni Župa, nego odluku donosi Grad na temelju zahtjeva Nadbiskupije. Župa, dakle, u tom smislu provodi donesene odluke. Župnik Vukmanić iznosi i povijest cijele priče:
Savršena lokacija
- Kada je 1999. godine na Savici osnovana župa, na lokaciji parka i oko njega bilo je puno više zelenog prostora. Gradnja devet stambenih blokova bitno je smanjila prostor koji je još ostao na raspolaganju. Da je bilo više razumijevanja, crkva bi tada, dakle prije petnaestak godina, imala savršenu lokaciju.
No, kao i 2003. godine, nastavlja župnik, kada se pisala prva peticija protiv gradnje crkve, za Stepinčevu crkvu ni danas nema mjesta na Savici.
- Parcela predviđena za gradnju je od ugovora o zamjeni zemljišta iz 2007. godine zbog gradnje stambenih zgrada već smanjena za dvije trećine površine, bez otpora ‘zaštitnika parka’, pa crkvi ostaje samo mali ostatak na raspolaganju. Naravno da tako okljaštreni park nije idealna lokacija za crkvu jer je prostorno nedovoljan. Nelogična bi i neprirodna pojava bila da uoči organizacije procesije ili, primjerice, Cvjetnice, Uskrsa i Božića, kada u crkvu dolazi mnogo vjernika, svaki put moramo prijavljivati policiji javni skup zbog nužne potrebe ulaska vjernika na drugi dio zelene površine - kaže Vukmanić.
Sigurno je da je crkva potrebna, zaključuje. Sigurno je i da ova lokacija nije idealna, dodaje. A je li moguće kompromisno rješenje, stvar je urbanizma te pregovora između Grada i Nadbiskupije.
- Jedino pozitivno što vidim u cijeloj priči jest to što očito svi na Savici žele crkvu. Činjenica je da mnogi vjernici školu ne doživljavaju kao prostor crkve te odlaze u druge župe. Ako se, dakle, nađe bolje lokacijsko rješenje, mi ćemo ga prihvatiti, kao što smo prihvatili i ovo. No, u tom slučaju, budući da je Župa već oštećena protivljenjem gradnji i bezrazložno dugim čekanjem na svoju crkvu, postavlja se pitanje pravedne naknade za izgubljeno vrijeme i utrošena sredstva - kaže Vukmanić, ne precizirajući o kojoj je vrsti naknade riječ.
Jedna od mogućih opcija jest da se Nadbiskupija i Grad orijentiraju na drugu, no znatno veću lokaciju od parka na Savici.